Uspješne priče

Borovnice tete Bete: realnim planiranjem do ostvarenja ciljeva

Postoje procjene da jedan grm borovnice može dati oko pet kilograma, što se dosad, barem nama, nije dogodilo. Uzgoj borovnica je ozbiljan, odgovoran i skup posao, kaže Elizabeta Pezo Paliska koja se još 2015. prijavila i prošla na natječaju iz Programa ruralnog razvoja.

Uzgoj borovnica je ozbiljan, odgovoran i skup posao. Postoje procjene da jedan grm borovnice može dati oko pet kilograma, što se dosad, barem nama, nije dogodilo. Prosječno se kreće oko 2 do 2,5 kilograma. Potrebno je jako puno sredstava za podizanje jednog hektara, kaže Elizabeta Pezo Paliska, poznatija kao teta Beta čija se eko plantaža nalazi u selu Majske Poljane pokraj Gline. Uz nju i supruga Davora, imaju i stalno zaposlenu djelatnicu već četiri godine. “Naš OPG Elizabeta Pezo Paliska postoji od 2011. Imanje smo kupili 2009. preko oglasa u novinama s tim da dotad nitko od nas, a inače smo iz Zagreba, nije bio u Glini. Nakon analize tla odlučili smo saditi borovnice i brusnice. Zemljište je bilo zapušteno, potrebno je bilo dvije-tri godine da se iskrči. Potom su dolazile agrotehničke mjere. Tek nakon toga bili smo spremni za ponovno zaoravanje djeteline i sadnju borovnica“, navodi.

Trenutno imaju posađenih tri hektara. Na 99% površine nalazi se Vaccinium corymbosum, Američka borovnica. Imaju asortiman od 20 sorti. “Postavili smo folije protiv korova oko biljaka da smanjimo vrijeme potrebno za ručno plijevljenje za koje, prije početka vegetacije, trebamo oko dva mjeseca rada. Propusti li se prilika da se korov ukloni, on procvjeta i osjemeni se“, kaže teta Beta.

Američka borovnica je izuzetno otporna biljka, podnosi temperature do -40°C. Najveći problem su im rani mrazevi, a kod uzgoja je i navodnjavanje ključno. “Srećom, uspijevamo prodati sve naše proizvode svježe. Dosad smo jedino proizvodili liker od borovnica. Ove godine ćemo instalirati rashladnu komoru kako bi pokušali produžiti sezonu konzumacije na barem mjesec dana“, govori.
Borovnica, kaže, dostiže svoj puni urod tek u 7. godini, a do tada se u nju mora ulagati. U tome im puno pomažu gradski i županijski poticaji za sadni materijal jer stalno kupuju nove sadnice, a još nisu u fazi samoodrživosti. Kako bi si olakšali poslovanje, prijavili su se još 2015. u prvom krugu objave natječaja za podmjeru 6.3. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava”, tip operacije 6.3.1. Programa ruralnog razvoja te u bespovratnom 100% iznosu, dobili 15.000 eura. Za te novce kupili su višenamjenski stroj za košnju međuredova i postavili na 0,6 ha mrežu protiv ptica jer su imali veliki problem s čvorcima. Sav prostor oko biljaka i međuredno je pod travom koju treba svaka dva tjedna kositi.

“Ne moramo skupljati travu jer ju biorotor samelje, tako da istovremeno pognojimo travnjak i ne umaramo se kao s malim samohodnim kosilicama. Neusporedivo sa stanjem prije. Mjeru smo uspjeli realizirati nedavno s pozitivnim nalazom i ocjenom Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Čekamo još isplatu sredstava. Šteta što su poticaji toliko ozloglašeni. Problem je u našim ljudima koji imaju stav da će im poticaj donijeti neke novce koje ne moraju vratiti ili koje mogu bez problema utrošiti na bilo što drugo“, navodi.

Smatra da su bespovratna potpora od 15.000 eura za neku manju proizvodnju od velike pomoći, a njima je pojednostavilo proizvodnju i omogućilo stabilnije prihode u budućnosti. Za nešto ozbiljnije treba ipak puno veća investicija. “Izračunali smo da bi s tri hektara posađenih borovnica s potpunom opremom, mogli sebi osigurati jednu cjelogodišnju prosječnu zagrebačku plaću. I to tek u punom rodu. Znači, s novcima koje zaradite u sezoni trebali biste imati za prosječnu mjesečnu plaću. Reći ćete, pa i nije baš nešto. Upravo o tome se radi, o realnim očekivanjima. Nikakvi auti, skupi godišnji, jedino rad na čistom zraku i u prirodi, to je nagrada“, zaključuje teta Beta.