Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
Europa ulaže u ruralna područja

Hr EU

Uspješne priče

Uspješne priče

Predstavljamo Vam najuspješnije ugovorene i završene projekte Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020.

1. Uspješna priča iz Jastrebarskog: Korisniku Podmjere 6.3. odobrena potpora u iznosu preko 113 tisuća kuna

Korisniku OPG Režek Krešimiru je odobrena potpora u iznosu od 113.830,50 kuna te isplaćena prva rata u iznosu od 56.915,25 kuna. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nalazi se u Jastrebarskom, dio je Plešivičke vinske ceste koja okuplja lokalne vinare i njihove proizvode. Tradicija je ostavila jak pečat, posebno kada je riječ o proizvodnji, no inovativnost se ogleda u privlačenju gostiju mješavinom tradicijskih objekata i dodatnih modernih sadržaja.

Na obiteljskom gospodarstvu registrirana je i dodatna ugostiteljska djelatnost, kojom je upotpunjena ponuda. Korisnik u skladu s poslovnim planom ulaže u stroj za zelenu rezidbu, trimer te opremu za sumporenje vinograda i uporabu gnojiva, a time postiže cilj modernizacije i  unapređenja poslovanja poljoprivrednog gospodarstva. Kada je riječ o povratnim informacijama, korisnik smatra kako ne bi smjelo biti ograničenja u kriterijima odabira u smislu da se aktivnosti prihvatljive za okoliš ograničavaju isključivo na raspon od 10 do 30 posto ukupnih aktivnosti. Jednako tako, naišao je na problem zaposlenja, jer u skladu s trenutnom regulativom, ne može zaposliti osobu u djelatnosti koja je registrirana kao dopunska, primjerice ugostiteljstvo, nego isključivo po poljoprivrednoj osnovi. No, bez obzira na određene barijere na koje je naišao, korisnik ne skriva ambiciju o daljnjim ulaganjima te će se pomno pripremiti za nadolazeće natječaje iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020.


2. Korisniku podmjere 6.3. odobrena potpora preko 113 tisuća kuna

Djelatnici Uprave za upravljanje EU fondom za ruralni razvoj, EU i međunarodnu suradnju, na temelju podataka Agencije za plaćanja te odobrenih i isplaćenih prvih rata Zahtjeva za potporu unutar podmjere 6.3. „Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava“ obavili su 29. srpnja 2016. godine terenski posjet korisniku OPG Majcenović Nadica, s ciljem promotivnih aktivnosti Programa ruralnog razvoja i mjera Programa te dobivanja povratnih informacija od strane korisnika koje se tiču procesa prijave samog projekta na natječaj, njihove provedbe, odnosno faze obrade Zahtjeva za potporu.

Korisniku OPG Majcenović Nadici odobrena je potpora u iznosu od 113.830,50 kuna te isplaćena prva rata u iznosu od 56.915,25 kuna. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nalazi se u Jastrebarskom, na pitoresknim obroncima vinorodne Plešivice. Vinogradarstvo i vinarstvo tradicijske su djelatnosti, koje se prenose kroz naraštaje, a u njima sudjeluje cijela obitelj. Gospodarstvo se bavi proizvodnjom vina u vlastitom podrumu, pa su se kroz apliciranje na podmjeru 6.3. odlučili prijaviti na natječaj za ulaganje u opremu i mehanizaciju, dakle kupnju inox bačvi i muljače. Kroz aktivnosti navedene u poslovnom planu, gospodarstvo će ostvariti cilj unapređenja i modernizacije poljoprivrednog gospodarstva.

U OPG-u Majcenović Nadica samostalno su pristupili prikupljanju obvezne dokumentacije, kao i ispunjavanju poslovnog plana, a trud se isplatio. Kada je riječ o povratnim informacijama vezanim uz procedure obrade, odnosno kriterije odabira, korisnik smatra kako je postupak obrade Zahtjeva za potporu na prvom natječaju trajao prilično dugo. Što se tiče ispunjavanja Poslovnog plana, korisnik smatra kako bi se postupak mogao olakšati kroz ispunjavanje elektronskog obrasca kojim bi se pojednostavio postupak apliciranja. No, podmjera 6.3. zadovoljila je njihove poslovne potrebe te se ne planiraju zaustaviti kada je riječ o ulaganjima u proizvodnju i čekaju sljedeće natječaje iz Programa ruralnog razvoja za razdoblje 2014.-2020.

Popis odobrenih i isplaćenih korisnika za Mjeru 6 možete pogledati ovdje.


3. Korisniku podmjere 6.3. odobrena potpora preko 113 tisuća kuna 

Djelatnici Uprave za upravljanje EU fondom za ruralni razvoj, EU i međunarodnu suradnju, na temelju podataka Agencije za plaćanja te odobrenih i isplaćenih prvih rata Zahtjeva za potporu unutar podmjere 6.3. „Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava“ obavili su 29. srpnja 2016. godine terenski posjet korisniku OPG Matijević Perica, s ciljem promotivnih aktivnosti Programa ruralnog razvoja i mjera Programa te dobivanja povratnih informacija od strane korisnika koje se tiču procesa prijave samog projekta na natječaj, njihove provedbe, odnosno faze obrade Zahtjeva za potporu.

Korisniku OPG Matijević Perica odobrena je potpora u iznosu od 113.830,50 kuna te isplaćena prva rata u iznosu od 56.915,25 kuna. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo smješteno je u Karlovačkoj županiji u naselju Vojnović brdo, a područje je od posebne državne skrbi. Ne vrvi životom. Podaci Državnog zavoda za statistiku govore da prema posljednjem popisu stanovništva ukupno živi 9 ljudi. No, iako brojke odražavaju surovu stvarnost, na OPG-u Matijević oprečna je situacija. Četiri generacije žive i rade na gospodarstvu, dok arhitektura prostora povezuje tradiciju i sadašnjost. Poljoprivredna proizvodnja prenosi se tradicijski s koljena na koljeno.

Stočarstvo je primarna djelatnost, posebice ovčarstvo, a korisnik će u skladu s aktivnostima navedenim u poslovnom planu ulagati u kupnju zemlje za ispašu ovaca, pripremanje krmnog bilja te u poljoprivrednu mehanizaciju poput stroja za rovobaliranje.

Korisnik naglašava dobru suradnju sa LAG-om Petrova Gora, koji je pomogao u pripremi projektne dokumentacije, kao i sa Savjetodavnom službom. Što se tiče povratnih informacija vezanih uz proces apliciranja na natječaj, korisnik smatra kako je podmjera zadovoljila njihove poslovne potrebe te da će svakako doprinijeti konkurentnosti gospodarstva stvaranjem dodane vrijednosti kroz ostvarenje ciljeva iz poslovnog plana. OPG Matijević Perica ne skriva ambiciju i planira aplicirati na neke od njemu zanimljivih natječaja koji će biti objavljeni u trenutnom programskom razdoblju, primjerice mjeru 3, mjeru 4 ili mjeru 9.

Popis odobrenih i isplaćenih korisnika za Mjeru 6 možete pogledati ovdje.


4. Korisniku operacije 4.1.2. isplaćeno preko 446 tisuća kuna

Na osnovi odobrenih sredstava iz Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. – 2020. za završeno ulaganje u sklopu Podmjere 4.1. „Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva“, Operacije 4.1.2. „Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš“, FARMI SALAŠ d.o.o. iz Osječko-baranjske županije isplaćeno je 446.985,00 kn za Ulaganje u poboljšanje učinkovitosti korištenja gnojiva (strojevi i oprema za utovar, transport i primjenu gnojiva – mineralnog i organskog gnojiva) za vlastite potrebe od minimalno 70% – Ulaganje u nabavu teleskopskog utovarivača.

Popis odobrenih i isplaćenih korisnika za Mjeru 4 možete pogledati ovdje.


5. Korisniku operacije 4.2.1. isplaćena potpora za ulaganje u nabavku opreme za preradu voća

13. srpnja 2016

OPG Hažić Radenko sa sjedištem u Svetom Martinu na Muri u Međimurskoj županiji korisnik je Mjere 4 – Ulaganja u fizičku imovinu Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. – 2020. Ulaganje je ostvareno u sklopu podmjere 4.2 Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda, tip operacije 4.2.1 Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima. Naziv projekta je „Ulaganje u nabavku opreme za preradu voća“.

Korisniku je odobrena potpora u iznosu od 448.292,56 kn, a isplaćena potpora iznosi 439.454,70 kn. Uloženo je u kupnju opreme za prerade jabuke (vlastite proizvodnje) u sok, odnosno u preradbeni pogon, kombinirani filter za filtraciju soka, stroj za guljenje, vađenje jezgre i rezanje jabuka, inox stol za rezač jabuke, stroj za pranje staklenih boca te u boksove (sanduke) za jabuke.

Popis odobrenih i isplaćenih korisnika za Mjeru 4 možete pogledati ovdje.


6. Uspješna priča: Korisniku tipa operacije 4.2.1. isplaćeno preko 1,7 milijuna kuna za ulaganja u izgradnju pršutane

Tvrtka Badanj komerc d.o.o. iz Brštanova iz Splitsko – dalmatinske županije, na osnovi odobrenih sredstava iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020., ostvarila je 1.730.317,07 kuna za ulaganje u izgradnju i opremanje moderne pršutane. Riječ je o prvom obroku isplate od ukupno odobrene potpore u iznosu od 5.048.809,87 kuna.

Ukupna investicija u novi pogon iznosi oko 15 milijuna kuna, a  smješten je u poslovnoj zoni Gizdavac u Općini Muć. Pogon je projektiran na način da će svaki pršut na sušenju ili zrenju biti dostupan, a da se pri tome ne pomiče bilo koji drugi. Također, omogućena je ujednačenost proizvodnog procesa jer postoji mogućnost da se svakodnevno nova sirovina zaprima na obradu i sušenje, što do sada nije bio slučaj. Ovaj način proizvodnje omogućuje veću iskoristivost domaće sirovine. Riječ je o jedinom takvom suvremenom pogonu na području RH.

Mijo Žižić, suvlasnik i direktor tvrtke Badanj komerc d.o.o., navodi kako je ostvario suradnju s nekoliko domaćih proizvođača iz Slavonije te planira doseći puni kapacitet pogona 2020. godine, što iznosi 50 000 komada pršuta. Ciljevi za prvu godinu novog pogona su do 15 000 komada pršuta najvećeg razreda kvalitete. Kontrolirani uvjeti proizvodnje donose visoku kvalitetu proizvoda, posebice jer je proizvodnja zamišljena na način da bude prilagođena čuvanju izvorne obrade sirovine.

Proizvodi će se plasirati prema potrebama tržišta i to na području RH  na kojem postoji potražnja za pršutom više kategorije.

Gospodinu Žižiću želimo uspješan nastavak realizacije ideje postizanja visokih standarda proizvodnje i tržišnog plasmana te ne sumnjamo da će biti uzor za mnoge druge potencijalne korisnike potpora u sklopu Programa ruralnog razvoja.


7. Uspješna priča vinara iz Međimurja

Za potrebe promocije Programa ruralnog razvoja, naša snimateljska ekipa posjetila je mladog poljoprivrednika Nenada Preinera u mjestu Sveti Urban u općini Štrigova u Međimurskoj županiji na samoj granici sa Slovenijom. Nenad ih je dočekao na svojem gospodarstvu i pokazao vinograd koji se proteže na  površini od ukupno 5,11 hektara.

Nenad je dobio Odluku o dodjeli sredstava za tip operacije 6.1.1. te mu sada predstoji realizacija ciljeva… Ostvarena sredstva planira uložiti u opremu za vinarstvo, odnosno inox bačve, sustav za kontroliranu fermentaciju, praonu boca i tzv. etiketirku.

Napominje da uz pomoć stručnih savjeta Savjetodavne službe iz svoje županije nije bilo problema posvetiti se izradi kvalitetnog poslovnog plana te sada očekuje isplatu kako bi uz novu opremu mogao nastaviti s proizvodnjom vina. Trenutno su svi članovi u obitelji Preiner uključeni u  proizvodnju te od vina nude rizling rajnski, sauvignon, silvanac zeleni, crni pinot, muškat žuti, pušipel i graševinu.

Nenad preporuča svim mladim i vrijednim osobama s realnim ciljevima, a koji se vide u budućnosti u poljoprivredi, da se prijave na novi natječaj i budu uspješan primjer u svojoj zajednici.

Video s Nenadom možete pogledati ovdje.


Ovaj mjesec Vam predstavljamo korisnika Mjere 6, podmjere 6.1., tipa operacije 6.1.1. “Potpora mladim poljoprivrednicima” kojemu je isplaćena prva rata u iznosu od 114.345,00 kuna, a ukupan iznos odobrene potpore iznosi 381.150,00 kuna. Riječ je o vrlo mladom poljoprivredniku, Draženu Rastoviću iz malog mjesta – Potok Kalnički u Koprivničko – križevačkoj županiji.  Iako ima samo 20 godina, možemo reći da je već postigao vrijedne rezultate na svom gospodarstvu. Primarna djelatnost ovog gospodarstva na površini od 16 hektara je proizvodnja mlijeka, a u planu je povećanje osnovnog stada od pet junica za još pet. Ovo gospodarstvo broji šest vrijednih članova obitelji, tako su u proizvodnju uključeni Dražen, supruga, brat, majka, otac i neizostavna baka. Svojih početaka u proizvodnji, u davnim 1970-ima, uvijek se rado prisjećaju.

Kako je naveo u svom poslovnom planu, Dražen namjerava kupiti potrebnu mehanizaciju i opremu: prikolicu, sijačicu za kukuruz, cisternu za gnojnicu, roto kosu za travu, a prijeko potrebni traktor je već kupio. Znatna sredstva planira uložiti u izgradnju montažne hale s predviđenom površinom od ukupno 200 kvadrata. Svoje poljoprivredne površine koristi za ishranu stoke, a riječ je o kulturama kukuruza, ječama, pšenice, zobi i djetelinsko travnim smjesama.

Dražen navodi da nije imao problema u prikupljanu potrebne dokumentacije za prijavu na natječaj, a pomoć za izradu poslovnog plana je dobio od jedne konzultantske tvrtke, kao i od Savjetodavne službe u svojoj županiji.

Plasman mlijeka na tržište je osigurao kod privatnika iz svoje županije, a dnevno ostvaruje proizvodnju od 120 do 150 litara. Dražen vidi budućnost svojeg gospodarstva u istoj djelatnosti s daljnjim povećanjem proizvodnje i otvorenjem sirane.

Video s Draženom možete pogledati ovdje.

9. Uspješna priča male poljoprivrednice iz Petravca

Barbara Prša iz Petravca pokraj Velike Gorice uspješni je korisnik podmjere 6.3. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava”. Zajedno sa suprugom  vratila se iz Kanade kako bi se posvetila zdravijem životu u manjem i mirnijem mjestu u Vukomeričkim goricama te proizvodnji domaće i ekološki uzgojene hrane.

Na svojih ukupno pet hektara raspoređenih na više parcela, obitelj Prša uzgaja češnjak te za potrebe proširenja proizvodnje planiraju uložiti znatna sredstva u uređenje prostora za skladištenje i proizvodnju. Razumijevajući prednosti samoodrživih sustava za pomoć u proizvodnji, odlučili su se za ulaganje u skupocjene, ali dugoročno isplative solarne panele koje planiraju postaviti na isti skladišno – proizvodni prostor.

Kroz ovu podmjeru, ostvarili su sredstva za pripremu terena za sadnju te nabavu sjemena ekološkog češnjaka. Plasman na tržište mladog češnjaka, češnjaka u prahu i cvijeta češnjaka ostvaren je u suradnji s lancem trgovina koji prodaje zdravu i ekološki certificiranu hranu. Za pomoć u izradi poslovnog plana obratili su se Savjetodavnoj službi te jednoj konzultantskoj tvrtki u svojoj županiji.

Svoje imanje s pašnjacima su obogatili kozama i jarićima te proizvodnjom sira, a uskoro planiraju i proširenje. Obitelj Prša ne krije zadovoljstvo ostvarenom potporom kao i profesionalnim konzultacijama sa Savjetodavnom službom te preporučaju malim poljoprivrednicima da se prijave na trenutno otvoreni natječaj, a video s porukom možete pogledati ovdje.


10. Mjerom 6 doveli slavonsku telad na istarski OPG

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Flego u Buzetu aktivno je više desetljeća, unazad tri generacije. Danas 34-godišnji Goran preuzeo je gospodarstvo na sebe 2014. godine od svojih roditelja jer kako kaže, “voli to raditi, ima želju i volju nastaviti posao svoje obitelji”.

Gospodarstvo im broji pet članova, tu su roditelji, brat i njegova supruga koji svi pomognu, iako i sami imaju poslove u drugim tvrtkama. Rekao nam je to u pauzi Goran između mljevenja kukuruza koji će spremiti za stočnu hranu.

Podmjera 6.1. – idealna za OPG Goran Flego

Nositelj OPG-a Goran je postao sa samo 32 godine i to je kako se čini, za njega bilo pravo vrijeme jer su se ubrzo počeli raspisivati natječaji iz raznih mjera ruralnog razvoja. U zakupu ima 30 hektara zemlje.

Osnovna djelatnost je tov teladi. “Tovimo većinom simentalce, imali smo šest krava i 45 komada teladi, a cilj nam je bio povećati njihov broj, što je naravno zahtijevalo određene financijske uloge”, priča nam Goran koji je vidjevši uvjete prijave na podmjeru 6.1. Mjere 6 “Razvoj poljoprivrednih gospodarstva i poslovanja” odlučio pomoć potražiti i u Savjetodavnoj službi Istarske županije.

“Tamo su nam puno pomogli napravili su nam izračun ekonomske veličine OPG-a. Tu se zaista pokazalo kako imamo uvjete za prijavu projekta čijim smo sredstvima namjeravali kupiti telad i opremu za zbrinjavanje gnojiva”, kaže Goran.

Imaju nešto i biljnih kultura, pretežno lucerne, no isključivo u svrhu proizvodnje za vlastiti tov tj. hranidbu životinja.

Konzultanti su bili velika pomoć, suradnja se nastavlja

Goran se zatim obratio konzultantskoj tvrtki iz Rijeke gdje su mu objasnili proceduru prijave na natječaj i koja je sve dokumentacija potrebna da bi se uvjeti natječaja zadovoljili.

“Surađivao sam s konzultantima iz Rijeke i iznimno sam zadovoljan njihovim radom, puno su mi pomogli da bi ostvarili sve što smo naumili. Informirali su nas, čak su nas došli posjetiti na farmi. S obzirom da ćemo se vjerojatno prijaviti i na natječaj Mjere 4 – Ulaganja u fizičku imovinu, podmjera 4.1., tip operacije 4.1.2. Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš, koji se provodi kako bi se zadovoljili standardi u sklopu Nitratne direktive, a koji je najavljen za travanj 2017., sigurno ćemo opet surađivati. Troškovi izrade projekta su bili oko 4.000 kn i sve je odrađeno bez ikakvih problema.”

Isplate iz Mjere 6.1.1.

S obzirom da je natječaj za Mjeru 6, podmjeru 6.1. “Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima”, tip operacije 6.1.1. raspisan u studenom 2015., Goran je u to vrijeme bio nositelj gospodarstva oko godinu dana. Pravila natječaja nalažu kako mladi nositelj OPG-a na toj poziciji ne smije biti duže od 18 mjeseci prije podnošenja Zahtjeva pa je Goran požurio s prijavom.

Odluku su dobili u rujnu 2016., a sveukupna vrijednost projekta je 381.150 kuna. Nakon odluke je ubrzo došla i prva isplata u vrijednosti od 30% ukupnog iznosa. Početkom veljače 2017, predali su zahtjev za isplatu druge rate u vrijednosti 50% sveukupnog iznosa. Kada se i ta rata isplati i kada sveukupni projekt završi, predaje se i treći zahtjev za isplatu preostalih 20% iznosa.

“Nakon isplate prve rate smo kupili telad, to je bilo oko 114.000 kuna. Dalje smo digli kredit u banci i kupili prikolicu za stajski gnoj koja je koštala oko 150.000 kuna. Nakon isplate druge rate vratit ćemo kredit”, objašnjava Goran.

Tove bikove simentalce do 650 kg

“Mi kupujemo malu telad starosti 10 do 15 dana i tovimo bikove do 650 kg pa ih prodajemo klaonicama, mesnicama, većinom na našem području. Prije smo radili uslugu tova pa smo surađivali s jednom lokalnom tvrtkom, a sada imamo većinom vlastitu telad. Morali smo zato i povećati broj grla kako bi održali proizvodnju i stabilizirali prodaju kako bi imali dovoljno teladi za mjesečnu isporuku. Sada imamo 84 komada teladi”, priča Goran. Za izvoz još nisu spremni jer im je važnija stabilizacija poslovanja pa bi radije išli korak po korak.

Sredstvima kupili slavonsku telad

U sklopu projekta je realizirana kupnja freze, prikolice za stajski gnoj, dok je većina novca uložena u kupnju teladi. “Čitamo poljoprivredne novine svakog mjeseca pa smo tamo pronašli stočara iz Beraka kod Vinkovaca koji je dao oglas da prodaje telad.  Kupili smo par komada od njega, a kada smo vidjeli da su grla kvalitetna, uzeli smo još.”

Divljač im je kaže, veliki problem jer sve što uzgajaju moraju ograditi električnim pastirom, što im povećava cijenu proizvodnje.

“Kukuruz kupujemo jer nemamo dovoljne količine zemlje za uzgoj sveukupne stočne hrane koja nam je potrebna, kupujemo u zrnu pa radimo silažu”.

2007. i 2010. su uložili i u kupnju traktora. “Svima je teško na početku. Nije ni nama lako, cijena bikova pada, teško je odvojiti novce za bilo kakav početak, a treba ih dosta. A tu je i papirologija. Ali ako imate volje i želje, morate riskirati. Da se nismo prijavili na Mjeru 6, danas od svega ovoga ne bi bilo ništa.”


11. Mjerom 4 do konkurentnosti hrvatskih jabuka

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Silvie Dovečer postoji od davne 2003. godine. Nasadi jabuka na 10 ha nalaze se u Gornjem Dragancu pored Čazme, području nadaleko poznatom po brojnim voćarima.

“Prvo je vlasnica bila mama, a 2014. godine OPG smo prebacili na moje ime”, priča nam vlasnica Silvia koju smo uhvatili u pauzi između dva posla.

Borba za plasman proizvoda

“Voćarstvo je posao koji traži cijeloga tebe, od jutra od mraka, osobito u Hrvatskoj gdje je teško biti konkurentan i gdje se stalno moraš boriti kako bi plasirao svoj proizvod.” Uz Silviu, na imanju rade i njezini roditelji, a imaju i dvoje zaposlenih.

“Prije svega smo se orjentirali na uzgoj jabuka, ali imamo i nešto malo vinove loze. Radimo i nešto malo vina, ali samo onoliko koliko nam treba za osobne potrebe.”

Planira izvoz u inozemstvo

Silvia svoje jabuke trenutačno distribuira samo na hrvatskom tržištu, ali u budućnosti planira i plasman u inozemstvo. Da se nju pita, njezine jabuke bi već našle put do europskog kupca, ali u tome ju sprečava nedovoljna konkurentnost hrvatskih voćara.

“Dok god je poljska jabuka jeftinija s pakiranjem, nego hrvatska bez pakiranja, mi nemamo što raditi na stranom tržištu. Nažalost, cijena uzgoja u Hrvatskoj je prevelika, dok je cijena otkupa premala tako da hrvatski voćari nisu konkurentni kao stranci. Program ruralnog razvoja je jedan od načina da i mali poljoprivrednici postanu konkurentni na tržištu, što dosada nije bilo moguće.”

Novi nasad i protugradna mreža uz pomoć podmjere 4.1.

Silvia je 2014. godine prvi put aplicirala za podmjeru 4.1. iz Programa ruralnog razvoja, odnosno potporu za ulaganje u poljoprivredno gospodarstvo i prošla na natječaju:

“U prosincu prošle godine došla je odluka za prvi natječaj tako da sad krećemo u rekonstrukciju voćnjaka, obnovu i postavljanje protugradne mreže, rušenje starog i postavljanje novog nasada. Bilo je to veliko olakšanje za nas jer smo zahvaljujući toj podmjeri mogli krenuti s poslom kako bismo napravili sve ono što nam je potrebno kako bi naš proizvod bio konkurentniji na tržištu”, kaže Silvia. Silvia je prošla i na natječaju objavljenom sljedeće godine, a uz nju, najviše zasluga za to, smije se ona, ima njena mama.

Mama “konzultant”

“Mama je pravi majstor s brojevima, tako da je ona radila matematički dio, a ja sam pomagala oko tehnološkog projekta. Jako su nam puno pomogli i u Savjetodavnoj službi, tako da je sve što se tiče projekta išlo relativno glatko. Kako je mama već imala konzultanskog iskustva, nismo morali angažirati agenciju, što nam je uštedilo dosta novaca.”

Više od 80% povrata sredstava

I Silviji je najveći problem, kao i mnogima drugima, stvaralo prikupljanje obimne dokumentacije:

“Samo pisanje projekta nam nije uzelo toliko vremena, ali prikupljanje dokumentacije, to je bio obiman posao koji nam je uzeo najviše vremena. Ipak, na kraju smo imali sreće i dobili više od 80% povrata sredstava.”

“Zahvaljujući dobivenom novcu možemo dignuti novi nasad što nam je prioritet.” Silvia i dalje planira pratiti natječaje, jer kako kaže, to je jedini način da njezin proizvod ostane konkurentan na tržištu.

U planu i pogon za preradu jabuka

“Sad nam je prioritet bio dignuti novi nasad, a ako se nastavi trend mjera onda nam je u planu izgradnja pogona za preradu jabuka.” Iako zadovoljna načinom provedbe natječaja, Silvia bi voljela kad bi se u cijeli projekt uključilo više agronoma nego što je to sada slučaj:

“U Savjetodavnim službama ima ljudi koji nisu agronomske struke, što nama poljoprivrednicima otežava pristup do prave stručne pomoći. Bilo bi dobro kad bi bilo i više informacija na internetu.” Silvia je dosada svoje proizvode plasirala samo na veliko, ali kako je nedavno zakupila nekoliko komora u hladnjači, svoje jabuke planira plasirati i na malo:

“To je jedini način da postignemo bolju cijenu jabuka. Želimo se bazirati na ovo što imamo sada da to dovedemo do savršenstva, a u budućnosti želimo i širiti proizvodnju, možda kupiti novu zemlju kroz nekoliko godina i proširiti proizvodnju. Ali ništa od toga neće biti moguće bez Programa ruralnog razvoja pa se veselimo novim natječajima.”


12. Mjera 4: Farma francuskih krava u srcu Like

Mladen Kušeković je rijetko viđen hrvatski poljoprivrednik. Otac troje djece iz Sesveta 2008. godine je, izrevoltiran stalnim izjavama kako se u Hrvatskoj ne isplati ništa proizvoditi, odlučio pokrenuti proizvodnju “nečega”.

Kao uspješan poslovan čovjek (Mladen se inače bavi prodajom i održavanjem motornih vozila, kao i hotelijerstvom) prvo je istražio tržište, s posebnim osvrtom na proizvodnju hrane, zaključivši da su Hrvatskoj potrebna ni manje ni više nego goveda.

U devet godina rada došli do 305 životinja
“U početku smo krenuli s matičnim stadom od 55 grla tzv. pasmine Crveni angus, da bismo se 2010. godine prebacili na pasminu Aubrac. Riječ je o pasmini porijeklom iz jugoistočne planinske regije Auvergne u Francuskoj, s područja sličnog onome koje mi imamo na Krbavskom polju”, kaže Mladen s kojim smo se susreli u njegovom uredu na Velikom polju.

Mladen je u devet godina rada od 55 grla došao do 305 životinja, od čega je nekih 205 matično stado krava. Ostalo su junice i nešto teladi.

Važno je naučiti se baviti tim poslom
“Bilo je jako teško u početku. Trebalo nam je punih šest godina da gospodarstvo može funkcionirati samostalno, bez potpora iz drugih firmi. U međuvremenu smo se ekipirali što se tiče ljudi, zemljišta imehanizacije i što je najvažnije – naučili smo se baviti tim poslom”, ističe Mladen.

“Jedan dio teladi plasiramo tovljačima za daljnji tov, a jedan prodajemo kao rasplodna grla, dok dio prodajemo kroz meso. Tržište nije problem i biti će sve manji problem jer Hrvati sve više pazu što jedu i ne žele više jesti smeće iz uvoza”, uvjeren je Mladen.

Jedna od najuređenijih farmi u Hrvatskoj
Na farmi u Krbavskom polju trenutačno radi četiri radnika. Mladen koristi 1.000 hektara zemlje, od čega je veći dio u zakupu, a manji dio kupljen.

“Nakon devet godina slobodno mogu reći kako je moja farma jedna od najuređenijih u Hrvatskoj što se tiče uzgoja goveda. Ali vara se onaj tko misli da je to lako”, ističe.

“Stočarstvo nije za one slaba srca, ako se njime žele ozbiljno baviti. Riječ je o niskoprofitabilnoj djelatnosti u kojoj je neke stvari potrebno planirati i više od 10 godina unaprijed. Na žalost, u Hrvatskoj se planira onoliko koliko traje mandat onima na vlasti. Možete mislite kako nam je onda bilo u godini tri premijera”, smije se Mladen.

Maksimalno iskoristiti poticaje
“Europa je već odavno shvatila da je poljoprivreda niskoprofitabilna i rizična djelatnost, ali strateški vrlo potrebna jer se bavi proizvodnjom hrane te počela davati poticaje. Nažalost, kod nas ima dosta onih koji su iskorištavali te poticaje, pa ljudi misle da su svi takvi. Ako želimo biti konkurentni i ako želimo da naši ljudi jedu kvalitetnu hranu, moramo maksimalno iskoristiti poticaje”, uvjeren je Kušeković.

Dodjela sredstava iz Mjere 4. (operacije 4.1.1.)
U travnju 2014. prijavio se za operaciju 4.1.1. Mjere 4 Programa ruralnog razvoja “Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava”.

“U kolovozu 2016. godine dobili smo negativnu odluku. Projekt je bio ocijenjen pozitivno, ali zbog nedostatka sredstava za koji je bilo predviđeno nešto više od 860 milijuna kuna bili smo ispod crte. Na našu sreću, 8. prosinca iste godine bobili smo vijest da je naš zahtjev ušao u broj korisnika iznad crte i 30. prosinca 2016. smo dobili konačnu odluku o dodjeli sredstava.”

Uložili u opremu za staju
Mladen je dobio 980.341,58 HRK za ulaganje u opremu za staju za goveda te poljoprivrednu mehanizaciju i opremu za primarnu poljoprivrednu proizvodnju.

“Zahvaljujući tom novcu dopunili smo opremu za koju smo vidjeli tokom godina da nam treba i koju moramo prilagoditi tamošnjem podneblju. Povrat je bio čak 90 posto, što nam je definitivno olakšalo poslovanje te godine”.

Pripremajući projekt Kušeković je kontaktirao renomiranu konzultantsku tvrtku koja je cijeli projekt obavila u dva mjeseca.

“Konzultantsku tvrtku smo platili 72 tisuće kuna. Bio je to dobro potrošen novac jer pitanje je bismo li uspjeli dobiti taj novac da nije bilo njihovog projekta.”

Mora se ulagati u genetiku
U siječnju 2016. prijavio se također na Mjeru 4, operaciju 4.1.2. za financiranje nabavke opreme za sustav izgnojavanja. “Još uvijek nemamo nikakvih informacija, ali se nadamo pozitivnoj odluci. Dio opreme smo već nabavili jer posao mora ići dalje usprkos potporama, ali se nadamo kako ćemo proći da možemo vratiti kredit banci.”

Pun entuzijazma Mladen već planira novi posao – uređenje dijela farme za smještaj gostiju, projekt za koji također namjerava aplicirati za sredstva EU. Napuštamo Mladena koji u tom trenutku već planira putovanje u Austriju po dva rasplodna bika:

“Da bi imali kvalitetu morate ulagati u genetiku, a ovi austrijski bikovi su zalog za našu budućnost.”


13. Braća Pankretić udružila snage u Mjeri 4

Božidar Pankretić, bivši ministar poljoprivrede i regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, nakon izlaska iz politike okrenuo se onome što Pankretići najbolje znaju i rade – poljoprivredi.

Na imanju u selu Gaj nedaleko od Vrbovca snage su udružili braća Zdravko i Božidar Pankretić. I dok Zdravko dane provodi na imanju baveći se proizvodnjom, bivši političar Božidar na sebe je preuzeo brigu o financijama i investicijama.

Ozbiljno razmišljali o prekidu proizvodnje

“Naš otac se cijeli život bavio poljoprivredom i ja i moj brat smo nakon njegove smrti ozbiljno razmišljali prekinuti sve to. Brat je radio u Piku Vrbovec, ja bio u politici, životi su nam bili daleki od onoga čime se bavio naš otac. Nakon dugog razmišljanja, ipak smo se odlučili na to da se brat vrati doma, a nakon izlaska iz politike i ja sam mu se pridružio na puno radno vrijeme”, rekao nam je Božidar Pankretić.

Sam priznaje kako nije nalik na tipičnog poljoprivrednika koji je u polju od ranog jutra do kasne večeri, uvijek umrljane odjeće. “Taj dio posla je preuzeo moj brat”, smije se. “Ja sam na sebe preuzeo logistiku. Ako treba, zapnem i ja na terenu, ali to nije tako često.”

90% junadi ide u izvoz

Trenutačno na farmi imaju pet stalno zaposlenih, a u sezoni je taj broj i duplo veći. Bratova kćer se također ozbiljno uhvatila posla pa je to sad pravi obiteljski posao. “Moje cure su još mlade, ali možda i one s vremenom odluče da je poljoprivreda njihov posao.”

Na farmi kapaciteta 1.000 tovne junadi trenutačno ih je oko 890. Većinu svojih proizvoda Pankretići plasiraju u izvoz, najviše u Libanon koji drži 60% njihovog tržišta. 20 do 30% ide u Italiju, a samo 10% na hrvatsko tržište.

U Hrvatskoj ne mogu postići cijenu

Pitamo Božidara zašto baš Libanon, zašto ne Hrvatska?

“Libanonsko tržište je puno sigurnije od domaćeg. Stabilno je, bez velikih oscilacija na tržištu i znamo da ćemo dobiti novac za svoju robu, i to po dobroj cijeni. U Hrvatskoj nažalost svega toga još uvijek nema”, ističe Pankretić. “Kupovna moć hrvatskih građana je takva da mi u Hrvatskoj ne možemo postići cijenu kakvu možemo postići vani.”

Stabilnost libanonskog tržišta i činjenica da iz dana u dan raste potražnja za njihovim mesom bili su razlog zašto su se Pankretići odlučili aplicirati na sredstva iz Programa ruralnog razvoja.

Sredstva iz mjere 4

Odmah na početku aplicirali su na mjere 4.1.1 i 4.1.2. Programa ruralnog razvoja. U sklopu operacije 4.1.1. (restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava) OPG Pankretić Zdravko dobio je 10.844.823,67 HRK za ulaganje u podizanje farme i nabavu poljoprivredne mehanizacije, dok je u sklopu operacije 4.1.2. (zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš) dobio 4.263.331,42 HRK za ulaganje u poboljšanje učinkovitosti korištenja gnojiva (strojevi i oprema za utovar, transport i primjenu gnojiva – mineralnog i organskog gnojiva) za vlastite potrebe od minimalno 70%.

Planiraju proširiti proizvodnju za 50%

“Pozitivan odgovor za mjeru 4.1.1. smo dobili u siječnju, a za odluku 4.1.2. nekoliko mjeseci ranije. Na temelju pozitivnog odgovora odgovora namjeravamo povećati proizvodne kapacitete i dignuti proizvodnju za nekih 50%”, ističe Zdravko.
“Imamo dobru suradnju s Regionalnom razvojnom agencijom Zagrebačke županije koji su nam jako pomogli tijekom cijelog procesa prijave.

I prije raspisivanja samog natječaja smo razmišljali o modernizaciji farme te smo već prije četiri godine počeli prikupljati dokumentaciju potrebnu za ishodovanje građevinske dozvole za novu farmu i za dodatne skladišne kapacitete. Tako smo prije početka raspisivanja natječaja imali obrađen taj dio dokumentacije a onda smo nastavili sa skupljanjem ostalih potrebnih dokumenata.”

Proces je dug i muktorpan, čak i kada ste “u toku”

Kao bivšem ministru poljoprivrede Pankretiću je sigurno bilo lakše nego prosječnom poljoprivredniku, ali čak i on priznaje da je proces dug, mukotrpan i kako bi ga pod hitno trebalo pojednostavniti kako bi što veći broj poljoprivrednika mogao doći do sredstava iz Programa ruralnog razvoja.

Dobri konzultanti često su odlučujući faktor

“Meni, kao dobrom poznavatelju državne uprave i cijele te administracije, teško je povjerovati da netko tko ne poznaje način na koji funkcionira državna administracija, uopće može doći do sredstava. Bilo kome tko se odlučuje na taj potez savjetovao bih angažirati dobru konzultansku tvrtku jer upravo su dobri konzultantičesto razlika između onih koji su prošli i onih koji nisu prošli na natječaji.

Hrvatska u povlačenju europskih fondova jako kaska za drugim zemljama i potrebno je puno truda kako bismo stigli druge zemlje koje su godinama prije nas imale pristup fondovima.”

Nužna izgradnja bioplinskog pogona

Trenutačno zauzeti proširenjem farme, Pankretići ne razmišljaju o novim natječajima, iako će se sigurno prijaviti za neki novi kada za to dođe vrijeme. U sljedećem razdoblju planiramo povećati proizvodnju do 2.000 junadi, kaže Božidar.

Njihova najveća investicija u ovom trenutku je izgradnja bioplinskog postrojenja na farmi koje bi prema izračunima farmera u sjevernoj Italiji troškove proizvodnje moglo smanjiti za 40 do 50%.

“Bez novih tehnologija nema napretka i izgradnja bioplinskog pogona je nužna kako bismo bili konkurentni na stranom tržištu.”


14. Boići uz preradu jabuka žele ponuditi i smještaj

Dok sve više mladih Slavonaca sreću pokušava naći u zemljama zapadne Europe ili sezonski radeći u Dalmaciji, neki od njih svoje mjesto nalaze u onome u čemu su Slavonci najbolji u Hrvatskoj – poljoprivredi. Ili točnije rečeno, u voćarstvu.

Jedan od njih je i 30-godišnji Mislav Boić, koji u Skenderovcima, selu nedaleko od Požege, dane provodi uzgajajući jabuke. Muž učiteljice Marine i tata jedne kćeri, Franke, prije tri godine gospodarstvo je preuzeo od roditelja, a danas je jedan od najznačajnijih mladih voćara u Hrvatskoj.

Mladi voćari i prerađivači jabuke

“Naše gospodarstvo ima 4,2 hektara jabuka i hektar lijeske. Roditelji su 1993. godine na nekih 0,7 hektara posadili prvih 900 stabala, a 2007. godine na površini od oko 2,5 hektara podižu intenzivni nasad jabuka. Pet godina poslije gospodarstvo smo proširili za još jedan hektar”, rekao nam je Mislav.

Osim sorte idared, koja zauzima najveći dio gospodarstva, Boići na svom gospodarstvu uzgajaju i sorte jonaglod, zlatni delišes, granny smith i pink cripps.

“Prije sedam godine započeli smo s preradom jabuka te danas svojim kupcima nudimo prirodne sokove i suho voće, odnosno čips od jabuka”, rekao nam je Mislav, koji je poput svog oca agronom.

Global GAP im podiže konkurentnost

Upravo prerada ih je spasila prošle godine kada im je zbog mraza propao cijeli urod. Ali Boiće to nije pokobalo, već su hrabro krenuli naprijed. Na imanju se nalazi jezero kapaciteta 4,5 tisuća kubika vode odakle crpe vodu za navodnjavanje. Naime, na njihovom gospodarstvu je kroz 1645 metara cijevi proveden sustav navodnjavanja kap po kap, za svako stablo jabuke. Jabuke uzgajaju po načelima Global GAP-a, certifikata kojim se proizvođač usmjerava prema stvaranju održive poljoprivrede, podiže svoju konkurentnost i i na taj način si otvara vrata međunarodnog tržišta poljoprivrednih proizvoda.

Potpora iz podmjere 6.1., ulaganje u hladnjaču

Tridesetogodišnji Mislav jedan je od prvih mladih poljoprivreda u Hrvatskoj koji je aplicirao na sredstva podmjere 6.1., potpora mladim poljoprivrednicima, i dobio.

“Zahvaljujući podmjeri 6.1. dobili smo 382.675,00 kuna koje smo uložili u završetak dvije hladnjače kapaciteta 250 tona, u plastične boksove za branje jabuka, novi malčer, meteorološku stanicu i podove za hladnjaču”.

Mislav se za pisanje projekta obratio renomiranoj konzultantskoj agenciji koja je nakon što je on skupio svu dokumentaciju cijeli projekt preuzela na sebe.

Do jeseni i treća rata

“Prijavili smo se među prvima početkom rujna, a odluku o dodjeli sredstava dobili dobili smo nakon godine dana”, priča Mislav svoja iskustva s Programom ruralnog razvoja.

“Prva rata je na račun sjela u studenome, a prije dva tri tjedna zatražio sam isplatu i druge rate. Ako sve bude kao prvi put, očekujem isplatu mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva. Nadamo se da će do jeseni stići i treća rata u iznosu od 10 tisuća eura, tako da cijeli projekt završimo s tim sredstvima. Ako ne, možda ćemo morati dignuti kredit.”

Pitamo Mislava hoće li opet aplicirati na sredstva iz Programa ruralnog razvoja.

Planira se izgradnja bungalova pomoću podmjere 6.2.

“Planiramo se prijaviti na podmjeru 6.2., potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području. Kako imamo vlastito jezero, želja nam je napraviti bungalove u kojima bi onda odsjedali turisti. Nadam se da ćemo na vrijeme uspjeti napraviti sve kako bi prvi turisti uskoro odsjeli na našem imanju”.

Iako već i sam zna sve o pisanju projekta, Mislav će i ovaj put angažirati konzultantsku tvrtku. “Osjećam se sigurnije kad to radi netko tko ima višegodišnje iskustvo u pisanju projekata, mislim da su mi tako veće šanse da prođem na natječaju.”

Poput mnogih mladih poljoprivrednika, i Mislavu u natječaju najviše smjeta što se za potporu mladim poljoprivrednicima ne mogu prijaviti oni koji imaju OPG više od 18 mjeseci:

“To jednostavno nije fer. Zašto kažnjavati nekoga tko godinama ima uspješni OPG, a ima godina koliko se traži u natječaju. Nadam se da će to netko uskoro promijeniti.”


15. Iskoristio mjeru za mlade i postao kralj haskapa

U zemlji u kojoj se stopa nezaposlenosti među mladima kreće oko 45%, nikakvo čudo da se jedan dio njih nakon neuspješne potrage za poslom odlučuje okrenuti poljoprivredi.

Jedan je od njih i 32-godišnji Ivica Babojelić iz Samobora, otac dvoje male djece, koji se nakon dugog razmišljanja odlučio okrenuti uzgoju u Hrvatskoj malo poznate sibirske borovnice – Haskapa.

Haskap – nakon Japana, Kanade i Rusije i u RH

“Haskap se uglavnom uzgaja u Japanu, Kanadi i Rusiji, ali u posljednje vrijeme uzgaja se i u nekim drugim europskim zemljama, pa je tako došao i kod nas”, kaže Ivica.

“Može se jesti sirov ili prerađen, a naša zadruga trenutno ima nekoliko plantaža sa šest različitih sorti te više od 10 tisuća grmova.” Naime, Ivica je član poljoprivredne zadruge Berry Organica koja okuplja 10 zadrugara sa područja cijele Hrvatske.

Uzgaja i maline, kupine, ribizl i aroniju

“Svoje nasade obrađujemo po pravilima ekološke poljoprivrede, a osim Haskapa koji čini čak 70% postavljenih nasada, u zadruzi uzgajamo maline, kupine, ribizl i aroniju.”

Kao i većina mladih hrvatskih poljoprivrednika i Ivica je posao preuzeo od roditelja koji su se dugi niz godina navili poljoprivredom i njemu usadili ljubav prema zemlji. “Kada sam prije tri godine preuzeo posao od roditelja, sve sam odlučio pretvoriti u trajni nasad. Oni su radili na zemlji, ali nikad se nisu registrirali kao OPG.”

Potpora za pokretanje posla za mlade poljoprivrednike

Čim se registrirao kao OPG Ivica je započeo s pripremama za prijavu na natječaj ruralnog razvoja – za podmjeru 6.1., potpora za pokretanje poslova mladim poljoprivrednicima. Godinu dana nakon što je predao projekt, dobio je obavijest da je njegov projekt prihvaćen te je zasadio svoju prvu plantažu na površini 1.1 hektar.

Dobivenih 381.150,00 kuna Ivica je iskoristio za nabavu nove mehanizacije, ograde, sadnice, gnojivo za sadnice i – obrazovanje.

“Na Učilištu za obrazovanje odraslih u Velikoj Gorici upravo završavam tečaj za voćara što mi je potrebno ako se želim nastaviti baviti ovim poslom.”

Uskoro u sadnju plantaže

Iako mu na imanju ponekad pomaže rodbina, uglavnom radi sam uz povremenu pomoć zadrugara.

“Uskoro krećemo u sadnju druge plantaže na kojoj ćemo zasaditi površinu od 2,4 ha Haskapa.” Poput mnogih drugih i Ivica se prijavljujući za podmjeru 6.1. obratio stručnjacima.

Konzultanti odradili većinu posla

“Obratio sam se konzultanskoj tvrtki koja je u kratkom vremenu, nešto manje od dva mjeseca, obavila cijeli posao. U jesen 2015. sam predao papire, u studenom 2016. godine smo dobili odluku o odobrenju. Na moju sreću, imao sam nešto vlastitih sredstava iz kojih sam financirao nabavu mehanizacije i ostaloga te nisam bio ovisan tim sredstvima. Prva rata je već sjela na račun, druga dolazi za tri mjeseca, a treća kad cijeli projekt bude gotov.”

Troškovi konzultantske tvrtke bili su pet posto od ukupnih dobivenih sredstava. “Odmah na početku im se da 40% novaca, u slučaju da prođeš daš ostalih 60%”, kaže Ivica.

Iako zadovoljan cijelim procesom Ivica bi volio kad bi u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju promijenili odredbu koja kaže da se za mjeru moraš prijaviti u roku od 18 mjeseci nakon što postaneš nosioc OPG-a.

“Ta odredba mi nikada nije imala smisla i volio bih kad bi je makli iz Pravilnika.”

Želi aplicirati i na mjeru 6.2.

Nakon dobrog iskustva s podmjerom 6.1. Ivica namjerava aplicirati za sredstva iz podmjere 6.2., potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području:

“Imamo staru kuću koju želimo obnoviti i u kojoj želim napraviti kušaonicu. I dalje namjeravam raditi s istom konzultantskom agencijom jer nisam siguran da bih ja sam uspio napraviti to što su oni napravili.”

Lakše je funkcionirati u zadruzi

Osim toga, nastavlja s radom u poljoprivrednoj zadruzi Berry Organica:

“Trenutačno radimo u nabavi sustava za navodnjavanje što će svima udruženima dosta pomoći u radu. Žao mi je što se više ljudi u Hrvatskoj ne udruže u zadruge jer ovako je nama malim poljoprivrednicima puno lakše. Pomažemo jedan drugome, dijelimo mehanizaciju, čak imamo grupu na viberu preko koje svakodnevno komuniciramo tako da uvijek znamo što ovome drugome treba.”


16. Što je najbolji mladi poljoprivrednik bez Mjere 6

Matija Cetinić Frankos iz Donjeg Laduča u Zagrebačkoj županiji prije nekoliko tjedana proglašen je najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Ne umanjujući njegov veliki trud i rad, veliku pomoć dobio je zajedno sa svojim zadrugarima iz EU fondova.

Stručno prosudbeno povjerenstvo je između 28 pristiglih prijava, upravo njegov projekt proglasilo najboljim. Frankos inače je jedan od osnivača poljoprivredne zadruge Berry Organica koja okuplja 10 OPG-a iz cijele Hrvatske. Uglavnom su to mladi poljoprivrednici koji su uzgajanju bobičastog voća pronašli nadu u budućnost za sebe i za svoje obitelji.

Ekološki uzgoj bobičastog voća na 55ha

“Naša zadruga bavi se ekološkim uzgojem bobičastog voća i ima 10 članova s područja cijele Hrvatske koji na 55 ha zemljišta uzgajaju bobičasto voće. Nasadi zadruge njeguju se i uzgajaju po pravilima ekološke poljoprivrede, a 70% postavljenih nasada čini sibirska borovnica Haskap. Zadruga uzgaja i komplementarno voće, poput kupina, malina, aronije i ribizla”, rekao nam je Matija.

“Moj OPG u ovom trenutku pod ekološkim nadzorom ima 15 tisuća kvadrata, a proizvodnju ove godine mislimo proširiti na još jedan hektar.”

Haskap, ribizli, kupina i malina na tržištu zdrave hrane

Osim sibirske borovnice, poznatije pod imenom haskap, Matija ima i nasade ribizla, kupine i maline.

“Čak 60% mojih nasada je pod sibirskom borovnicom, 30% otpada na malinu, ostatak je kupina i ribizl. Također, na jednoj manjoj površini uzgajamo povrće, također pod ekološkim nadzorom”.

Otac dvoje male djece, osamnaestomjesečnog Leona i sedmomjesečne Katarine, radi od jutra do mraka. Po struci kineziolog, Matija je prva generacija Cetinić Frankosa koja se profesionalno bavi poljoprivredom.

Potražnje ima, a proizvodnja isplativa

“Kad sam tek krenuo imali smo malo zemlje oko kuće i osnovni ručni alat, ali uz pomoć EU fondova došli smo do neke konkretne mehanizacije, opreme, navodnjavanja.”

Uz sav posao i pripreme za sudjelovanje na 4. europskom kongresu mladih poljoprivrednika koji se u listopadu ove godine održava u Bruxellesu, Matija vrijedno uči jer je na prekvalifikaciji za poljoprivrednog tehničara.

“Nema sata u danu kada se nešto ne radi. Ili je to posao na nasadima, ili se sređuje administracija ili se mora nešto učiti”, smije se Matija koji je i ovaj razgovor odradio dok se sedmomjesečna Katarina igrala kraj njegovih nogu.

Matija se sprema za berbu koja je kod nekih zadrugara već započela, a trajat će 30-40 dana. Iako je sibirska borovnica malo poznata u Hrvatskoj, potražnje ima.

U pregovorima s lancima ekološke hrane

“Trenutačno zadovoljavamo potrebe kupaca u smislu maloprodaje, a u pregovarima smo s nekoliko lanaca ekološke hrane. Bili bismo najsretniji da možemo sve negdje vani prodati, ali za to ćemo pričekati još koju godinu kad budemo imali malo veću količinu za berbu.”

Bobičasto voće cijenjeno među kupcima

Pitamo Matiju zašto se odlučio okreniti uzgoju bobičastog voća.

“Nitko od nas zadrugara nije imao dovoljne površine za bavljene ratarstvom i stočarstvom, te kada smo gledali koja grana poljoprivrede bi nam bila najisplativija došli smo do bobičastog voća i do ekološke. Bobičasto voće naši ljudi jako vole i prepoznato je i cijenjeno na tržištu. Također bobičasto voće je sirovina koja je dosta zahvalna za preradu u razne sokove, džemove, pekmeze, vina, razne destilate od bobičastog voća. Od sjemenja se čak može raditi i brašno i prešati u cijenjena eterična ulja.”

Cilj je preraditi što više voća

Matija i zadrugari 90% robe prodaju u svježem stanju, a tek manji dio prerađuju.

“Cilj nam je preraditi što više voća, ali kako trenutačno nemamo toliko velike količine, držimo se sokova. Onog trenutka kad budemo imali dovoljno voća za preradu, moći ćemo cijele godine živjeti samo od poljoprivrede. Ovako nam je dobro od 1. svibnja do 1. studenoga kada stajemo s berbom, ali od 1. prosinca pa do 1. svibnja kada bi se trebali raditi od prerađevina imamo poteškoća.”

Zadruga Berry Organica pokazala se uspješnom i u privlačenju sredstava iz Programa ruralnog razvoja – do sada su svi zadrugari dobili nešto manje od 300 tisuća eura, a u planu su i novi projekti.

Potpora razvoju malih OPG-a

“Ja sam aplicirao na operaciju 6.3.1., potporu razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava. Htio sam aplicirati na operaciju 6.1.1. , potporu za pokretanje posla mladim poljoprivrednicima, ali kako sam dulje od 18 mjeseci nositelj OPG-a nisam mogao. Iz novca dobivenog od operacije 6.3.1. financirali smo sadnju materijala, kupili haskap, multikultivator, solarno navodnjavanje, cijevi za navodnjavanje, mreže što nam je jako pomoglo u radu.”

Matija se za operaciju 6.3.1. prijavio u srpnju 2015. godine.

Odluku smo dobili točno godinu dana kasnije, a nekoliko tjedana nakon toga je išla isplata prve rate.”

Sredstva se isplaćuju u dvije rate

Kako je Matijina supruga Ana licencirani voditelj EU fondova, sami su obavili svu papirologiju, bez pomoći sa strane.

“Ja sam njoj dao sve brojačne podatke u smislu berbe, otkupnih cijena u smislu vrijednosti opreme, amortizacije, a ona je to složila u jednu priču koju je agencija prepoznala.”

Za izradu studije i prikupljanje papira Ani i Matiji trebalo je desetak dana.

“Imali smo sreće jer smo administrativno pod Zaprešićom, a ovdje je birokracija puno brža nego u Zagrebu. Da smo iste papire skupljali u Zagrebu trebalo bi nam nekoliko tjedana više”.

“Sredstva za operaciju 6.3.1. od 15 tisuća eura se isplaćuju u dvije rate. Prvu ratu smo dobili, a nakon što nam u svibnju instaliraju solarno navodnjavanje i kupimo još dva komada opreme možemo aplicirati za isplatu druge rate i zatvaranje projekta”.

Planira se razvijanje i agroturizma i direktne prodaje

Matija se u studenom planira prijaviti na operaciju 6.2.1., potporu ulaganju u u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima.

“Riječ je o 50 tisuća eura koji se isplaćuju u dvije rate i to 100%. Ako uspijemo dobiti taj novac, krenuli bismo u agroturizam koji nam otvara prostor za direktnu prodaju.”


17. Do nove mehanizacije uz Program ruralnog razvoja

Tvrtka Poljoprivreda Lipik d.d. iz Lipika prije nekoliko mjeseci dobila je novu mehanizaciju vrijednosti 1,8 milijuna kuna. Traktor, prskalica, rasipač i stroj za reduciranu obradu tla (top down) u jednu od uspješnijih poljoprivrednih tvrtki na području Požeško-slavonske županije stigli su zahvaljujući Programu ruralnog razvoja, odnosno operaciji 4.1.1. – restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstva Mjere 4.

Za dodjelu sredstava iz operacije 4.1.1. Programa ruralnog razvoja, prijavili smo se još 2015. godine“, rekao nam je Vinko Strganac, voditelj računovodstva Poljoprivrede Lipik d.d.

Najbolji način za modernizaciju mehanizacije

U to vrijeme trebao nam je traktor za obradu tla, moderna prskalica s navigacijom koja će pospješiti upotrebu pesticida, rasipač gnojiva s modernom navigacijom koji će pospješiti aplikaciju mineralnih gnojiva kao i jedan stroj za reduciranu obradu tla, a Program ruralnog razvoja činio nam se najbolji i najpovoljniji način da moderniziramo svoju mehanizaciju“.

Odgovor na svoju prijavu čekali su duže od godinu dana i napokon ga dobili 22. prosinca prošle godine. “Bio je to pravi božićni poklon za tvrtku“, smije se Vinko.

Isplata sredstava čeka se do 45 dana

Ukupna investicija bila je teška nešto manje od 1,8 milijuna kuna, a tvrtka je u sklopu operacije 4.1.1 dobila potporu u iznosu 1.237.128 kuna. Sami su financirali cijeli projekt, a upravo ovih dana kompletiraju dokumentaciju kako bi poslali zahtjev za isplatu sredstava.

Nakon što se preda zahtjev, novac se čeka nekih 30 do 45 dana što i više nego prihvatljivo“. U pripremi projekta im je pomogla konzultantska agencija čije usluge su platili 45 tisuća kuna.

Naši djelatnici su prikupili sve podatke koje smo proslijedili njima na temelju čega su oni izradili projekt.” Nakon dobrog iskustva s operacijom 4.1.1. u rujnu ove godine planiraju se prijaviti na još jedan natječaj s kojim će nastaviti modernizirati svoju mehanizaciju.

Ulaganja i u novi berač za kamilicu

Da nije sredstava iz Programa ruralnog razvoja, sve bi išlo puno sporije i dali bismo velike novce na popravak starih strojeva. Ovako smo sad mirni nekoliko godina, barem dok ne počnu prvi kvarovi“, rekao nam je Strganac koji kaže kako su jako zadovoljni provedbom cijelog programa, osim što su dugo čekali na odgovor.

Osim nabave mehanizacije koji je većim dijelo financiran iz sredstava Programa ruralnog razvoja, Poljoprivreda Lipik je uložila vlastita sredstva u novi berač za kamilicu vrijednosti 60 tisuća kuna i novu sušaru vrijednosti 140 tisuća kuna.

Lakše izdrže i elementarne nepogode

Poput drugih gospodarstvenika i Strganac se slaže kako bi trebalo biti što više natječaja kako bi se iskoristilo što više sredstava iz Programa ruralnog razvoja.

Zahvaljujući Programu ruralnog razvoja lakše izdržimo elementarne nepogode i potrese pada cijena na tržištu.” Strganac dobro zna o čemu govori jer je upravo ovih dana Poljoprivreda Lipik pretrpila znatne štete na svojim usjevima od mraza. “Najgore je prošla kamilica, ali imati ćemo i manje prinose i na nekim drugim kulturama.

Plaćanje u 24h nakon preuzimanja robe

Novost u radu Poljoprivrede Lipik je da će ove godine otkupljivati svu robu, pšenicu, soju, kukuruz, koja se nudi na tržištu, a plaćati će je 24 sata od ispostavljenog računa. Također, okreću se i turizmu, isto zahvaljujući europskim fondovima. Naime, Poljoprivreda Lipik je iz Europskog fonda za regionalni razvoj dobila 2.577.426 kn bespovratnih sredstava za pripremu dokumentacije za “Projekt obnove devastiranih objekata zaštićene kulturne baštine kompleksa ergela na Izidorovcu”, s tim da Društvo osigura dodatnih 624.904 kn vlastitih sredstava.

Žele stvoriti turistički centar

Cijelu dokumentaciju moramo napraviti do lipnja 2018. sljedeće godine, nakon čega ćemo aplicirati na sredstva za izgradnju. Želja nam je obnoviti objekte devastirane u ratu što dosada zbog nedostatka sredstava jednostavno nije bilo moguće. Zahvaljujući fondovima EU, naša želja da ovo područje postane turistički centar mogla bi napokon postati stvarnost.”


18. Uz mjeru 6 do farme 21. stoljeća

Domagoj Zlatar već je treća generacija poljoprivrednika u obitelji Zlatar. Iako je završio Visoko gospodarsko učilište u Križevcima kao i smjer agrobiznis i ruralni razvitak na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, kaže kako je onu prvu i najvažniju diplomu dobio kod kuće, radeći uz oca, majku i sestru na farmi muznih krava u općini Gola, u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Gola je jedno od rijetkih područja u Hrvatskoj gdje se ljudi još uvijek bave uzgojem muznih krava i gdje se mladi ljudi odlučuju nastaviti rad svojih roditelja, modernizirati farme i pokušati ih uvesti u 21. stoljeće“, kaže Domagoj s kojim sam se našla u osam sati ujutro u jednom zagrebačkom kafiću, nakon čega je odjurio na svoj prvi posao u jednoj konzultantskoj tvrtki.

Život na dva kolosijeka

Život vodim na dva kolosijeka, u Zagrebu i Goli. Imam sreće pa u Zagrebu radim s ljudima koji imaju puno razumijevanja za moj posao na farmi. Dok je u tijeku sjetva kukuruza, radi se više doma, a zimi, kad je manje posla na farmi, zapne se više u uredu u Zagrebu“.

27-godišnji Domagoj je još u osnovnoj školi uz poljoprivredu najviše volio brojeve i matematiku, pa je sretan što je našao posao koji spaja te dvije ljubavi.

Uvijek je znao da će se baviti poljoprivredom

Još kad sam bio dijete, znao sam da će poljoprivreda biti moj posao. Ovo što radim kao konzultant, pomagajući drugim ljudima ostvariti svoje snove, samo je jedan lijepi bonus“.

Općina Gola smjestila se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na lijevoj obali rijeke Drave, u području Prekodravlja, na samoj granici sa susjednom Mađarskom. Upravo u tom “raju na obali Drave”, kako stanovnici tepaju sami sebi, obitelj Zlatar ima 25 ha zemlje i farmu s dvadesetak muznih krava.

Mlijeko otkupljuje Dukat

Imamo sreće pa već godinama prodajemo sve svoje mlijeko Dukatu. Nažalost, otkupna cijena mlijeka je već godinama niska pa je bilo i teških godina, ali ide se“.

Iako su se srcem i dušom posvetili uzgoju muznih krava, samo od toga ne mogu živjeti pa Domagoj radi u Zagrebu, a njegov tata kao profesor u srednjoj školi.

Trebalo bismo imati barem pedesetak muznih krava da bismo mogli živjeti samo od toga. Nažalost, još uvijek smo daleko od toga i pitanje je kada ćemo uopće postići taj cilj.”

Korak bliže ispunjenju sna uz mjeru 6

Ipak, zahvaljujući Programu ruralnog razvoja, i obitelj Zlatar je došla korak bliže ispunjenju svog sna. Naime, Domagoj se početkog studenoga 2015. godine prijavio na podmjeru 6.1. Programa ruralnog razvoja, potporu za pokretanje poslova mladim poljoprivrednicima.

Odluku da sam prošao na natječaju dobio sam nekih godinu dana nakon toga, krajem listopada prošle godine. 20 dana nakon toga poslao sam prvi zahtjev za isplatu, a mjesec dana nakon toga na račun mi je uplaćena prva rata, 15 tisuća eura“.

Domagoj je u sklopu podmjere 6.1. dobio 50.000 eura koje je namijenio za kupnju poljoprivredniog zemljišta i poljoprivredne mehanizacije.

Mehanizacija prijeko potrebna za konkurentnost

Kako je poljoprivredno zemljište u našem kraju dosta skupo, planiramo kupiti oko četiri hektra zemljišta, nakon čega ćemo krenuti u kupnju poljoprivredne mehanizacije koja nam je prijeko potrebna kako bismo bili konkurentni na tržištu“.

Iako kao konzultant ima i više nego dovoljno iskustva u pripremi projekata u sklopu Programa ruralnog razvoja, Domagoj je ipak potrošio dosta vremena na pripremu cijelog projekta – najviše zbog toga što je morao prijaviti sve svoje zemljišne knjižne izvatke, njih čak tridesetak.

Ljudi su se čudili kad su vidjeli da sam došao s 500 kuna biljega samo za katastar“, smije se. “Nadam se da će Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uskoro promijeniti to pravilo i da više nećemo sami morati skupljati te papire već će oni sami sve moći povući iz sustava“.

Planira se prijaviti i na mjeru 4

Nakon što finalizira ovaj projekt, Domagoj se planira prijaviti na mjeru 4 Programa ruralnog razvoja, ulaganja u fizičku imovinu. “Naša farma, ovakva kakva jest, jednostavno nije primjerena 21. stoljeću. Još uvijek nismo sigurni hoćemo li modernizirati staru ili krenuti s izgradnjom posve nove. U svakom slučaju, nova mehanizacija je nužna jer puno toga radimo ručno što se u EU već odavno ne radi“.

Poljoprivrednici u Koprivničko-križevačkom kraju već desetljećima pomažu jedni drugima kako bi bili i ostali konkurentni na tržištu.

Osim što jedni drugima pomažemo radom, zajedno s par obitelji dijelimo poljoprivrednu mehanizaciju, kad je riječ o strojevima koji se na koriste svaki dan kao što je to sijačica.”

Pitam Domagoja koji su njegovi planovi za budućnost, gdje se vidi za 10 godina.

Za 10 godina nadam se da ćemo još uvijek postojati. Ozbiljno, nadam se da ćemo modernizirati farmu i kupiti još zemljišta. Isto, iako znam da nikad više vjerojatno nećemo dosegnuti razinu proizvodnje mlijeka iz 2008. godine, ali nadam se da je ono najgore iza nas i da će 2019. po svemu biti bolja.”


19. Mjera 4: Zdenka s novim strojevima može više

Proizvođač mliječnih proizvoda Zdenka prošle godine je u sklopu podmjere 4.2. “Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda” (operacija 4.2.1. “Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima”) dobila 1.369.301,17 kuna za nabavu stroja za rezanje blokova sira, stroja za pakiranje sira te grijanje poslovne građevine (opremanje toplinske stanice).

Nastavak je to uspješnog povlačenja novca i fondova EU u čemu se Zdenka pokazala kao jedna od boljih tvrtki u Hrvatskoj. I prije Programa ruralnog razvoja Zdenka je povukla 18,3 milijuna kuna nepovratnih sredstava iz fondova Europske unije za dva projekta ukupno vrijedna 95 milijuna kuna.

Program ruralnog razvoja pomaže konkurentnosti

2009. godine uspješno smo realizirali projekt od 40 milijuna kuna u svrhu nabave opreme za mljekaru koji je sufinanciran iz SAPARD-a sa 7,4 milijuna kuna“, kaže Željko Gatjal, predsjednik Uprave Zdenke. Zdenka je 2010. potpisala i drugi projekt “ulaganja u opremanje postojećih objekata za poslovanje s mlijekom” vrijedan 55 milijuna kuna za koji je dobila nepovratnih 10,9 milijuna kuna iz IPARD-a.

 

Novi strojevi za stvaranje novih proizvoda

Investicija u stroj za rezanje blokova sira iz Programa ruralnog razvoja pokazala se punim pogotkom, jer je tvrtka zahvaljujući njemu postala konkurentnija u odnosu na iste tvrtke iz Europske unije.

Zahvaljujući Programu ruralnog razvoja dobili smo natrag 50% uloženih sredstava. Novu, suvremenu opremu smo iskoristili za stvaranje novih proizvoda koje smo plasirali na tržište ne samo u Hrvatskoj, već i na tržište EU“, kaže Gatjal.

Osim u zemlje bivše Jugoslavije, Zdenka svoje proizvode plasira u Bugarsku, Njemačku, Austriju, Španjolsku, Švedsku, a dio ode i za SAD. Iako poznata po topljenom siru Zdenka koji se nalazi gotovo u svakom hrvatskom kućanstvu, Zdenka se sve više okreće i nekim drugim segmentima tržišta.

Prije tri godine na vanjsko tržište smo krenuli sa slajsanim sirom od 100, 200, 300 i 500 grama što se pokazalo dobrim potezom. Prodaja ide osobito dobro za vrijeme turističke sezone kada se turistima ne da čekati u redu kako bi im trgovkinja izrezala sir, već ga žele kupiti unaprijed izrezanog. Osim u Hrvatskoj, taj proizvod dobre ide u svim zemljama EU gdje Zdenka izvozi svoje proizvode.”

Nova budućnost za Zdenku je započela u studenom 2008. godine kada je ona privatizirana. Tada je u Zdenku uloženo oko 20 milijuna eura za novu opremu, a iskorištavanjem novca iz EU fondova Zdenka je napokon postala konkurentna.

Borba brendova

Nabavkom nove opreme i dobivanjem tih sredstava postali smo jednako konkurentni kao i tvrtke koje se bave istom proizvodnjom u Europskoj uniji. Najbolje vam to mogu opisati kad vam kažem da je Zdenka nekoć imala Mercedesa starog 30 godina koji je trošio 30 litara goriva, a sada imamo novog Passata kao i sve druge mljekare koje postoje u EU. Sad imamo istu opremu, sad se samo bore brendovi na tržištu“, kaže Gatjal.

Zahvaljujući sredstvima iz Programa ruralnog razvoja, Zdenka je zaposlila nekoliko mladih ljudi koji sad rade na novim strojevima. Zapošljavanja bi bilo i više kad bi bilo više natječaja.

 

Odgovorno trudim kako problem s nedostatnom iskorištenosti fondova EU nije u hrvatskim tvrtkama, već u nedostatku natječaja na koji bi se tvrtke prijavile“, odlučan je Gatjal.

Evo, mi čekamo jedan natječaj koji je trebao biti objavljen još prošle godine, ali ništa od toga. Svi naši papiri su spremni u ladici, samo čekamo da se političari pokrenu. Treba više političke volje da se vidi da je baza gospodarskog rasta proizvodnja i stvaranje nove vrijednoti, jer bez stvaranja nove vrijednosti država ne može funkcionirati“, kaže Gatjal.

Zaposlenici Zdenke ne propuštaju europske sajmove sira na kojem se svake godine pojave brojni novi proizvodi.

Da bi stalno bio konkurentan moraš stalno ulagati u novu opremu kao i nove kadrove da bi mogao konkurirati velikim europskim proizvođačima. Za sve to nam je potreban europski novac, a njega neće biti ako ne bude natječaja na koje se možemo prijaviti“.


20. Potpore iz Mjere 6 spasile buče od zaborava

Dok u Dalmaciji nijedan Badnjak ne može proći bez bakalara, u Hrvatskoj Kostajnici na taj dan svaka domaćica priprema sušene buče. Od davnina se jedu kao salata i obvezne su na blagdanskom stolu svake kostajničke obitelji.

Lokalna turistička zajednica je prije pet godina Kostajničke pletenice proglasila suvenirom grada Hrvatska Kostajnica, predstavljajući ih kao jelo koje je specifično samo za ovaj mali grad uz rijeku Unu. Nažalost, iako je riječ o proizvodu koji je ukorijenjen u ovaj kraj, danas malo koja obitelj radi svoju sušenu buču. Ako i rade, to je u malim količinama, samo za osobnu upotrebu.

Sušene buče spasili od zaborava

I tada na scenu stupaju Lovro i Svjetlana Lenac, bračni par koji je 2012. godine registrirao OPG Lovro Lenac i ovo jelo koje je nekad bilo specifično za siromašne obitelji, a danas je skupa delikatesa, odlučili spasiti od zaborava.

Počeli smo doslovno od nule. Nismo imali ni zemlje, ni mehanizacije, a ni znanja za ovaj posao“, priča Svjetlana koju smo sreli na Sajmu mladih poljoprivreda u Zagrebu gdje je na štandu prodavala svoje proizvode.

Baka Ivanka prenijela znanje

Financijska menadžerica Svjetlana se nakon udaje iz Zagreba preselila u Hrvatsku Kostajnicu. Tamo je prvi put vidjela sušene buče koje u obitelji Lenac već desetljećima radi Lovrina baka Ivanka: “U početku je sve započelo kao hobi. Baka Ivanka nam je pokazala kako se to radi, a mi smo brzo naučili. Prve godine smo of 30 kilograma sušenih buča dobili smo 300 vrećica Kostajničkih pletenica. Otišli smo na sajam gdje smo sve prodali i to nam je bio znak da smo na pravom putu.”

U posao su krenuli s tri tisuće kvadrata, a danas obrađuju 14 hektara.

Kupili 10 ha zemlje

Prije dvije godine smo kupili 10 ha zemlje koja nije bila obrađivana 30 godina. Prošle godine smo uspjeli posaditi jedan manji dio, ove godine smo uspjeli očistiti cijelu zemlju. Uspjeli smo kupiti traktor, priključke, sad još moramo opremiti prostor za preradu novim strojevima. Puno je to posla i novaca, a kako sve radimo iz vlastitih sredstava, bez dizanja kredita ide polako, ali to nam se sviđa. Na taj način kontroliramo cijeli posao“, zadovoljna je Svjetlana.

Sami kažu kako je njihov posao nastao iz hobija. Svjetlana i Lovro su posjećivali sajmove, ispitivali tržištem, gledali kako ljudi reagiraju na njihove proizvode.

 

Jedinstveni brend ekološke proizvodnje

S obzirom da smo bez znanja, bez imovine, bez ičega uspjeli napraviti nešto novo, pojaviti se na tržištu, napraviti jedan brend koji ljudi prepoznaju, a koji je jedinstven ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, jako smo zadovoljni“. Starije generacije su sušenu buču najviše pripremale na salatu, a danas se najčešće koriste kao tjestenina. Stave se tri munuta u kipuću vode, a mogu se poslužiti sa svim umacima. 100 grama buče sadrži samo 30 kalorija i šest ugljikohidrata, pogodna je za dijabetičare i celijakličare, kod probavnih problema i za dijetalnu prehrani.

Mi smo smo ekološki proizvođači, buče sušimo ih na suncu i na taj način zadržavaju sve vitamine i minerale“, kaže Svjetlana čija obitelj često koristi sušene buče na svom jelovniku. “Bacim ih u wok, napravim fritaju i za nekoliko minuta imamo dobar ručak.”

Potpora razvoju malih OPG-a

Obitelj Lenac je 2015. godine aplicirala na Program ruralnog razvoja, operaciju 6.3.1., potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava u sklopu koje su dobili 15 tisuća eura: “Dio novca smo potrošili za kupnju zemljišta, a dio ćemo iskoristiti za kupnju stroja za preradu“, kaže Svjetlana. Na rezultate natječaja su čekali godinu dana. “Najteže je bilo odlučiti što kupiti od novca jer sve nam treba, a novaca je malo.”

Kako je Svjetlana po struci financijski menadžer, sami su napisali projekt i predali ga, a tako namjeravaju i u budućnosti.

 

Razvijanje agroturizma

Planiramo se i dalje prijavljivati na program ruralnog razvoja, najvjerojatnije na podmjeru 6.2., potporu ulaganju u pokretanje nepoljoprivredne djelatnosti u ruralnom području. Plan je razviti agroturizam na našem imanju što bi nam osiguralo dodatne prihode. Naime, iako prihodi rastu, još uvijek samo 50% naših troškova pokrivamo od poljoprivrede. Nakon toga nam je cilj prijaviti se na Mjeru 4, ulaganja u fizičku imovinu, ali o tome je još rano govoriti. Imamo velike planove, idemo polako koliko se možemo pokriti iz vlastitih sredstava, ne idemo kreditnim linijama.”

Osim sušenih buča, obitelj Lenac radi i kestenovo brašno, a planiraju i neke nove proizvode. Svoje proizvode distribuiraju na sajmovima zdrave hrane, kroz male dućane zdrave hrane i direktno putem web shopa. “Ljudi koji su kupili naše proizvode uvijek se vraćaju, a nadamo se da će tako biti i u budućnosti. Poljoprivreda je naša ljubav i naš život i želimo da tako i ostane“.


21. Programom ruralnog razvoja do novih zapošljavanja

Jan Marinac je predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika Agro koja od svog osnutka 2011. godine pomaže mladim poljoprivrednicima u ostvarivanju njihovih ciljeva:

Za razliku od Europske unije gdje je prosjek mladih obiteljskih gospodarstava 7%, u Hrvatskoj je on čak 9%. Riječ je o nositeljima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u dobi između 18 i 40 godina. Jedan od razloga zbog čega je taj broj veći u Hrvatskoj je vjerojatno visoka nezaposlenost među mladima zbog koje se veliki broj njih vraća na obiteljska gospodarstva i uz pomoć fondova EU pokušava pokrenuti posao“, rekao nam je Marinac.

Prvo besplatno, a onda prodaja preko interneta

I Jan je jedan od mladih ljudi koji je svoje znanje i sposobnosti odlučio upotrijebiti na svom imanju. Po struci ekonomist, s MBA-om iz agronomije prije nekoliko godina je zajedno s zajedno s prijateljima Ines Dundović i Ivanom Bosnićem na osam hektara zemlje odlučio posaditi razno povrće što se 18.ožujka 2015. godine pretvorilo u tvrtku Veggie d.o.o. registriranu za uzgoj povrća, dinja i lubenica, korjenastog i gomoljastog povrća:

Uz rajčicu koja nam je glavni proizvod uzgajamo paprike, šparoge, krumpir i zadovoljni smo s dosad napravljenim“, rekao nam je Jan koji je svoje prerađevine od rajčice prošle godine besplatno plasirao na tržište. “Napravili smo sušenu rajčicu u maslinovu ulju koje smo besplatno plasirali kako bismo vidjeli kako tržište reagira. Reakcije su bile i više nego dobre, čak i od nekih kupaca u Europskoj uniji, pa smo od 15. srpnja odlučili krenuti s internet prodajom“.

Veggie d.o.o. će u svojoj internet trgovini uz sušenu rajčicu u maslinovu ulju, običnu i sa začinskim biljem prodavati i domaći ketchup, a vlasnici sljedeće godine asportiman namjeravaju obogatiti i domaćim šparogama iz Moslavine.

Tržišna igra i pokretanje poslovanja uz potpore

Poput brojnih drugih mladih poljoprivrednika i Jan je aplicirao na podmjeru 6.1. Programa ruralnog razvoja “Potpora za pokretanja poslovanja mladim poljoprivrednicima” .

Prijavili smo se još na prvi natječaj koji je bio krajem 2015. godine, da bismo odluku dobili tek prije nekoliko mjeseci. U sklopu podmjere 6.1. dobili smo 381.150 kuna. U međuvremenu smo imali dosta ulaganja, morali smo dizati i kredite, ali sad kad je prva rata sjela na račun lakše je disati.

Novac smo namijenili nabavi mehanizacije i pripremi zemlje za sijanje. Uskoro ćemo se prijaviti za drugu ratu pa ćemo napokon moći kupiti traktor koji dugo očekujemo. Također plan nam je prijaviti se na podmjeru 4.1., potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, od koje bismo napravili bismo 1,67 ha visokotehnološkog plastenika s pakirnicom, sortirnicom, hladnjačama itd. Nažalost, riječ je o dosta kompliciranoj podmjeri koja zahtijeva znatnu dokumentaciju pa nisam siguran da ćemo uspjeti u tome“.

Poput mnogih drugih i Jan je za pisanje projekta angažirao konzultantsku tvrtku: “Ja sam toliki perfekcionist da ga sigurno nikad ne bih završio da sam ga sam pisao“, smije se Jan. “Mislim da je uvijek pametnije uzeti konzultanta koji je stručan, ima dosta projekata iza sebe i koji lako može rješiti eventualne probleme koji će se prije ili kasnije dogoditi u procesu pisanja projekta”.

Banke odbijaju financirati poljoprivredu

Jedan od najvećih problema s kojim se susreću mladi poljoprivrednici u Hrvatskoj je nedostatak potpore od banaka koje uglavnom odbijaju financirati poljoprivredu: “I mi smo prošli kalvariju s bankom koja nam je odbila dati kredit iako smo imali kolateral čija je vrijednost bila puno veća od vrijednosti samog kredita. Nažalost hrvatske banke ne vrednuju ni poljoprivredu kao gospodarsku granu niti zemljište kao neku vrijednost što stvara velike probleme hrvatskim poljoprivrednicima, i mladima i starima. Mislim da je tu velika prilika za HPB kao jedinu hrvatsku banku jer je EU alocirala 2,3 milijarde eura samo za Hrvatsku, a to je ogroman novac ako ga Hrvatska uspije iskoristiti“.

I Grad Zagreb pomaže mlade poljoprivrednike

Osim na Program ruralnog razvoja Jan je aplicirao i na jedan od natječaja Grada Zagreba gdje je dobio 15 tisuća eura od kojih su kupili neku prijeko potrebnu mehanizaciju.

Oduvijek sam volio povrće i kad sam razmišljao koje kulture početi uzgajati, nije bilo puno razmišljanja. Radim zajedno sa kolegicom koja je na imanju i živi blizu tako da se nas dvoje troje brinemo o imanju. Tijekom srpnja i kolovoza imamo i sezonske radnike, a nadamo se da će biti još zapošljavanja“.


22. Mladi i ambiciozni, voćnjak razvijaju kroz fondove

U ova krizna vremena kada mnogi mladi Slavonci napuštaju svoje domove i gospodarstva u potrazi za boljim životom kao melem na ranu dođu i rijetke pozitivne priče. A ova o dvoje mladih ljudi, supružnicima Ivani (25) i Matiji Panić (27) iz Vrbove u Brodsko-posavskoj županiji svakako to jest.

U braku su tek 2,5 godine, a već su zajednički napravili puno na proširenju svog OPG-a čiji je nositelj Ivana, a koji su osnovali prošle godine. Još dok su, kažu, hodali, prije prije četiri godine posadili su prvu plantažu sa 1.000 stabala dunja i prvu plantažu lijeske koju su do sada proširili na 4 hektara.

Agilna supruga zarazila ga poljoprivredom

U međuvremenu su podigli još jedan nasad od 1.000 stabala dunja. Imaju i stariji nasad šljiva, tako da sada pod voćem već imaju 7,5 hektara i planiraju idalje širiti voćnjake. Ovi mladi i ambiciozni ljudi planiraju dio dunja prodati u svježem stanju, počeli su proizvoditi voćne rakije, a planiraju i preradu tog voća u marmelade, kompote, sokove. Pomalo se bave i stočarstvom, žele ostati na selu i živjeti od svoga rada. Na posljednjem natječaju kroz Podmjere 6.1.1. Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima Programa ruralnog razvoja odobreno im je nepovratnih 50 tisuća. Ta financijska potpora Europskog fonda za ruralni razvoj dao im veliku nadu da će uspjeti u svojim nastojanjima.

Planiraju registrirati i rasadnik

Matija kaže da je za sve kriva njegova agilna supruga Ivana koja je inzistirala da se bave poljoprivredom, čime je i njega zarazila. Shvatio je da u nedostatku stalnog posla od kojeg bi se moglo živjeti, nema sreće od sezonskih poslova i potucanja po bijelom svijetu.

U početku nisam bio toliko zainteresiran za poljoprivredu dok nisam krenuo s Ivanom. Počeli smo najprije uređivati ribnjak s prekrasnim okolišem koji je Ivana naslijedila nakon smrti njenog tate. Od toga je sve krenulo. Prvo sa dunjama i lješnjacima i onda smo počeli širiti površine da bi danas-sutra od toga mogli živjeti. Planiramo registrirati i rasadnik za proizvodnju sadnica lijeske, a možda i sadnica ostalog voća“, kaže Matija.

Očevo naslijeđe

Ljubav prema zemlji, voćkama i prirodi naslijedila sam od pokojnog oca Ivice Pelana, koji se nakon povratka sa rada na norveškim i američkim brodovima posvetio držanju životinja: jelena lopatara, muflonanojeva. Podigao je i manje nasade, voća, borova, izgradio prekrasan ribnjak na kojemu smo planirali organizirati rekreativno pecanje, ali zapelo je u Hrvatskim vodama gdje su nam izgubili zahtjev i sve papire koje smo pripremali 4 mjeseca i sada nas zavlače već nekoliko mjeseci“, žalosna je Ivana što do sada nisu ostvarili taj projekt koji je već mogao zaživjeti, ali nije čini se zbog nemara i aljkavosti mjerodavnih.

Dogovor kuću gradi

Ivana i Matija hrabro su zakoračili u poljoprivredu, u tom poslu vide svoju šansu, ne boje se posla i vjeruju da će uspjeti od toga živjeti. Matija je po zanimanju tehničar vuče – strojovođa. Školu je završio u Zagrebu i budući da se, kao i mnogi njegovi vršnjaci, nije uspio zaposliti, radio je različite poslove da bi nešto zaradio.

Išao sam raditi za dnevnice, otišao sam u Austriju, tamo sam naučio raditi keramiku. Nakon toga vukao sam se po raznim bauštelama, radio sezonske poslove, konobario na Jadranu i shvatio da to nije za mene, da od toga nema velike vajde, jer te u većini slučajeva svi ti poslodavci i gazde uglavnom maksimalno iskorištavaju sezonce. U dogovoru s Ivanom, njezinom mamom i sa svojim roditeljima koji su nas jako podržali, odlučili smo se za bavljenje voćarstvom“, kaže Matija i tvrdi da u Njemačkoj, Austriji, Irskoj i drugim državama ne teku med i mlijeko, kako to neki mladi zamišljaju napuštajući svoja ognjišta u potrazi trbuhom za kruhom.

Mnogi tamo vani rade dva posla da bi preživjeli. Mi smo ovdje kod kuće također spremni puno raditi, ali barem smo svoji na svome.”

Zašto su odlučili posaditi dunje?

Na pitanje zašto su se u voćarstvu među ostalim odlučili za veće nasade dunja, voća kojeg, za razliku od nasada lijeske, baš i nema u tom dijelu Slavonije, Ivana i Matija odgovaraju.

Za dunju smo se odlučili zato što smo vidjeli da u Hrvatskoj nema puno intenzivnih nasada tog voća, a znamo da svaka roba ima svoga kupca. Braća Gabrijel i Ivan Babić iz Godinjaka koji imaju veliki voćnjak i registrirani rasadnik voćnih sadnica, savjetovali su nam i preporučili sadnju dunje. Prvo smo planirali saditi aroniju, ali smo onda ipak odlučili za dunju jer ona je rijetko stradava od ovih kasnih mrazeva (što je posljednjih godina sve učestalija pojava), zato što kasno procvjeta.

Čini nam se da je ona otpornija na bolesti od ostalih intenzivnih voćnih vrsta, pa traži manje zaštite. Zanimljiva je i zato što rano prorodi, a osim prodaje u svježem stanju pogodna je za preradu u rakije, likere, sokove, kompote, marmelade. U našim voćnjacima zastupljene su dvije sorte: 90% leskovačke i 10% vranjske dunje. Sadili smo ih na međuredni razmak od 4 metra, a razmak stabala u redu je 2 metra.

Novac EU velika pomoć mladim poljoprivrednicima

Mladi bračni par pun je planova i radnog elana, osobito nakon što je njihov projekt prošao na posljednjem natječaju Podmjere 6.1.1. Programa ruralnog razvoja za što im je odobreno nepovratnih 50 tisuća eura.

Prijavili smo se na tu mjeru 6.1. za mlade poljoprivrednike. Čekali smo odgovor oko 12 mjeseci i na kraju smo prošli. Bili smo u sredini, na 155. mjestu, imali smo 55 bodova što nam je bilo dovoljno za predviđeni iznos od 50 tisuća eura. Europska unija sufinancira 90 posto, a Hrvatska 10 posto. U sklopu našeg projekta planirali smo nabavu jačeg traktorskog malčera, kupnju novog traktora, pumpe i cijevi za navodnjavanje. Dijelom odobrenog iznosa financirali smo doprinose i Ivanino školovanja za voćara. Odobrena sredstva snažan su nam vjetar u leđa i znatno će nam olakšati radove na održanju i modernizaciji voćnjaka.

Inače, tih 50 tisuća eura podijeljeno je u tri rate: 114 tisuća kuna dobili smo u prvoj rati i za to smo kupili traktorski malčerpumpu i cijevi za navodnjavanje. Nedavno smo poslali zahtjev za drugu ratu u iznosu 190.500 kuna, za kupnju traktora. U međuvremenu ostvarili smo treću ratu od 20% ukupnog iznosa, to je 10 tisuća eura koje smo morali osigurati sami.”

Banka im odobrila kredit za tjedan dana

Ivana i Matija razmišljali su kako osigurati taj dio novca: od poticaja ili vlastitih sredstava. Otišli su u banku, pokazali odluku Ministarstva poljoprivrede da im je odobren projekt i u roku od tjedan dana poslovna banka im je odobrila kredit od 10 tisuća eura. S tim će, kažu, završiti projekt. Kada im Agencija za plaćanje u poljoprivredi vrati taj novac oni će ga vratiti banci.

Super smo zadovoljni ovom mjerom Programa ruralnog razvoja, jer je je naš program sufinanciran u cijelosti, nismo imali nikakvih prevelikih troškova: oko 11,500 kuna platili smo konzultantsku kuću što smo financirali iz odobrenog iznosa, a imali smo još oko 5.000 kuna raznih drugih troškova (papirologija i slično). U nastojanju da proširimo naše površine i programe prerade, javljat ćemo se na još neke Programa ruralnog razvoja, kada se za to steknu uvjeti.

Ponajviše nas zanima mjera 4.1.“, kaže Matija dok nam sa suprugom Ivanom pokazuje gospodarstvo. Osim voćnjaka, imaju i nasad borova uz ribnjak, a ponose se i sa svojim manjim stadima ovaca i koza. U šumi iza ribnjaka uzgajat će crne slavonske svinje. Već imaju tri krmače i nerasta.

Ugodno je razgovarati s mladim hrabrim ljudima punih planova, koji se možda malo razlikuju od većine svojih vršnjaka. Oni svoju budućnost vide u poljoprivredi i ostanku na selu. Kažu da se unatoč puno posla, uvijek nađe vremena i za odmor, opuštanje i uživanje na njihovu lijepom gospodarstvu koje raste iz godine u godinu.


23. Vedrana ruši stereotipe o ženama u poljoprivredi

U vremenu kada je svaka druga vijest iz Slavonije ona o mladim ljudima koji su u potrazi za boljim životom morali napustiti obitelj i rodni kraj, pravo je zadovoljstvo kad možeš upoznati mladog čovjeka koji je taj bolji život našao u svom selu, na svojoj zemlji.

Takav čovjek, odnosno žena je Vedrana Poletar iz Laslova kraj Osijeka koja je zadnje dvije godine nositeljica svog OPG-a i obrađuje 12 ha zemlje na kojima uzgaja soju i uljanu repicu.

Nema boljeg osjećaja nego sjesti u traktor

Moji roditelji se već dugo vremena bave ratarstvom, pa je nekako bilo posve prirodno i da se ja uhvatim tog posla. Neko vrijeme sam se vidjela u marketingu i poduzetništvu, ali sad vidim da sam izabrala pravu stvar jer nema boljeg osjećaja nego sjesti u traktor i obrađivati svoj komad zemlje“, veselo će Vedrana.

Dok njezini vršnjaci uglavnom još ne znaju kakva ih budućnost čeka, ova 20-godišnjakinja, po struci komercijalistica, a sada na prekvalifikaciji za poljoprivrednog tehničara, jako ozbiljno govori o svojim planovima za budućnost.

Nemam namjere stati na 12 ha već i dalje kupovati zemlji i širiti posao, pa koliko bude“.

Potpora mladoj poljoprivrednici

U tome će joj sigurno pomoći i Program ruralnog razvoja čija najvažnija svrha je zadržati ljude u ruralnim podučjima koji će onda uz pomoć EU fondova povećati svoja gospodarstva i zapošljavati ljude. Vedrana se u prosincu 2015. godine prijavila na podmjeru 6.1., potpora za pokretanja poslova mladim poljoprivrednicima i prošla na natječaju.

Zahtjev sam dala 23. prosinca, 2015. godine da bih nakon 10 mjeseci dobila odgovor da sam prošla na natječaju“, govori Vedrana.

Mjesec dana nakon toga isplaćena mi je prva rata od 114 tisuća kuna, od ukupno 381.150 kuna koliko sam dobila“. Nedavno je predala zahtjev za drugu ratu.

Kupnja poljoprivrednih strojeva

Kako su mi hitno trebali strojevi, digla sam kredit za traktor, tanjuraču i plug i nadam se to isplatiti od ostatka novca“. Mlada poljoprivrednica je za cijeli projekt angažirala konzultantsku tvrtku čije usluge je platila 18 tisuća kuna.

Uvijek bih angažirala profesionalce koji s tim rade svaki dan. Možda bih i ja to mogla dobro napraviti, ali ljudi koji su napisali na stotine tih projekata sigurno imaju puno više iskustva od mene i napraviti će to puno kvalitetnije, a s time mi rastu šanse da prođem na natječaju“.

Cijjeli proces pisanja projekta i skupljanja dokumentacije je trajao nešto manje od mjesec dana: “Samo dva mjeseca prije registrirala sam svoj OPG pa je bilo malo hektično“, smije se Vedrana.

Soja, uljana repica i voćnjak

Ali zadovoljna sam cijelim procesom. Najduže smo čekali neke papire iz gruntovnice i porezne, ali i to je prošlo u redu“. Novac dobiven u sklopu podmjere 6.1. Vedrana je namijenila kupnji poljoprivrednih strojeva, prije svega traktora, pluga i tanjurače, dio za otkup poljoprivrednog zemljišta, a dio za proširenje voćnjaka. Naime, uz soju i uljanu repicu Vedrana je posadila i nešto voća, a svoje nasade namjerava i prošiti kao i staviti ogradu iz voćnjaka.

Imam stotinjak šljiva Čačanki, ali namjera mi je posaditi ih još“. Pitamo Vedranu što joj je draže, voćarstvo ili ratarstvo. “Definitivno ratarstvo“, smije se simpatična djevojka.

Osobito otkako imam svoj novi traktor u kojemu mi nije ni hladno ni vruće i osjećam se kao prava kraljica. Voće ipak zahtijeva više truda i rada rukama“. Mladoj poljoprivrednici nije se teško svako jutro dignuti i prije šest sati, a radni dan često potraje i do kasno u noć.

Najdraže joj je ratarstvo

Jedino nedjeljom i blagdanima nisam u polju, ali sve druge dane se vrijedno radi. Ništa mi nije teško, jedino se malo špricanja bojim zbog zdravlja pa to ostavljam drugima. Ali zato orem, tanjuram, vršim žitarice, ma sve što treba“.

Kao mlada poljoprivrednica, a još i žena, Vedrana se često sretala s predrasudama: “Ma nitko nije vjerovao što jedna tako mlada cura ima raditi na zemlji, i to raditi ozbiljno. Kad sam išla registrirati svoj OPG, nitko nije vjerovao da sam punoljetna“. Kako je poljoprivreda uglavnom muško zanimanje, nije bilo lako ni s dečkima.

Planira širiti gospodarstvo

U početku me nisu shvaćali ozbiljno, ali sad je već druga priča. A i dobri su prijatelji, pomognu kad nešto treba“. U sljedećih pet godina mlada poljoprivrednica planira proširiti gospodarstvo, polako prijeći na ekološku poljoprivredu, a možda se i udati.

Ima puno posla pa ja i tata teško sve stignemo. Bilo bi lijepo naći nekog dragog, radišnog dečka koji bi radio sa mnom. Ako ga ne nađem, morat ću nekoga zaposliti“, odlučna je mlada Laslovljanka za koju nam se čini da će usprkos poteškoćama uspjeti ostvariti sve svoje ciljeve.


24. Mjerom 6 financiraju mikorizaciju u nasadima

Prošlog tjedna u mladim voćnim nasadima obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Dragana Radića iz Vrbove u Brodsko-posavskoj županiji obavljena je mikorizacija korijena kupine, maline i aronije.

Taj zahvat koji će, kaže Dragan, omogućiti bolje i brže napredovanje njihovih voćnjaka Radići financiraju novcem koji su među prvim malim obiteljskim gospodarstvima na novogradiškom području dobili na prvom natječaju za podmjeru 6.3. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava”, Programa ruralnog razvoja.

Riječ je o financijskoj pomoći Europske unije iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj od 15 tisuća eura koje su ostvarili za svoj poslovni plan što je njemu i supruzi Aniti dobar poticaj za širenje i unapređenje gospodarstva.

Taj iznosom uložili smo u proširenje i modernizaciju svog malog gospodarstva. Kupili smo malčer zahvata dva metra i 1.300 trogodišnjih sadnica poljske aronije koje smo posadili na površini od pola hektara uz kupinja, a dijelom tog novca s oko 2.000 eura financiramo i mikorizaciju – jedna sadnica oko euro.

Taj posao obavio nam je Robert Slezak, Poljak koji živi i radi u Zagrebu, inače, vlasnik tvrtke Bio-budućnost“, kaže mladi poljoprivrednik čije se gospodarstvo prvo u Brodsko-posavskoj županiji preko mjera Programa ruralnog razvoja odlučio za primjenu nove tehnologije.

Prijašnji pokus dao odlične rezultate

Dragan vjeruje da će simbiozom mikoriznih gljiva sa korijenom kupine, maline i aronije znatno povećati prinose i otpornost tih voćnih vrsta na bolesti i štetnike.

Prije tri godine s gospodinom Slezakom odradio sam mali pokus na kupinama. Već na temelju tog pokusa primijetili smo razlika u samoj bujnosti tih tretiranih kupina i kvaliteti njihovih plodova, za razliku od onih koje nisu tretirane. Na kupinama s mikoriziranim korijenom imali smo plodova teških i do 18 grama, dakle tri puta većih od prosječnih plodova koji su teški oko 5 grama“, kaže Dragan.

Mikorizne gljive pomažu kupinama, malinama i aroniji

Dok većina poljoprivrednika smatra da su ovakva ulaganja u proizvodnju trošak, Dragan razmišlja drugačije i kaže da je mikorizacija u višegodišnje nasade za njega investicija u budućnost.

Također, na nagovor Slezaka, Radići su jesenas posadili trogodišnje sadnice aronije koje će već ove godine imati prvi manji rod. Te sadnice jesu skuplje, ali puno skuplje bi bilo da su sadili jednogodišnje koje treba održavati i njegovati dvije godine, dok ne bi dostigle ovaj stupanj razvoja. Ovih dana obavili su i podrivanje nasada što će im omogućiti učinkovitije djelovanje mikoriznih gljiva, a i postići će bolji vodozračni režim inače prilično teškog tla na kojima imaju nasade.

Simbioza voćke i mikoriznih gljiva

Robert Slezak za mikorizu kaže da spada među najbolja rješenja prirode za poboljšanje vegetacije i zdravlja biljaka. Riječ mikoriza u doslovnom prijevodu znači gljivino korijenje.

Mikoriza je simbioza korijena i micelija mikoriznih gljiva koja pojačava prehranu bilja. Tako gljive imaju idealne uvjete za rast sa stalnom zalihom ugljikohidrata od biljaka, dok zauzvrat gljive opskrbljuju biljku fosforom i drugim mineralima koje selektivno upijaju iz tla te povećavaju površinu za uzimanje vode.

Gljive, isto tako, luče hormone rasta koji potiču korijenje na rast i grananje, enzime koji omogućavaju uzimanje minerala iz organskih oblika i proizvode antibiotike koji mogu pomoći u zaštititi biljke od patogenih gljiva i bakterija u tlu. Mikoriza štiti biljke od teških metala i soli. U mikoriznoj simbiozi sa specifičnim gljivama koegzistira većina biljaka koje nastanjuju kopneni ekosustav. Zapravo, ova simbioza biljaka i gljiva jedna je od evolucijskih prilagodbi koja je omogućila biljkama da koloniziraju kopno, tada siromašno hranjivim tvarima. Gljive mikorize, koje su mnogo učinkovitije u upijanju minerala od samog korijenja, pomogle su u prehrani prvih kopnenih biljaka.

Mikoriza u prirodnim staništima

U prirodnim staništima mogu se naći primjeri stabala visokih do 125 m, promjera 16 m i starih po 1.000 godina, a da nikad nisu bila umjetno gnojena i navodnjavana. Kako su uspjela? Tlo u prirodnim područjima vrvi životom, a većina biljaka je povezana s mikoriznim gljivama. Hife su puno tanje od korijenskih dlačica i brojnije te mogu ući u najsitnije pore u tlu.

Kao rezultat toga, učinkovitost upijanja hranjivih tvari i vode je povećana nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta. U mnogim slučajevima tlo sadrži obilje nutrijenata u oblicima nedostupnim biljci. Tu nastupa mikoriza sa sposobošću mobilizacije i transporta hranjivih tvari biljci. Mikoriza ima velike mogućnosti skladištenja vode, a za vrijeme sušnih razdoblja opskrbljivanja biljke tom istom vodom.

Ektomikoriza i endomikoriza

Iako u prirodi ima više tipova mikorize Robert Slezak ističe dva. “U ektomikorizi micelij formira gust omotač oko korijena. Hife se šire iz tog omotača u tlo i znatno povećavaju upijanje vode i minerala. Također, hife urastaju u srž korijena ali ne probijaju njegove stanice, već tvore mrežu u međustaničnim prostorima koja omogućava izmjenu nutrijenata između gljive i biljke. U usporedbi s “običnim” korijenjem, korijenje s ektomikorizom je u pravilu gušće, veće i razgranatije. Takvo korijenje ne razvija dlačice koje bi bile suvišne uz veliku površinu micelija, jer se rozosfera povećava do 1000%.

Za raziku od ektomikorize, endomikoriza nema gust omotač oko korijena. Gledano golim okom, ovakvo korijenje izgleda kao “normalno” s dlačicama i potreban je mikroskop da bi se vidjele sitne hife koje se šire iz korijena u tlo. No hife se također šire unutar korijena ali ne probijaju membranu. Ovaj tip mikorize je puno češći od ektomikorize, pa se nalazi u simbiozi s više od 90% biljnih vrsta“, kaže Robert Slezak.

Mikoriza uz pomoć novca Europske unije

Ovaj Poljak, zaljubljenik u Hrvatsku obavio je mikorizu u nasadima kupina, malina i aronije OPG-a Radić punktiranjem živog micelija oko korijena sadnica posebnim aplikatorom.

Njegov moto je – u skladu sa prirodom. Otkako se bavi ovim poslom, nastoji raditi s najuspješnijih mikoriznim cjepivim najbolje prilagođenim pojedinim skupinama biljaka. Mikorizne gljive, koje su izolirane s korijenja i plodišta, potječu s najboljih staništa Poljske, Hrvatske i drugih zemalja Europe.

Vlastita orignalna tehnologija mikorizacije cjepivima (živi mikorizni micelij u vodi) omogućuje njeno izvršavanje u skoro svim prirodnim uvjetima. U tome gospodin Slezak surađuje sa Mykoflorom, renomiranim laboratorijem mikoriznih gljiva u vlasništvu Włodzimierza Szałańskog.

Slezak mikorizu radi i u državama u okruženju: Srbiji, BiH, Makedoniji, Crnoj Gori, u susjednoj Austriji, a puno posla ima i u arapskim zemljama. U Davoru kod Nove Gradiške ima veliki pokus s mikorizom na 17,5 hektara lucerne, koja, tvrdi daje odlične rezultate. Kaže da trend mikorizacije u svijetu naglo raste zbog rezultata koji se postižu tom tehnologijom, a sve više je zainteresiranih i u Hrvatskoj, tim više što se, kao u slučaju OPG-a Radić, ta mjera može financirati i kroz mjere Programa ruralnog razvoja u podizanju novih plantaža.


25. Uz romanovske ovce, sada imaju i svoju struju!

Iako žive u gradu Pakracu, supružnici Klaudija i Goran Pintarić nisu se mogli othrvati zovu prirode. Kupili su jednu staru kuću sa zemljom u slikovitom selu Klisi kod Lipika i odlučili se baviti poljoprivredom i seoskim turizmom. Prije šest godina osnovali su OPG Pintarić i sada velik dio vremena provode na svom gospodarstvu gdje uzgajaju ovce i razvijaju seoski turizam.

Iako smo obrtnici, okrenuli smo se prirodi, proizvodnji hrane. Odlučili smo se za uzgoj romanovske ovce zato što je to najplodnija pasmina na svijetu, nastala je križanjem divlje ovce i sibirskog muflona. To su otporne ovce, nemaju nikakvih problema s papcima, ni sa zasušenjem vimena nakon odvajanja mladih, a imaju i dobar randman mesa, tako da se i hrvatski ovčari sve više odlučuju za tu pasminu“, kaže Goran zadovoljan svojim stadom.

Poljoprivredno-turistička priča obitelji Pintarić

Pintarići su, kao uzgajivači rasplodnog materijala, krenuli sa malim matičnim stadom od 10, pa proširili na 30 ovaca romanovske pasmine. Budući da su jedno od 20 malih gospodarstava na širem području Lipika koje je u prvom natječaju za podmjeru 6.3.1. Programa ruralnog razvoja dobilo bespovratnih 15 tisuća eura za svoj poslovni plan, odlučili su dio tognovca uložiti u proširenje stada. Iz Češke su uvezli još dva ovna i 20 ovaca vrhunske kvalitete. Sada u svom stadu imaju 110 ovaca i janjadi, a s vremenom planiraju i proširiti proizvodnju, jer za rasplodnim ovcama te pasmine vlada potražnja u Hrvatskoj. Za dio novca iz projekta kupili su manji traktor.

Uz ovce, ljekovito bilje i seoski turizam

Još ćemo kupiti solarne panele za proizvodnju struje za potrebe našeg gospodarstva, nakon čega ćemo podnijeti zahtjev za povrat drugog dijela novca. Time ćemo zatvoriti ovaj projekt iz podmjere 6.3.1.”, kaže Goran, napominjući da je njihov OPG ispred Požeško-slavonske županije ušao u finale za izbor najboljih OPG u Hrvatskoj.

Na gospodarstvu u potkućnici imaju pet katastarskih jutara vlastite zemlje, od toga je trećina ograđena i koriste ju za pašnjake. Imaju i 3 jutra zemlje u zakupu, što im je za sada dovoljno za ispašu i proizvodnju hrane. Zanimljivo je da se Goranova supruga Klaudija, inače velika zaljubljenica u prirodu i pakračko-lipički kraj, počela baviti ljekovitim biljem. U te tajne uvela ju je mentorica Snježana Pešut Pilon, viša stručna savjetnica za ekološku poljoprivredu u Savjetodavnoj službi Požeško-slavonske županije.

Prošla sam šestmjesečnu obuku koja me očarala, dobila sam jednu sasvim novu sliku i spoznaje o bogatstvu i vrijednostima biljnog svijeta koje nas okružuje u prelijepoj i čistoj prirodi. Da spomenem samo neke biljke: gavez, matičnjak koji se uzgaja, stolisnik. Kad bi ljudi samo znali koliko je kopriva ljekovita“, oduševljena je Klaudija. Kaže da sada istražuje kako pripremiti razne korisne pripravke od tog bilja, koje će bez konzervansa i kemijskih dodataka, kao nešto što je prirodno i zdravo, ponuditi posjetiteljima na svom OPG-u.

Šansu vide u seoskom turizmu

A kad je riječ o planovima i projektima, ovi mladi ljudi puni su ideja, tako da su već dobrano zakoračili i u razvoj seoskog turizma.

Krenuli smo u obnovu stare tradicijske kuće koja je sagrađena oko 1900. godine. Uz nju smo dogradili još jedan objekt da bi na gospodarstvo mogli primati manje grupe turista, tako da zaista idemo i u tom pravcu razvoja seoskog turizma. Planiramo još neke dodatne sadržaje, znači razne prezentacije od ljekovitog bilja do drugih tema, želimo posjetitelje uvesti i u svijet ovčarstva. Planiramo surađivati i s nekim školama koje su vezane za agroturizam i poljoprivredu, s udrugama umirovljenika i drugima. U stvari, u sve smo to već pomalo krenuli, ljudi nas zovu, traže, dolaze“, priča nam Goran o planovima.

Kada zatvore prvi projekt iz mjera programa ruralnog razvoja Klaudija i Goran planiraju se prijaviti na natječaj za nove mjere kojima će se financirati projekti seoskog turizma. Nastoje završiti započetu investiciju od koje puno očekuju.

Kako žele zaokružiti svoju poljoprivredno-turistički priču, Pintarići su u suradnji s Gradom Lipikom, Lipičkom razvojnom Agencijom Lira i Savjetodavnom službom osnovali Etno udrugu mještana Klisa, sa svrhom promocije i razvoja seoskog turizma na tom području.

Veliko zanimanje za sredstva Europske unije

Projekt OPG-a Pintarić jedan je od 30 koje smo pripremili u Lipičkoj razvojnoj i turističkoj agenciji Liri. Kroz dvije mjere za male i za mlade poljoprivrednike, dobili smo rješenje za 30 projekata koji su nam prošli na prvom natječaju. Riječ je o iznosu od ukupno 800 tisuća eura za poljoprivrednike s područja Požeško-slavonske županije. Mali poljoprivrednici, koji imaju ekonomsku veličinu od 2 do 8 tisuća eura, dobili su po 15.000 eura, takvih je prošlo 20 projekata (dva su u međuvremenu odustala), a za mlade poljoprivrednike koji se obvezuju ostati na selu pet godina, dobili smo 10 projekata po 50.000 eura (jedan je odustao)“, naglasio je direktor Lire Dejan Iličić.

I dok su za prvi natječaj jedva skupili zainteresirane poljoprivrednike, dodaje kako je za nove natječaje koje je Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila u travnju ove godine vladalo puno zanimanje i mladih i malih poljoprivrednih gospodarstava.

Sa našeg područja prijavila su se 92 mala poljoprivrednika i 25 mladih poljoprivrednika. Rezultati tih natječaja nisu još poznati, vjerojatno neće svi proći, ali je pozitivno što proizvođači iskazuju veliko zanimanje za proširenje svojih gospodarstava i modernizaciju proizvodnje“, kaže Iličić.

U svakom slučaju, mjere programa ruralnog razvoja koje financiraju sa Europski poljoprivredni fond (85%) i Republika Hrvatska (15%) mogle bi biti snažan impuls bržem razvoju poljoprivrede i seoskog turizma na tom u ratu stradalom području.


26. U razvoju farme magarica pomogla je Mjera 6

Prošlo je već više od osam godina otkako je Neven Ciganović zajedno sa suprugom Katarinom odlučio kupiti kuću od 6.000 kvadrata zemlje u okolici Ivanić Grada. Vodio se mišlju da će na puno zemlje, zlu ne trebalo, uvijek moći uzgojiti dovoljno hrane za svoju obitelj.

Radio sam kao elektrotehničar u jednoj firmi, ali uvijek sam znao da to nije to. Nakon što smo se preselili na imanje kupili smo nekoliko guski, kokoši i ovaca, ali prava stvar je započela s kupnjom prve magarice, Neve,” priča nam Neven o početku svog puta.

Osim za igru s kćerima, magarac je korisna životinja

Naime, Nevenove kćeri (danas ih ima pet) poželjele su konja za igru, pa im je Neven, nakon kraćeg istraživanja kupio magarca. “Neva je ubrzo nakon dolaska na naše imanje imala pule, a ja sam počeo čitati o magarcima i saznao da oni imaju visoko kvalitetno mlijeko. Više iz znatiželje nego bilo čega drugoga, pomuzli smo je i na naše iznenađenje izašlo je mlijeko“.

Mlijeko su prvo počeli davati djeci, a zatim susjedima. Kako je vrijeme teklo, glas o ukusnom i zdravom mlijeku se širio, a Neven i Katarina su posve nenadano započeli s poslom o kojem godinu prije nisu ni sanjali i u nekoliko kratkih godina s jedne su došli do šezdesetak magarica.

Od jedne do 60 magarica

Kupujemo ih po cijeloj Hrvatskoj, od Slavonije, preko Istre do južne Dalmacije. Cijena im je od 3.000 do 7.000 kuna“. Pitamo Nevena je li teško naći magarce s obzirom da je riječ o u Hrvatskoj ugroženoj vrsti: “Mogu vam reći i da nije lako. Nekoć su magarci služili kao radna snaga i svaka kuća je imala bar jednoga. Danas ljudi i ako ih imaju ne znaju što će s njima pa ih često prodaju za meso, osobito u Istri. Nekoć ih je bilo najviše u Dalmaciji, a danas ih je samo na mom imanju više nego u velikom broju dalmatinskih mjesta“.

Zanimalo nas je jesu li magarci uistinu tako tvrdoglavi kao što ih bije glas. “Ma to je obična laž. Magarci su kao ljudi, svaki je drugačiji i ima svoj karakter. U početku je bilo teško dok se mi nismo navikli na njih i oni na nas, ali danas je to jedna rutina koja nam uz puno rada pruža i dosta zadovoljstva“, priča Neven.

Osim njega i njegove supruge, na imanju im pomaže i jedna prijateljica. Kad je potrebno, uskaču i kćeri, ali Neven ne voli kad magarci mijenjaju osobu koja ih muze: “Oni su baš osjetljiva bića i vole kad to radi uvijek jedan čovjek“.

Neven je prije 18 mjeseci od države dobio 60 ha u najam pa sad sigurno može planirati budućnost. “Bilo je to veliko olakšanje jer sam znao da sam miran dugi niz godina.”

Krema, sapun i labelo od magarećeg mlijeka

Ima dvije štale na svije lokacije, a prošle godine se počeo baviti uzgojem turopoljskih svinja kojih sad ima šezdesetak. “Jedini je problem što ih držim na četiri lokacije pa dok čovjek dođe od jednog imanja do drugog, izgubi se cijeli dan“.

Nevenove turopoljske svinje žive na otvorenom, a on čeka dok dosegnu 120 kg kako bi ih pustio u preradu. “Planiramo raditi suhomesnate proizvode, ali to je još u začetku“.

Od magaerćeg mlijeka Ciganovići proizvode i kremu, sapun i labelo. “Cijena litre magarećeg mlijeka je 400 kuna, a prodajemo ga u pakiranjima po 1 dcl. Tu je i magareći melem za 80 kuna, noćna krema od magarećeg mlijeka za 200 kuna, sapun od magarećeg mlijeka za 39 kuna i mnogi drugi proizvodi“.

Kako u Hrvatskoj ne postoji standarizacija magarećeg mlijeka kao što postoji za koze i kravlje, ne prodaju ga u trgovini već preko svoje internet stranice i preko kućnog praga. “Ljudi ga uzmu jednom i uglavnom se vrate“, zadovoljan je Neven svojim kupcima. Većina prvih kupaca magareće mlijeko uzme zbog problema s dišnim putevima. “Ljudima pomaže kod alergija, bronhitisa, upale pluća. Pomaže i kod probave. Imali smo par kupaca gdje su ljudi imali rak debelog crijeva i pomogao im je pri reguliranju stolice“.

Neven ipak napominje kako magareće mlijeko nije čudotvoran lijek kako mnogi misle i da ako je pomogao jednoj osobi, nema nikakve garancije da će pomoći i drugoj.

Sami uzgajaju hranu za magarce

Razlog što je maragreće mlijeko toliko zdravo sigurno dijelom leži i u njihovoj prehrani. Ciganovići sami uzgajaju njihovu hranu – zob, kukuruz, ječam, pšenicu, travu. “Nisu zatvoreni u klasičnim štalama, već imaju nadstrešnice i žive što je moguće prirodnije. Ponašamo se prema njima kao da su ljudi, jer računamo da ni mi ne bi voljeli biti zatvoreni, a tako daju i bolje mlijeko“.

Neven je nedavno investirao u laboratorijske zamrzivače jer tako mlijeko može duže stajati.

Radi se od sedam do pet

Dnevno imamo 2-3 litre mlijeko, u sezoni i do 4 litre. U zamrzivaču uglavnom imamo 20 litara mlijeka, ali kupcima nikad ne prodajemo mlijeko starije od mjesec dana već muzemo po potrebi.” Iako rade za sebe, posao koji vole, Neven i Katarina priznaju da otkako su počeli raditi za sebe, godišnjih i slobodnih dana nema. “Radi se ujutro od sedam popodne do pet, a kad imamo neku dalju dostavu rijetko smo kući prije devet navečer.

Kao i mnogi drugi mladi poljoprivrednici i Ciganovići su se prijavili na Program ruralnog razvoja, točnije na podmjeru 6.1., potporu za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima u sklopu koje su dobili 15 tisuća eura.

15 tisuća eura iz Programa ruralnog razvoja

Čim smo vidjeli prvi natječaj, prijavili smo se, odnosno prijavila se moja žena. Odluku smo čekali godinu dana, ali nakon toga je sve išlo relativno jednostavno.

S osmijehom na licu Neven priznaje kako još nije uspio potrošiti ništa od dobivenog novca, iako je već odavno sjeo na račun. “Ma potrošio bih ja, ali nemam vremena. Novac smo namijenili za opremu za magarce, za napajanje, novu ogradu“.

Ciganovićima je u prijavi na projekt pomogla Razvojna agencija Zagrebačke županije: “Kako sam ja stalno u polju, sve je to radila moja žena s njima i jako smo im zahvalni na pomoći. Da nije bilo njih, nisam siguran da bismo mi uspjeli to napraviti sami.

Iako je cijeli projekt išao glatko, Neven kaže kako je cijeli projekt skoro pao u vodu – i to zbog foto panela.

Problemi s panelima

Mogli smo dobiti neki postotak za obnovljive izvore i mi smo stavili foto panele što nam u Agenciji za plaćanja nisu priznali. Nas nekoliko je na to napisalo prigovor što nam je uvaženo i dobili smo novac“.

Usprkos problemima s panelima, Neven se i dalje namjerava prijavljivati na Program ruralnog razvoja. “To je odličan način kako se može pomoći nama malim poljoprivrednicima koji sve moramo sami. Čim bude natječaj, želja mi je prijaviti na Mjeru 4, ulaganja u fizičku imovinu. Kako smo ovaj posao započeli od same nule, bez ičije pomoći, svega nam nedostaje – od traktora do električnih pastira kojima životinje štitimo od napada divljih svinja.

Nije valjda da i vas muče divlje svinje, pitam Nevena. “Ma nemojte mi ih spominjati. Posijao sam kukuruz za prehranu magarcima, a već su mi uništile dva hektara. Nadam se da će lovačko društvo nešto napraviti po tom pitanju i dignuti kvote za odstrel jer nema smisla da radimo po cijeli dan da bi nam divlje svinje uništile sav trud.


27. Sa 15 tisuća eura šire preradu i nasade aronije

Iako nije velik novac, 15 tisuća eura koje mali poljoprivrednici ostvare kroz podmjeru 6.3.1. Programa ruralnog razvoja većini obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja prođu na natječaju, to je u ovim uvjetima besparice i nedostatka vlastita novca, kažu, solidan poticaj u njihovim razvojnim planovima širenja i osuvremenjivanja proizvodnje.

Upravo to smo čuli od Vesne i Franje Jozipovića, vlasnika OPG-u iz Donje Obriježi kod Pakraca koje smo nedavno zatekli na štandu u Lipiku gdje su prodavali svoje proizvode.

Naš OPG bavi se proizvodnjom buče i aronije koje prerađujemo. Od buče proizvodimo bučino ulje, namaz od bučinih koštica i bučino brašno od pogača koje ostanu nakon prešanja ulja. To se onda melje u brašno koje je odlično za kolače, dizana tijesta, kruh, općenito je to vrlo korisna namirnica ljudskoj prehrani. Od aronije proizvodimo sok, čajeve, đemove, pekmeze, a prodajemo i sušene bobice“, kratko nam predstavljaju svoj proizvodni program Vesna i Franjo, dok prolaznici zastajkuju, raspituju se o cijenama i kakvoći prije nego se odluče na kupnju.

Više posla, ali i bolja zarada

Prema površinama i trenutačnoj količine proizvodnje Jozipovići su u kategoriji malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Zemlje imamo samo oko 3,5 hektara. Svjesni smo da na toj maloj površini ne možemo uzgajati tradicionalne ratarske kulture kukuruz i pšenicu i da od njih ne bi imali nekakve koristi. Zato smo se odlučili za intenzivnije proizvodnje koje po jedinici površine mogu dati i nekoliko puta veći prihod. Nadamo se da ćemo sa aronijom i bučom ostvariti veće prihode sa te površine. Vidimo da sa njima ima puno više posla, ali i više novca i zarade“, kaže umirovljeni Franjo.

Preklani su posadili aroniju na površini od 1 hektara, a lani prvi put buču na površini jednog katastarskog jutra. Ove godine pod bučom imaju dva hektara. I već imaju svoje, kako tvrde, vrlo kvalitetne proizvode koji pronalaze put do kupaca koji im se vraćaju, što ih ohrabruje.

Za sada prodajemo na kućnom pragu, ali i na tržnicama u Daruvaru, Pakracu, Okučanima, Novoj Gradiški, Lipiku, Novskoj i na prigodnim sajmovima i izložbama, a prema narudžbama kupaca i odvozimo im naše proizvode“, kaže Vesna.

Za mjesec dana sustav za navodnjavanje

Puno im znači što su prošli na prvom natječaju za podmjeru 6.3.1. Programa ruralnog razvoja, Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, kroz koju su dobili bespovratna sredstva potpore koja se osiguravaju iz proračuna Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske, od čega Europska unija sudjeluje sa 85% udjela, a Republika Hrvatska s 15% udjela.

Dijelom tog novca financirat će sadnju još jednog hektara aronije koju će obaviti na jesen, a drugim dijelom financiraju projekt navodnjavanja nasada aronije čime će, kažu, stvoriti uvjete za veću i sigurniju proizvodnju, budući da su posljednjih godina sve izraženije i dugotrajnije suše i biljkama treba vode.

Iskopali smo bunar za vodu, ovih dana treba nam stići materijal i sada smo u pregovorima sa majstorima koji će postaviti sustav za solarno napajanje pumpe i drugo. Nadamo se da ćemo sustav završiti najkasnije za mjesec dana i da će tada biti u funkciji“, kaže Franjo, nadajući se da će i urodi biti veći i kvalitetniji.

Očekuju solidne dodatne prihode

Jozipovići su zadovoljni što su na svojim njivama ušli u ove intenzivnije proizvodnje koje zahtijevaju i puno više rada nego klasične ratarske kulture. Osim Franje i Vesne, koja obavi najviše posla, pomažu im i sin Tomislav, snaha Sanja i kći Ivana.

Puno je ručnog rada. Kopamo aroniju, plijevimo, a najviše je posla u berbi, jer je to sitno bobičasto voće i treba ga ručno brati. Kada budemo imali dva hektara možemo razmišljati i o strojnoj berbi, ako bude bude pružao takve usluge“, kaže Franjo.

Inače, i sada u preradi aronije i buče ovo gospodarstvo dosta koristi usluge drugih, kažu u tvrtkama u kojima mogu postići najbolju kakvoću proizvoda. Odlučili su se za ekološku proizvodnju, jer, kako ističu, aronija nije zahtjevna što se tiče zaštite.

Kada posade još jedan hektar aronije više ne planiraju širiti svoje proizvodne površine, jer nemaju vlastite zemlje.

Zadovoljni smo ovim što sada imamo i što ćemo novcem Europskog poljoprivrdnog fonda modernizirati proizvodnju. Nadamo se da će nam naša proizvodnja omogogućiti solidne dodatne prihode, iako pomalo brinemo oko plasmana proizvoda od aronije, jer se posljednjih godina naveliko šire nasadi pod tim bobičastim voćem“, kažu nam na kraju razgovora supružnici Jozipović.


28. Sve što zarade ulažu dalje u poljoprivredu!

Prošlo je više od dvadeset godina otkako je Ivica Ponediljak preuzeo OPG od svog oca i nastavio obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom. On i supruga su teškim radom gospodarstvo s početnih 50 ha zemlje povećali na današnjih 105, od čega je 35 njihovih vlastitih, a ostatak u zakupu. 42-godišnji Ivica OPG uskoro planira prebaciti na dvadesetogodišnjeg sina koji se također želi nastaviti baviti poljoprivredom.

Vrijeme je da posao preuzmu mlađe snage“, smije se uvijek dobro raspoloženi Ivica. Obitelj Ponediljak u Turanovcu, malom selu pokraj Virovitice poznatom po uzgoju paprike, na 105 ha osim povrća uzgaja žitarice, šećernu repu, uljarice i industrijsko bolje, a prošle godine započeli su s uzgojem kamilice. Također u dva plastenika uzgajaju presadnice povrća.

Kamilica je trenutačno in kultura u našem kraju. Ima dobru otkupnu cijenu pa se dosta ljudi prebacilo na nju. Tako smo i mi zasadili 30 ha. Nažalost, kamilica je problematična jer se mora pobrati u roku od 20 dana, inače se počne osipati. Tako je i nama propao dio uroda. Bilo bi bolje da imamo vlastitu sušaru, ali kako nam je ovo tek prva godina, vidjeti ćemo kako će ići“, priča Ivica koji kaže da još ne zna otkupnu cijenu kamilice: “Znati ćemo tek kad prođe analizu, nadam se da će biti dobra“.

Stvari u poljoprivredi kreću u pozitivnom smjeru

Svoje povrće Ivica plasira u trgovački centar KTC i u Podravku, a žitarice i ostalo domaćim otkupljivačima. “Cijene otkupa bi mogle biti veće, ali s plaćanjima nije bilo problema. KTC uvijek plaća u roku od 30 dana i zadovoljni smo s njima”.

Obitelj Ponediljak sve što zaradi ulaže dalje u poljoprivredu. “Kupujemo zemlju, radimo skladišta, kupujemo mehanizaciju, širimo se što više možemo”.

Sretan je što se u posljednjih nekoliko mjeseci nakon dugo godina stvari u poljoprivredi kreću u pozitivnom smjeru, ali ga i kao i mnoge hrvatske poljoprivrednike muči hrana iz uvoza kojoj naši poljoprivrednici teško mogu konkurirati cijenom:

“Mislim da su naši proizvodi kvalitetniji, ali kupovna moć naših građana je niska i većina će kupiti ono jeftinije iz uvoza kojemu mi zbog niže cijene ne možemo konkurirati.”

Poput brojnih drugih poljoprivrednika i Ivica se prijavio na Program ruralnog razvoja.

“Nedavno smo dobili odluku o dodjeli sredstava za provedbu Podmjere 4.1. Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva/Operaciju 4.1.1. Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava.”

Mjerom 4 do obnove mehanizacije

Ivica je dobio potporu u iznosu od 132.986,29 HRK, uz intenzitet potpore od 70% ukupno prihvatljivih troškova.

Dobivena sredstva ćemo uložiti u modernizaciju i razvoj povrtlarske proizvodnje na poljoprivrednom gospodarstvu. Evo, kupili smo jednu modernu prskalicu, tanjuraču i roto branu:”

Ivica je projektnu prijavu napravio u suradnji s Razvojnom agencijom VIDRA.

Kupio sam strojeve i uskoro ću predati papire na temelju kojih bih trebao dobiti povrat sredstava“. Ivica se još jednom prijavio na operaciju 4.1.1. već kupio traktor, ali nažalost nije prošao.

Smeta mi što su novac dobili neki ugostiteljski objekti, a mi koji se bavimo poljoprivredom, cijeli život bili isključeni”. Usprkos jednom negativnom iskustvu, Ivica se i dalje namjerava prijavljivati na operaciju 4.1.1. “Čim dobijem sredstva za prethodnu mjeru, prijaviti ćemo se na novu. Program ruralnog razvoja nam je mnogo pomogao kako bismo uz manja ulaganja proširili svoja gospodarstva“.


29. Šire uzgoj eko aronije, moguć izvoz u Finsku i Izrael

Aronija se naziva i namirnica budućnosti jer ima izrazito veliku ljekovitu moć za ljudski organizam što je jedan od razloga zašto se sve više uzgaja. Ogromna količina tanina i flavonoida gdje glavnu ulogu ima antocijanin, aroniju čine najjačim poznatim antioksidansom današnjice.

Na našem tržištu nedavno su se pojavili mnogobrojni proizvodi od aronije koja se uzgaja u našim krajevima, poput soka i čaja, no bobice se za djelotvoran učinak mogu konzumirati i svježe. Uzgoju eko aronije okrenuo se i OPG Gojak iz Karlovca, općina Barilović, osovano 2003. godine.

Od bolesti problem prave samo lisne uši

Nositelj gospodarstva tada je bio moj pokojni djed Vlado Gojak – a nakon njega preuzeo ga je moj otac. Osim oca koji je nositelj, članovi gospodarstva su i članovi obitelji: dva brata, majka, teta i supruga. Istražujući tržište naišli smo na aroniju koja nam se učinila zanimljivom kulturom zbog svojih ljekovitih svojstava, a i zbog relativne dobre isplativosti i ujedno je pogodna za ekološku poljoprivredu.

Upravo ove godine očekujemo eko certifikat. Nasad održavamo košnjom i plijevljenjem, gnojimo stajnjakom. Prinos očekujemo otprilike 5 kg po sadnici u punom rodu. Svjež urod odmah po branju cijeli preradimo u sok i sirup.

Prošle godine nam je mraz uništio dosta pa smo imali svega 200 litara soka, nešto sirupa, od bolesti smo imali problema jedino s lisnim ušima, a njih smo riješili čajem od preslice.

Kako se to dobro pokazalo, odlučili smo se 2016. godine prijaviti na podmjeru 6.3.1 potpora malim gospodarstvima u cilju proširenja nasada i kupnju mehanizacije. Uz pomoć LAG-a Petrova Gora čiji smo članovi, uspješno smo realizirali projekt“, ispričao je Goran Gojak.

Kupit će malčer, atomizer i postavili ogradu

Dobili su 15.000 eura koje su iskoristili za proširenje nasada tako da sada imaju oko 5.700 sadnica na nekih 2,25 hektara. Dobivena sredstva iskoristit će i za kupovinu malčera, atomizera i postavljanje ograde. Svježi plod trenutno prerađuju u čisti 100%-tni sok i siru, a u planu je i proizvodnja džemova i čajeva. Za sada sve što proizvedu i prodaju, nešto na kućnom pragu, a ostatak odvoze i šalju na adrese kupaca.

Lagano šire popis kupaca i stječu njihovo povjerenje jer im se svake godine vraćaju u potražnji za njihovim proizvodima. Smatraju i da svaki proizvod ima svog kupca pa tako i aronija, samo treba raditi kvalitetno i pošteno, onda čak ni cijena nije takav problem, kažu Gojakovi.

Nama to nije teško jer radimo s voljom i željom i želimo raditi na zemlji i poljoprivredi i živjeti od toga. Sadni materijal uvijek naručujemo od provjerenih i certificiranih dobavljača, kao i zaštitna sredstva koja su dozvoljena u eko proizvodnji. Trenutno navodnjavamo s cisternom i traktorom, a u planu je postavljanje sustava kap na kap. Imamo i svoju Facebook stranicu za marketing “Aronija OPG Gojak” kojom se obraćamo i predstavljamo našim kupcima.

Izvoz u Finsku i Izrael

Slijedom određenih poslovnih kontakata, postoji mogućnost za izvoz u Finsku i Izrael, vidjet ćemo što će se od toga realizirati. Pojedinac je za izvoz premali s količinama pa je u planu osnivanje i zadruge. Pošto namjeravam od oca preuzeti gospodarstvo, sljedeća aktivnost je prijaviti se na mjeru 6.1 potpora mladim poljoprivrednicima do 50.000 eura za kupnju novog traktora, stroja za berbu aronije i traktorske međuredne kopačice, kako za naše potrebe tako i za usluge.

Smatram da bi i ostali mladi ljudi trebali vidjeti svoju šansu u poljoprivredi unatoč teškim vremenima, institucije bi se još aktivnije trebale uključiti u rješavanje birokratskih problema u pojednostavljenju natječajnih dokumentacija, skracivanju vremena za odobrenje projekata i sl. Naravno, treba voljeti raditi raditi na zemlji, pa uspjeh neće izostati“, ispričao je Goran Gojak.

Aronija – najjači poznati antioksidans današnjice

Aronija izgledom jako podsjeća na borovnicu. Raste u obliku grma visine i do dva metra.

Jestivi i ljekoviti dio biljke su bobice oporog okusa koje se nakon sazrijevanja na grmu mogu održati i dva mjeseca. Sazrijeva krajem kolovoza i u rujnu. Postoje tri vrste aronije – crna aronija (Aronia melanocarpa), tamnocrvena (Aronia arbutifolia), i ljubičasta (Aronia prunifolia) i pripadaju porodici ruža Rosaceae.

Nijedna nema prirodnih neprijatelja, odnosno nametnika pa se ova biljka uopće ne prska i s pravom nosi naziv ekološki uzgojenog bobičastog voća.


30. Šampionske kulene ima, sad će i vlastiti pogon za preradu!

Prošlo je nekoliko tjedana otkako je Ivan Bucić na 3. Sajmu vina i kulena održanom na orahovačkom jezeru među 28 kulena iz cijele Slavonije osvojio titulu šampiona. Znalci bi rekli nikakvo čudo jer je ovaj 33-godišnji mesar dvostruki prvak i aktualni viceprvak Hrvatske, dakle o kvaliteti njegovih kulena nema nikakve sumnje. “Imamo toliko medalja da ne znamo gdje ih staviti”, smije se Ivanova supruga Magdalena.

Ivan i njegova obitelj, supruga i dvije kćeri, žive u mjestu Donje Pištane blizu Orahovice. Iako su se i njegovi roditelji bavili uzgojem svinja, Ivan je nekadašnji hobi pretvorio u pravi posao od kojeg danas živi cijela obitelj. “Imamo 70 svinja na 15 ha zemlje. Sami uzgajamo svu hranu, kukuruz, ječam, zob, nešto soje, a osim kulena radimo kobasice, slaninu, čvarke, suhi vrat… Gledamo da se sve iskoristi”, priča nam Ivan.

Uz Ivana, članovi gospodarstva su njegov brat Tomislav i njihovi roditelji, a u radu im pomažu i supruge koje su s puno entuzijazma prihvatile život na selu.

Podmjerom 4.2. do izgradnje vlastitog pogona

“Magdalena je završila upravno pravo i za samostalnog knjigovođu pa je na sebe preuzela taj dio posla te je tako sve ostalo u obitelji”, kaže.

Dugo godina Ivan je sanjao o izgradnji vlastitog pogona za preradu suhomesnatih proizvoda, ali zbog prevelikih troškova izgradnje to je ostao samo san. Sve dok nije predao zahtjev za potporu za podmjeru 4.2 “Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda”, operacija 4.2.1. “Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima” i od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dobio odluku o dodjeli sredstava u iznosu od 653.770,26 kuna.

“Od toga je 555.704,72 kuna financirano iz proračuna EU, dok ostatak iznosa od 98.065,54 kuna se financira iz proračune RH”, kaže Ivan.

Ukupna vrijednost cijelog projekta je 1.349.125,65 kuna, a Ivan je cijeli iznos uložio u gradnju i opremanje poslovne građevine za preradu tradicionalnih suhomesnatih proizvoda.

“Još malo pa je cijeli projekt gotov, a u devetom mjesecu bismo trebali predati zahtjev za isplatu nakon čega će Agencija izaći u kontrolu i nadamo se da će ubrzo nakon toga sjesti novac na naš račun”, kaže Ivan. “Odnosno, na račun HBOR-a jer smo imali sreću pa nakon puno odbijenica u komercijalnim bankama, dobili kredit upravo od njih.”

Kao i mnogi drugi poljoprivrednici i Ivan nije uspio realizirati kredit kod komercijalnih banaka. “Nažalost, odluka Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju njima ne znači ništa, te nam je kao jedina opcija ostao HBOR”.

Posao pokrenuo sa svega 23 godine

Ivan je za cijeli posao prijave angažirao konzultantsku agenciju iz Požege. “U početku smo mislili to napraviti sami, ali ubrzo smo uvidjeli da je cijeli proces prekompliciran te smo angažirali agenciju”, navodi. Pitamo Ivana što bi promijenio kad bi mogao u procesu apliciranja za Program ruralnog razvoja: “Bilo bi lijepo kad bi se cijeli proces pojednostavnio i kad bismo se sami mogli prijaviti na natječaj, bez pomoći konzultantske tvrtke. Oni su napravili odličan posao, ali bilo bi dobro kad bismo taj novac, u našem slučaju 102 tisuće kuna, mogli uložiti u posao”.

Ivan je i ljut na razne tvrtke koje čim izađe natječaj cijene svojih usluga dižu i za 100 posto. “Elaborat zaštite okoliša je prije natječaja koštao 7-8 tisuća kuna, a nakon natječaja cijena mu je narasla duplo. Tu je i problem natječaja koji su rijetko, a kad i dođe, rezultati se čekaju mjesecima.”

Ove godine Ivanov OPG navršava deset godina. Ovaj mladi čovjek imao je samo 23 godine kad se odlučio sam pobrinuti za svoju egzistenciju. U početku je bilo teško, ali jednom kad je otkrio savršen recept za kulen koji sada dobiva nagrade po cijeloj Hrvatskoj, sve je postalo puno lakše.

Kupci iz Rusije i Kine

“Kupci nam dolaze na kućna vrata ili im mi naše proizvode šaljemo poštom. Potražnja je tolika da nismo imali uopće potrebe ići po sajmovima, jer sve prodamo na ovaj način. Osobito je prometno otkako smo napravili svoju facebook stranicu jer nas kupci kontaktiraju i na taj način”, kaže.

Ivanovi kuleni jedu se po cijeloj Hrvatskoj, od krajnjeg juga zemlje, preko Istre, Zagreba, do Slavonije. “Slali smo ih i u Rusiju, a posebno smo ponosni što smo imali i kupce iz Kine koji su rekli kako nešto tako fino davno nisu kušali”, kaže Ivan.


31. Iz stočarstva u vrhunska vina, podižu i vinski podrum

U ova, kako ih mnogi nazivaju, teška vremena kada mnogi mladi Slavonci masovno napuštaju svoja ognjišta, svoju očevinu i djedovinu, i odlaze u potrazi trbuhom za kruhom u inozemstvo, priča o supružnicima Marijani (37) i Hrvoju Pavloviću (37) iz Velike i njihovom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u obližnjem selu Češljakovci zaslužuje posebnu pozornost.

Tim više što su roditelji četvero djece, što u svom poslu vinogradarstvu i vinarstvu imaju veliku potporu Hrvojevih roditelja Ivana i Jagode, što su odlučili ostati na selu gdje su ulaganjima vlastita novca i uz puno rada, zalaganja i odricanja stvorili uzorno gospodarstvo od kojeg mogu živjeti. Kažu da su u vinogradarstvo i proizvodnju vina krenuli praktično od nule.

Otac se 2004. godine prestao baviti proizvodnjom mlijeka i tovom svinja, jer je to tada bilo neisplativo. Ja sam se vratio iz Zagreba gdje sam studirao i zaista smo od nule krenuli u novu i neizvjesnu proizvodnju: od krčenja šikara, uređenja zapuštenih parcela i pašnjaka do ravnanja terena, obrade i kvalitetne pripreme tla za sadnju vinove loze. Bilo je tu puno rada, muke, truda, ulaganja, ne smijem se ni sjetiti tih vremena koliko je bilo posla, odmah se naježim. Te 2004. godine posadili smo nepuna 2 hektara vinograda i onda smo postupno širili nasad sa vinskim sortama vinove loze tako da trenutno imamo 9 hektara vlastitog vinograda i jedan hektar u zakupu”, prisjeća se Hrvoje početka važne prekretnice u životu obitelji.

Stočar Ivan preobratio se u vinogradara

Dok sa Hrvojem, njegovom suprugom Marijanom i mlađim sinom Stjepanom obilazimo lijepo uređeni i njegovani vinograd na lokaciji Gajić iznad sela Češljakovci doznajemo da je od sorti najzastupljenija graševina koja zauzima oko 60 posto površina. Uzgajaju i sivi pinot, bijeli pinot, souvignon, cabernet souvignon, merlot i frankovku.

U vinogradu smo susreli Hrvojevog oca Ivana koji je vrijedno obavljao strojno vršikanje vinove loze. Time, kaže, zamjenjuje dosta sezonaca kojih je u posljednje vrijeme sve manje. Obrazlaže kako se jedan tradicionalni stočar i ratar preobratio u zaljubljenika u vinograd:

“Držali smo krmače i do 300 svinja tovljenika u turnusu, imali smo i deset muznih krava, bavili se i ratarstvom. Kada je došlo vrijeme da se kod nas ništa od toga više nije isplatilo, krenuli smo ozbiljno u vinogradarstvo. Nije bilo lako, bila su to velika ulaganja u podizanje nasada, posla preko glave, bilo je i kriznih godina kada nismo mogli predati grožđe. Za financiranje nabave mehanizacije koristili smo i kredit HBOR-a od oko 300 tisuća kuna. Zadovoljan sam onim što smo do sada postigli u vinogradarstvu i vinarstvu, posebno zato što su se sin i snaha ozbiljno prihvatili tog posla”, kaže Ivan kojemu se poljoprivreda od malih nogu uvukla pod kožu.

Šampionske titule i zlatna odličja za vrhunska vina

Uz podizanje vinograda, u što su uložili i puno vlastita novca, Pavlovići su ulagali i u educiranje o vinogradarstvu i vinarstvu kroz stručnu literaturu, mnogobrojna predavanja, seminare, savjete stručnjaka Savjetodavne službe, razmjenom iskustava sa drugim vinogradarima i vinarima.

Drago nam je da istinski vinoljupci sve više prepoznaju naš trud i kvalitetu, tako da nam u posljednje vrijeme i prodaja vina ide bolje – od prodaje na kućnom pragu do plasmana ugostiteljskim objektima, kaže Hrvoje.

“Neki su rekli da je to gubljenje vremena, međutim ja sam puno vremena tu potrošio, ali sam dosta toga i naučio. Na početku smo išli na prodaju grožđa, a u međuvremenu počeo sam savladavati tehnologiju prerade grožđa. U posljednje dvije godine imamo zavidne rezultate kojima bi se i podičili i profesionalni vinari, jer proizvodimo vrhunska vina. To potvrđuju analize Zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo Hrvatskog centra za hranu i selo, ali i brojna zlatna odličja i šampionske titule na renomiranim ocjenjivanjima i izložbama vina od Dalmacije, Zagreba, Oriovca, Baranje. Velika priznanja naša vina osvojila su u nekoliko mađarskih gradova…

Drago nam je da istinski vinoljupci sve više prepoznaju naš trud i kvalitetu, tako da nam u posljednje vrijeme i prodaja vina ide bolje – od prodaje na kućnom pragu do plasmana ugostiteljskim objektima”, kaže Hrvoje. Prisjeća se i vremena kada su im, nažalost, kupci ostali dužni oko 170 tisuća kuna zbog čega vode sudske sporove, ali ne vjeruje da će od toga nešto naplatiti.

Bespovratno 50 tisuća eura za podrum

U međuvremenu vrijednoj obitelji Pavlović usko grlo postali su prostor za preradu grožđa u vino i vinski podrum, jer im postojeći ne zadovoljava potrebe i kapacitete.

“Već duže vrijeme razmišljamo o većem podrumu, jednostavno se moramo širiti. Već smo to htjeli učiniti, međutim upravo financijski problemi koje sam spomenuo spriječili su nas da do sada idemo u nekakve veće projekte i investicije. Na našu sreću, prijavili smo se na natječaj za provedbu podmjere 6.1.1. Programa ruralnog razvoja. Riječ je o potpori za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima putem natječaja koji je raspisala Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Prošli smo na tom natječaju, odobren nam je bespovratni iznos u protuvrijednosti 50 tisuća eura i ovih dana krećemo u izgradnju novog podruma koji će, nadamo se, zadovoljiti naše potrebe. Već nam je isplaćena prva rata, oko 30 posto ukupnog novca. To ovih dana ulažemo u pripremu terena i gradilišta i početak gradnje. Ostali iznos planiramo utrošiti u gradnju i uređenje podruma.”

Novac EU velika im je odskočna daska

Pavlovići su dobili građevinsku dozvolu za podrum, ali i za rekonstrukciju tradicijske kuće stare oko 200 godina u kojoj žele urediti kušaonicu vina sa otprilike 60 sjedećih mjesta i prodajni prostor. U budućnosti planiraju izgraditi i sobe sa 7-8 kreveta, žele povezati vinogradarstvo i vinarstvo sa seoskim turizmom. No, sada im je prioritet izgraditi podrum, a kada njega završe planiraju se ponovno natjecati za novac neke od mjera Programa ruralnog razvoja.

“Ovaj novac Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj će nam puno pomoći u razvoju i širenju našeg gospodarstva, to nam je jedna velika odskočna daska, veliki poticaj, jer financijski ne bi mogli sami ostvariti naše želje i planove za koje smatramo da su realni. Mislim da su mjere Programa ruralnog razvoja velika šansa i drugim mladim poljoprivrednicima koji žele ostati na selu i koji imaju dobre poslovne planove, ali i malim obiteljskim gospodarstvima”, kaže Hrvoje.

OPG Pavlović je i član Zadruge za etično financiranje kroz koju već ostvaruje prvu suradnju, a s nestrpljenjem očekuje i početak rada Etične banke, nadajući se da će kroz povoljnije kreditiranje također ostvariti neke razvojne projekte.

Hrvoje kaže da mu je žao što mnogobrojni mladi ljudi iz Slavonije, pa i iz njegovog veličkog kraja, napuštaju djedovinu i očevinu i odlaze u potrazi za boljim i lakšim životom.

Borit ćemo se i dalje kao i do sada

“Ja mislim da se i ovdje može normalno živjeti, samo treba raditi i dobro zapeti. Hvala Bogu, imamo četvero prekrasne djece, ne bih ništa mijenjao, borit ćemo se i dalje kao i do sada, radit ćemo koliko god budemo mogli da djeci osiguramo bolju budućnost”.

Na pitanje je li se kao mlada djevojka zaljubila u Hrvoja ili u vinograd njegova supruga Marijana kaže da tada još nije bilo vinograda, ali da se Hrvoje zaljubio u nju, a ona mu je uzvratila ljubav. Voli i vinograd, a uživa i u kušanju dobrih vina koja proizvode. O svojoj ulozi u obitelji i gospodarstvu kaže:

“Trenutno je moja uloga majke na prvom mjestu, supruge na drugom mjestu, a djelatnice u vinogradu na trećem mjestu. Ponajprije treba brinuti o djeci: Filipu (11 godina), Dorji (7 i pol), Stjepanu (4 i pol) i Dunji (2 i pol godine).

Filip je odličan nogometaš NK Papuka, golgeter, najbolji strijelac u klubu, ali i odličan tekvandoist, kadetski je prvak Slavonije i Baranje u tom borilačkom sportu. Dorja također trenira tekvando, a bavi se i mažoretom. Oboje su odlični učenici. Stjepan i Dunja su još mali za takve aktivnosti. Vole sa nama ići i u vinograd”, ponosna je Marijana na njihove mališane. Dodaje da ima puno posla sa djecom kod kuće, a kada stigne pomogne malo i u vinogradu i podrumu. Ističe veliku pomoć Hrvojevih roditelja u radu na gospodarstvu.

Vrijedni mladi ljudi koji znaju što hoće i žele, koji se ne boje rada, ulaganja ali i rizika, dobar odnos sa roditeljima koji im pomažu, puno dvorište vesele djece, slike su koje govore da se i u poljoprivredi može opstati i uspjeti. Samo da je više takvih složnih i uspješnih obitelji u Slavoniji!


32. Općina za primjer – razvoj temelje na EU fondovima

Općini Lovas dosad je odobren projekt iz mjere 7, odnosno podmjere 7.1. gdje su dobili 100 tisuća kuna za izradu razvojne strategije Općine do 2020. Još čekaju rezultat za podmjeru 7.2 i 7.4, sve u vrijednosti 1,5 milijuna kuna.

Općina Lovas, koju uz mjesto Lovas čini i mjesto Opatovac, slovi kao vrlo uspješna jedinica lokalne samouprave i mnogima je za primjer kako pametno služiti svojim stanovnicima. U Lovasu, naime, drže kako vlast ne vlada, već služi i pomaže kako bi stanovništvo imalo što ugodniji život. U mnogim stvarima općina prednjači ne samo u svojoj Vukovarsko-srijemskoj županiji, već i u cijeloj Hrvatskoj. Prije svega, po uspješnom povlačenju novca iz EU fondova.

Na istoku Slavonije djeluje Ured za međunarodnu suradnju TINTL koji pomaže općinama Lovas, Tompojevci, Tovarnik, Stari Jankovci i Gradu Iloku u izradi projekata i povlačenju sredstava iz fondova EU pa su za ove četiri općine i grad donijeli ukupno 20 milijuna eura, a u ovoj godini imaju pripremljena 64 projekta u vrijednosti od desetak milijuna eura.

Načelnica općine Lovas Tanja Cirba kaže kako imaju veliku pomoć i potporu u TINTL-u jer njihovi djelatnici stalno prate natječaje i izrađuju projektnu dokumentaciju potrebnu za apliciranje na pojedine natječaje. Natjecali su se i za sredstva iz Programa ruralnog razvoja.

Prijavili se za mjeru 7

Dosad nam je odobren projekt iz mjere 7, odnosno podmjere 7.1. gdje smo dobili 100 tisuća kuna za izradu razvojne strategije Općine do 2020. Još čekamo rezultat za podmjeru 7.2 gdje smo aplicirali projekt asfaltiranja nerazvrstanih cesta u našoj općini u vrijednosti od oko milijun kuna i za podmjeru 7.4 za rekonstrukciju Doma kulture u Opatovcu gdje je prostor za kulturna događanja i uredi lokalne uprave, sve u vrijednosti 1,5 milijuna kuna“, otkriva nam načelnica.

Kako dodaje, nedavno su ih obavijestili preko Ministarstva građevinstva da im je odobren projekt energetske obnove predškolskih ustanova pa će urediti i zgradu dječjeg vrtića.

Ove godine nam još slijedi sanacija deponija otpada u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i to je projekt vrijedan 7 milijuna, ali smo putem javne nabave uspjeli smanjiti troškove na pet milijuna kuna“, kaže s neskrivenim ponosom načelnica Tanja Cirba koja je na početku drugog načelničkog mandata i misli kako će uspjeti ostvariti sve što je sa svojim suradnicima planirala.

Planiraju urediti mjesto stradanja Lovaščana u vrijeme okupacije mjesta, kada su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi u listopadu 1991. natjerali 50-tak zarobljenih mještana u minsko polje gdje je 21 poginuo, a 14 mještana ranjeno.

Priznanje za transparentnost proračuna

Imamo pripremljenu dokumentaciju za niz projekata i samo čekamo da ih apliciramo na određene natječaje. Na mjestu stradanja naših mještana u minskom polju, na tom spomen području, namjeravamo izraditi tematski park u spomen na taj tragičan događaj i prijavit ćemo se za novac za izradu popratnih objekata u tematskom parku gdje ćemo slikovito objasniti što se dogodilo tog tragičnog listopada“, pojašnjava Cirba.

Temeljem istraživanja pod nazivom “Otvorenost proračuna županija, gradova i općina, provedenog u razdoblju studeni 2016. – ožujak 2017.”, Općini Lovas dodijeljeno je Priznanje za transparentnost općinskog proračuna, što također svjedoči o ispravnom putu na kojemu je općina Lovas.


33. Šansu vide u uzgoju mesnih pasmina goveda i turizmu 

Mikanovići iz Podvrškog u svoja dva obiteljska gospodarstva drže stotinjak muznih krava i junica, 350 ovaca, obrađuju oko 200 hektara zemlje, imaju 70 hektara pašnjaka, desetak hektara starinskih voćnjaka. Planiraju uzgajati i oko 200 goveda mesnih pasmina u sustavu “krava-tele”. Pripremaju se i za bavljenje agroturizmom…

OPG Mikanović jedno je od najljepših i najbolje organiziranih u zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije. Smješteno je na prekrasnim obroncima najviše slavonske planine Psunj, na nadmorskoj visini otprilike oko 400 metara, u čistoj prirodi bogomdanoj za bavljenje poljoprivredom.

Kada sam ovih dana posjetio tu obitelj u lijepo uređenom dvorištu dočekao me poduzetni Hinko Mikanović, koji je, zahvaljujući vrijednim članovima svoje obitelji koji godinama složno rade, ali i pametnim potezima i ulaganjima, stvorio dva respektabilna obiteljska gospodarstva. Jednom OPG-u koji je zaživio 2000. godine on je nositelj, a drugi OPG odnedavno vodi njegov 21.-godišnji sin Vinko. Preuzeo ga je od djeda Jerka koji je otišao u poljoprivrednu mirovinu, ali je i dalje velika potpora svojoj obitelji.

Kod Mikanovića svi puno rade

Tog vrućeg dana u poslijepodnevnim satima svi su članovi obitelji bili u poslu. To je, kažu, njihov uobičajeni dnevni ritam.

“Supruga Suzana doji krave, otac Jerko vozi junicama bale sjena, sin Vinko hrani krave, majka Kata u hladu podruma tuca i čisti plodove oraha, a ja sam uzeo mali predah od posla da vas provezem gospodarstvom, da vidite čime se bavimo i što radimo. Inače, kod nas je ovako svaki dan, svi članovi obitelji puno rade. U naša dva gospodarstva imamo šestero zaposlenih: 3 člana obitelji i troje radnika”, otkriva nam Hinko.

A na gospodarstvu posla kao u priči. Imaju veliku farmu kapaciteta za stotinjak mliječnih krava i junica, stado od 350 ovaca, obrađuju oko 200 hektara zemlje, imaju sedamdesetak hektara pašnjaka, desetak hektara starih voćnjaka uglavnom sa starim sortama voća…

Već samo ove brojke govore koliko rada, truda, volje i znanja svakodnevno treba uložiti da bi gospodarstvo normalno funkcioniralo i opstalo u ovim ne baš lakim vremenima za poljoprivredu.

Ne odustaju od proizvodnje mlijeka

Trenutno im je ipak vodeća proizvodnja mlijeka. U suvremenoj staji koju su izgradili uz financijsku potporu IPARD-aimaju stotinjak kvalitetnih simentalskih grla mliječnih krava od kojih je u mužnji 60 do 70.

Vinku je kao mladom poljoprivredniku u sklopu provedbe tipa operacije 6.1.1. Programa ruralnog razvoja iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj odobreno 50 tisuća eura za kupnju 50 junica. Prijavili su se i na natječaje 4.1.1. i 4.1.2.

“Trenutačno dnevno isporučujemo oko 1.100 litara mlijeka, godišnje je to oko 350 tisuća litara. Mislili smo proširiti proizvodnju, međutim cijena mlijeka je svake godine sve manja. Načuo sam da će mljekare u ugovorima nuditi cijenu od 1,80 kuna za litru mlijeka. Mi trenutno posljednjih mjeseci sa od Vindije kojoj isporučujemo mlijeko u prosjeku dobivamo oko 2,20 kuna. Bez obzira na sve probleme mi za sada nećemo smanjivati broj grla, ali u ovim uvjetima nećemo ni širiti proizvodnju. Ne možemo sada tu proizvodnju prekinuti. To se kod nas stvaralo generacijama. Ja sam naslijedio od oca, on je naslijedio od svog oca, sada se i sin prihvatio tog posla, stalno smo širili i modernizirali proizvodnju, imamo modernu staju s izmuzištem, zemlju na kojoj proizvodimo kvalitetnu hranu, veterinari nam osjemenjuju krave s najkvalitetnijim sjemenom. Kako sada da rasprodamo nešto što smo stvarali godinama?”, kaže Hinko.

Ističe da je proizvodnja mlijeka vrlo zahtjevna, mužnja je velika obveza, za stočare, kaže, nema blagdana, radi se bez prestanka, osobito u vrhuncu sezone poljoprivrednih radova.

Odobren prvi novac za sustav “krava-tele”

Iako ne planiraju širiti proizvodnju mlijeka, Mikanovići ipak planiraju širiti govedarstvo, odlučili su se za mesne pasmine. Vinko i Hinko izgradit će objekt za 200 krava koje će držati u sustavu “krava-tele”. Za tu namjenu izdvojit će dva pregonska pašnjaka, svaki površine po pedesetak hektara. Građevinsku dozvolu već imaju za gradnju, a Vinku je kao mladom poljoprivredniku u sklopu provedbe tipa operacije 6.1.1. Programa ruralnog razvoja iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj već odobreno 50 tisuća eura za kupnju 50 junica.

“Budući da je riječ o višemilijunskoj investiciji, prijavili smo se i na natječaje 4.1.1. i 4.1.2. Programa ruralnog razvoja. Ako prođemo, taj novac bi nam uvelike pomogao da lakše ostvarimo ovu investiciju”, kaže mladi poduzetnik Vinko.

“I u slučaju da ne prođemo na tim natječajima, nećemo odustati, svakako želimo ostvariti taj svoj projekt. Za početak išli bi samo na prodaju teladi koja trenutačno postiže cijenu od 25 do 27 kuna za kilogram žive vage”, kaže Vinkov otac Hinko.

Fantastični uvjeti za agroturizam

Dvadesetjednogodišnji Vinko završio je Poljoprivredno-prehrambenu školu u Požegi, agroturistički smjer i, kaže, to je za njega bio dobar odabir.

Trenutačno dnevno isporučuju oko 1.100 litara mlijeka, godišnje je to oko 350 tisuća litara.

“Od malih nogu smo brat Dino i ja uz oca i djeda radili na gospodarstvu. Dino kao odličan nogometaš, odlučio se za profesionalnu nogometnu karijeru. I ja igram nogomet u cerničkoj Mladosti, ali sam se odlučio posvetiti poljoprivredi. Kada je djed Jerko otišao u mirovinu naslijedio sam njegov OPG sa 350 ovaca u ekološkom uzgoju i sedamdesetak hektara pašnjaka, i sada mi je veliki izazov ovaj projekt govedarstva sa mesnim pasminama”, kaže Vinko.

Upravo zbog škole koju je završio, ali i odličnih uvjeta koje imaju na svojim gospodarstvima Vinko i njegov otac veliku šansu vide i u razvoju seoskog turizma.

“Imamo idealne, gotovo fantastične uvjete za takav turizam. Često dolaze nam ljudi od Osijeka, Zagreba, Slavonskog Broda i drugih gradova i mjesta i oduševljeni su onim čime se bavimo, ali i prirodnim ljepotama ovog našeg kraja u brdskom dijelu Slavonije bogatog šumama, potocima i brojnim izvorima zdrave pitke vode, jer na tom području nema nikakvih zagađenja”, otkriva nam Hinko nove planove svoje obitelji.

Jednu kuću već registrirali za turiste

Mikanovići puno rade i, kažu, svaku kunu ulažu u proširenje površina, nove objekte, kupnju zemlje i kupnju suvremene mehanizacije. Sa privatnom zemljom koja je bila u ponudi u selu Golobrdcu kupili su i četiri obnovljene kuće koje planiraju urediti kao manje apartmane za lovce, ljubitelje prirode i agroturiste.

 

“U samom selu Podvrškom imamo jednu veću kuću koju smo već registrirali za seoski turizam, u njoj ćemo imati manji restoran, kušaonicu hrane i 4-5 spavaćih soba. Predstoji još njezino unutarnje uređenje, nakon čega možemo krenuti i sa seoskim agroturizmom za što se sin Vinko školovao”, kaže njegov otac Hinko.

U razgovor se kratko uključuje i Hinkov otac Jerko, veliki zaljubljenik u prirodu i poljoprivredu, koji najveći dio vremena provodi i radi na otvorenom. Ili je u voćnjaku, ili sa stadom ovcama, ili sinu i unuku pomaže u radovima sa mehanizacijom…

“Imamo desetak hektara starih nasada voćnjaka sve sa starim sortama. Jedinstven je na ovom našem području. Nema što u njemu nema: od najranijeg do najkasnijeg voća svih vrsta. U njemu travu “kose” ovce, koje ga ujedno i gnoje. Pojedinih godina u njemu bude obilje raznovrsnog voća“, ponosan je na taj kutak Jerko, koji svake godine cijepi divlje voćne podloge koje niču u voćnjaku.

Gospodarstvo na zdravim temeljima

Za obilazak i razgledanje gospodarstva obitelji Mikanović treba puno vremena. Kraj je idealan za ljubitelje prirode, starih sorti voća, lovce, gljivare, skupljače ljekovitog bilja, ali i za one koji žele uživati u miru i vidjeti kako zajednički žive i rade tri naraštaja vrijednih ljudi.

Mikanovići se ne boje posla što su do sada i dokazali stvarajući gospodarstvo na zdravim temeljima. Unatoč mnogobrojnim problemima u poljoprivredi, uspješno posluju jer znaju da se gospodarstvo može graditi jedino na čvrstim temeljima i da jedino tako mogu opstati. Tako je kod njih bilo do sada, u tome vide i svoju budućnost.


34. Zatvorio mesnicu i okrenuo se uzgoju goveda

Pedesetjednogodišnji Slaven Matešić iz Starog Petrovog Sela ljubav prema poljoprivredi i mesarskom obrtu naslijedio je od svoga pokojnog djeda Miroslava Kalibana, koji je u rodnom mjestu držao mesnicu. Obitelj je imala dosta svoje zemlje i oduvijek se bavila ratarstvom i stočarstvom, a Slaven je nakon školovanja za mesara preuzeo mesnicu od djeda.

“Imao sam mesnicu, a uz nju sam uvijek i dalje bio vezan za zemlju i poljoprivredu. To mi je u krvi. Kada je na našem području počela ekspanzija velikih robnih trgovačkih lanaca, a oslabila kupovna moć stanovništva, vidio sam da više ne mogu opstati u radu sa mesnicom. Jer, jednostavno ne možete konkurirati velikoj ponudi jeftinog uvoznog mesa, često sumnjive kvalitete. Recimo, oni danas na akcijama prodaju kilogram mesa po cijeni od 19,99 kuna. Kad od toga odbijete PDV, pitate se kakvo je to meso i tko ga može proizvesti po toj cijeni”, ističe Slaven glavne probleme zbog kojih je 2007. godine zatvorio mesarski obrt i počeo izlaz tražiti u poljoprivredi. I našao ga je, zaključujemo po onome što smo vidjeli obilazeći njegovo gospodarstvo.

Otporne pasmine krava charolais i limusine

Kada sam došao u Staro Petrovo Selo snimiti reportažu o njegovu OPG-u, Slaven je predložio da najprije odemo u obližnje selo Starce gdje drži goveda u sustavu “krava-tele”. S tom proizvodnjom krenuo je 2008. godine. Dok ulazimo u ograđeni prostor površine dva hektara koji je osiguran i električnim pastirom, Slaven priča kako je poljoprivreda kojom se sada bavi, a koja pomalo odskače od klasičnih slavonskih klišea, ipak sigurniji posao od mesarskog.

“Kada sam vidio kuda sve to vodi, da se držanje mesnice više ne isplati, preorijentirao sam se na ovu vrstu jeftinije proizvodnje kvalitetnog mesa i na ekološku proizvodnju ratarskih kultura i hrane za stoku. Od 70 hektara zemlje, koliko obrađujem, na 60 hektara je ekološka proizvodnja.

Na ovom prostoru držim 30 krava i njihovu telad, a onda, kada budu teški 150 – do 200 kilograma odvajam ih od stada i tovim u objektima kod kuće još 16 do 18 mjeseci. Nešto teladi i kupim i trenutno imam oko 50 tovljenika različitih uzrasta”, kaže Matešić dok obilazimo njegovo stado. Najzastupljenija su matična grla francuske pasmine limousine s njima je i bika iste pasmine koji je u slobodnom pripustu, te grla također francuske pasmine charolais (šarole) i nešto njihovih križanaca.

Držanje goveda na otvorenom prostoru

Matešić objašnjava da prostor na kojem trenutno drži krave nije klasičan pašnjak, jer za njega nema dovoljno površina. Morao bi imati hektar pašnjaka po grlu goveda, a za to nema mogućnosti. Zato se odlučio za ovakav način držanja na manjem otvorenom prostoru gdje ih svakodnevno hrani kvalitetnim sijenom i dovozi im vodu. Nakon devet godina koliko se bavi ovim uzgojem vrlo je zadovoljan što se odlučio na sustav “krava-tele” jer je riječ o vrlo otpornim pasminama goveda kojima, kaže, ne smetaju ni jake žege ni oštre zime, ni drugi oskudniji uvjeti. Čak ni sada, po najvećim vrućinama, rijetko traže hladovinu ispod objekta koji se nalaz u ograđenom prostoru. A daju vrlo kvalitetno meso.

“Ja u principu ne znam što je veterinar, krave se same tele, ujutro dođem pobrojim telad koja odmah zna sisati, nema tu patnje oko učenja sisanja kao kod nekih pasmina mliječnih krava. Ta telad se odmah snalazi u prirodi, već za par dana traži kojekakve travčice i onda takvu telad nije kasnije problem odbiti od njihovih majki, ona ne osjeti puno taj prijelaz na tov. Inače, krave su zbog svoje otpornosti vrlo zahvalne za držanje, nema kod njih ni bolesti mastitisa, nema problema sa papcima, u kondiciji su, u pokretu su im svi mišići, same se tele, za razliku od krava koje žive u tzv. hotelskom smještaju, gdje provode najveći dio života”, kaže Matešić.

Iskoristio stare objekte za tov junadi

I što je, ističe, najbitnije ovakav način stočarenja ne traži ogromna ulaganja, skupe objekte i velike dugoročne kredite.

Ulaganja u infrastrukturu su mnogo manja, primjerice nastamba koju ste vidjeli kod mene stoji stotinjak tisuća kuna, sve je jednostavno, otvoren prostor. Isto tako, maksimalno sam iskoristio sve stare postojeće objekte na okućnici: štale, zgrade, šupe koje mi je djed ostavio, u njima tovim pedesetak junadi. Unatoč tomu, proizvodnja ide, imam sigurno tržište u prodaji postižem i dobru otkupnu cijenu”, kaže Matešić koji tvrdi da bi se slično mogli iskoristiti mnogi zapušteni objekti u slavonskim selima bez prevelikih ulaganja.

Posjeća da su Staro Petrovo Selo i mnogobrojna okolna sela na širem novogradiškom području nekad bila razvijen stočarski kraj. Osobito je bilo puno malih obiteljskih farma mliječnih krava čiji su vlasnici mlijeko isporučivali Mljekari Slavija Staro Petrovo Selo, jednoj od najstarijih u ovom djelu Europe. Kada je ta mljekara zapala u probleme i počela propadati, za sobom je, nažalost, u provaliju povukla i i mnoge proizvođače mlijeka toga kraja, a njihove prazne i neiskorištene staje i drugi objekti sada zjape prazni.

Europskim novcem modernizira proizvodnju

Naš domaćin svjestan je da se ipak ne može razvijati bez ulaganja u proširenje i modernizaciju proizvodnje, pa se prijavio na natječaj Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za podmjeru 4.1.2.

“Kroz tu mjeru Programa ruralnog razvoja odobren mi je iznos od 138 tisuća kuna. Taj novac ću namjenski utrošiti za kupnju prikolica za stajski gnoj i cisterne za tekući gnoj. Time ću na primjereniji način odvoziti i zbrinjavati stajnjak i gnojinicu i bolje ih iskoristiti. Novcem Fonda za poljoprivredu Europske unije, prema tadašnjem pravilniku, subvencionirat će mi se 90 posto prijavljene investicije. Sada je taj iznos nešto manji. Nisam još ostvario mjeru, čekam novac od prve veće isporuke tovne junadi, jer ne želim ulaziti u skupe kredite za nabavu prikolice i cisterne. Planiram se natjecati i za mjeru 4.1.1., ako prođem išao bih na kupnju traktora i još neke mehanizacije”, kaže Matešić.

Napominje da je zastarjela mehanizacija jedan od najvećih problema mnogih manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i hrvatske poljoprivrede uopće. Nada se da će financijska pomoć Europske unije kroz mjere Program ruralnog razvoja pomoći u oživljavanju i razvoju poljoprivrede, možda i potaknuti dio mladih da se ozbiljnije posvete poljoprivredi i ostanu na selu.

Ekološka pšenica gotovo dvostruko skuplja

Sa Slavenom sam obišao i primjereno uređene i obrađene poljoprivredne površine. Na šezdeset hektara ima ekološku proizvodnju žitarica: pšenice, pira, suncokreta, a planira sijati i uljanu repicu. Dio površina koristi za ekološku proizvodnju stočne hrane: crvene djeteline i djeteline sedmakinje kojima hrani stoku. Unatoč suši, očekuje dobar drugi otkos, a ako kasnije tijekom ljeta bude kiše, nada se još jednom.

“U ekološku proizvodnju ratarskih kultura ušao sam svjestan da ću ostvariti niže prinose, jer nema gnojidbe mineralnim gnojivima i zaštite kemijskim sredstvima. Primjerice, u ekološkoj proizvodnji postižem prinose pšenice od 3 do 3,5 tone po hektaru, u konvencionalnoj proizvodnji ratari ostvaruju dvostruko više. Ja sam ipak zadovoljan jer niže prinose financijski nadopunjuju više otkupne cijene. Ove godine pšenicu sam prodao po 1,9 kuna plus PDV i to uglavnom stranim kupcima, dakle po gotovo dvostruko većoj cijeni. S tim da me kupci ne gnjave parametrima kao što su vlaga, primjese, hektolitar…”, kaže Matešić.

U svom OPG-u ima jednog zaposlenog mladog čovjeka, ako prođe u natječaju i za mjeru 4.11. zaposlio bi još jednog. Sin mu trenutno živi i radi u Zagrebu, volio bi, kaže, da se i on vrati kući i da zajedno s njim širi i razvija gospodarstvo koje, smatra ima prespektivu i budućnost.


35. Iz EU fondova povukli tri milijuna kuna

Kada sam s Anđelkom Kopeckim, vlasnikom Poljoprivrednog obrta Kopecki iz Lipovljana dogovarao reportažu o proizvodnji mlijeka, novim ulaganjima preko mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske i poljoprivredi općenito odmah mi je rekao: “Nemojte o nama pisati, u poljoprivredi je puno problema koji se ne rješavaju, svašta ću vam reći, a to se mnogima neće svidjeti…”

Ipak, popustio je, i prošlog tjedna posjetio sam uzornu farmu kapaciteta 75 mliječnih krava sa izmuzištem koja je izgrađena prije sedam godina. Financirana je u sklopu Operativnog programa za govedarstvo: kreditom HBOR-a (3.770.000 kuna), kapitalnim ulaganjem od strane Ministarstva poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja (2.035.000) i vlastitim sredstvima. Cijela investicija iznosila je oko 7.500.000 kuna. U sklopu te velike investicije nabavljena je i sva pripadajuća oprema, mikser-prikolica, financirani su i trenč silosi te pristupna cesta sa svom infrastrukturom.

Na prvi pogled na lijepo uređenoj farmi o kojoj Anđelko i njegovi vrijedni članovi obitelji skrbe marom dobrog gospodara teku med i mlijeko. No, baš i nije tako. U proizvodnji mlijeka puno je rada, zalaganja, ali i problema koje za sada uspješno prevladavaju, šire i moderniziraju proizvodnju.

Ponosni modernom farmom koju su stvorili

“Teška je to i osjetljiva proizvodnja, nema ni praznika ni nedjelje ni sveca ni petka. Jedan moj kolega kaže da za taj posao čovjek mora biti ili malo poremećen ili to jako voljeti. Mi smo izgleda i jedno i drugo”, kaže u šali Anđelko dok obilazimo njihovo gospodarstvo. A ovo što sada imaju, čime se obitelj Kopecki s pravom ponosi, nije došlo preko noći.

“Ja sam treća generacija u obitelji koja se bavi proizvodnjom mlijeka. Moj djed Ivan je četrdesetih godina prošlog stoljeća doselio na ovaj kućni broj i napravio prvu staju. U to vrijeme obitelj je imala 3-4 krave i konje s kojima su obrađivali polja. Proizvodnju je proširio otac Antun koji je bio zaposlen, ali je 1974. godine napravio za to vrijeme modernu farmu sa deset stajališta i muzilicom. On i majka Milka držali su 5-6 krava i 3-4 junice, a 1997. godine smo napravili prvu veću staju sa 24 veza i mljekovodom. Ovu novu farmu sa 75 boksova napravili smo 2010. godine, a u staroj farmi sada držimo krave u suhostaju i junice”, pojašnjava Kopecki kako su iskoristili sve raspoložive kapacitete.

Nisu zadovoljni niskom cijenom mlijeka

U posljednje vrijeme drže između 85 i 90 grla kvalitetnih krava simentalske pasmine, od toga otprilike oko 75 u mužnji, ostala su grla u suhostaju. Trenutno imaju nešto više zasušenih, a manje u mužnji. Planiraju držati maksimalno do 100 grla, kažu, ni krave više.

“Prošle godine predali smo oko 657 tisuća litara mlijeka. To je bliže 8 tisuća po grlu, dnevna se mliječnost kreće oko 24 do 26,5 litara po grlu, sve ovisi u kojoj su krave fazi laktacije. Sada imamo dosta krava pred zasušenje i oteljenih krava. Na nešto manju dnevnu proizvodnju utječu i ove ljetne vrućine, ali i cijepljenje protiv bolesti kvrgave kože”.

Poljoprivredni obrt Kopecki mlijeko predaje Dukatu. Za litru mlijeka sa 4,10 posto masti i 3,55 do 3,65 posto proteina dobjiu oko 2,50 kuna. To je cijena sa 65 lipa tvorničke premije, tako da je osnovna cijena mlijeka oko 1,80-1,85 kuna. Time nisu zadovoljni, cijena bi, kažu, trebala biti veća.

“Ministar Tomislav Tolušić i mljekare najavili su da će dignuti cijenu mlijeka, samo nisu rekli kada. Poznato je da je vani cijena litre mlijeka prešla 40 eurocenti. Otkupna cijena u nas u nekoliko navrata pala je za ukupno šezdeset lipa, a onda nam je podignuta za oko 25 lipa, ali kroz tvorničku premiju, a ne kroz onovnu cijenu mlijeka. Dio premije nam mljekara sutra može uzeti”, kaže Kopecki.

Uložili oko 3 milijuna kuna europskog novca

Obitelj Kopecki stalno modernizira svoje gospodarstvo i proizvodnju, jer kvalitetnim držanjem i hranidbom mliječnih krava žele postići još bolje rezultate. U sklopu prvog natječaja za provedbu operacije 4.1.2. Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, za zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš odobreno im je 1.927.502 kuna, a u trećem natječaju iste operacije odobreno im je još 1.060.173 kuna.

Tim novcem Europskog fonda za poljoprivredu financirali su izgradnju vlastitih kapaciteta i nabavu poljoprivredne mehanizacije i opreme za rukovanje gnojivom.

“S obzirom da imamo puno stoke morali smo zbog nitratne direktive čija je primjena stupila na snagu 1. srpnja ove godine na kvalitetan način riješiti odlaganje krutog gnojiva i gnojnice na našem gospodarstvu, pa smo sagradili odlagalište za kruti gnoj i nabavili veliku suvremenu cisternu za gnojnicu sa deponatorima kojom sada izvozimo to tekuće gnojivo na naše oranice nakon žetve strnih usjeva. Kupili smo i prikolicu za gnoj i utovarivače koje koristimo za čišćenje, ali i za pretovar gnoja. Investirali smo u nešto što nama neće podići dobit, ali ćemo si olakšati poslove i, što je vrlo bitno, zadovoljili smo stroge kriterije Europske unije u odlaganju gnoja. Imali smo sreću jer je u tim prvim natječajima povrat novca bio čak 90 posto, sada je on niži. Da bi dobili europski novac morali smo sami isfinancirati i gradnju odlagališta i nabavu mehanizacije. To smo riješili kreditom preko HBOR-a koji smo zatvorili kada smo dobili povrat novca od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju”.

Problemi i neizvjesnost sa državnom zemljom

Uz nisku otkupnu cijenu mlijeka i svu nesigurnost i neizvjesnost koju ta proizvodnja donosi, Anđelko Kopecki ističe i problem neriješenog statusa poljoprivrednih površina koje su im potrebne za proizvodnju stočne hrane.

“Trenutno imamo dovoljno zemlje, obrađujemo oko 155 hektara. Nažalost od toga imamo samo 20 hektara vlastitih površina. Drugo je državna zemlja iz koje nas sutra mogu istjerati jer nemamo ni jednu površinu riješeno dugoročno. Tablu površine 75 ha koju radimo od 1997. godine dobivamo u zakup na 5 godina. Budući da je unazad par godina proglašena gospodarskom zonom, sada se ondje gradi izlaz, znači bez te zemlje možemo sutra ostati. Kada smo shvatli kuda to ide prije 6 godina aplicirali smo na drugu zemlju i dobili 77 hektara. Međutim, i tamo imamo velik problem – jedan uzurpator bespravno ušao je u tu zemlju. Državno odvjetništvo se bori s njime 6 godina, navodno je već dva puta izgubio sud, međutim, njega s tih površina nitko ne izbacuje. On svake godine posije, ne gnoji i ne obavlja zaštitu, tako da ondje radimo samo 40 od ukupo 77 hektara koliko smo dobili na papiru. U taj dio koji smo dobili, a u koji je on bespravno ušao, nikada nas nisu ni uveli u posjed.

Uzdaj se u se i u svoje kljuse

Mi trenutno imamo dovoljno zemlje za 130 uvjetnih grla stoke. Nažalost, godinama tu državnu zemlju obrađujemo na temelju potvrda i ugovora o višegodišnjem zakupu. A zemlju koja je bila predviđena za koncesiju, što bi za nas bio povoljniji status, dobili su drugi”, spominje Kopecki samo dio zavrzlama sa zemljom zbog kojih je ogorčen. A da imaju veću sigurnost sa zemljom možda bi se uz mljekarstvo bavili i tovom teladi.

U obitelji Kopecki svi rade. Koliko mogu još pomažu umirovljenici, Anđelkov otac Antun i majka Milka koji su u svoje vrijeme izgradili novu farmu i proširili proizvodnju mlijeka, Anđelko i njegova supruga Mihaela, a kada sam posjetio njihovo gospodarstvo u velikom su poslu bili i sinovi Ivan koji je završio drugu godinu agronomije na Visokom učilištu u Križevcima i sin Matej koji u Zagrebu završava studij arhitekture.

“Nadam se da će sin Ivan ostati na gospodarstvu kao četvrta generacija naše obitelji koji će nastaviti ovaj posao. Godinama smo ulagali u modernizaciju i proširenje proizvodnje i stvorili primjerenu tvrtku. Nažalost, problema je u poljoprivredi još puno, neizvjesnost je velika: od otkupa mlijeka, neriješenog statusa zemlje, ništa nije do kraja sređeno za jednu dugoročniju sigurnost i stabilnost. Vi sada teško možete naći radnika, kolege stočari nisu zainteresirani da osnujemo jednu ozbiljniju proizvođačku organizaciju, s kojom bi pokušali uspostaviti ozbiljniji partnerski odnos sa mljekarama. Veliki seljačke vođe su nas manje-više izvarali, danas ih nema, svatko je nešto izdrnčio za sebe. Zato kažem: Uzdaj se u se i u svoje kljuse, radi dan i noć dok možeš, dok te zdravlje služi, dok god možeš izdržati fizički, psihički i financijski”, kaže Anđelko Kopecki koji unatoč brojnim problemima, zajedno s članovima svoje obitelji, voli ovaj posao.


36. Od iznajmljenih oranica do ekološke proizvodnje oraha

Prije pet godina Zlatko Dudaš iz podravskoga mjesta Peteranca, inače agronom po struci, razmišljao je što napraviti s oranicama koje su on i supruga mu Marijana naslijedili od svojih roditelja. Najprije su ih dali u najam jednom poljoprivredniku, no onda su se odlučili okrenuti ekološkoj proizvodnji oraha. Tako je u jesen 2012. godine Zlatko na 5 hektara površine, posadio 800 sadnica koje je prije toga sam uzgojio.

“Za orahe sam se, između ostaloga odlučio, jer jednoga dana kad počnu davati plodove, neću imati problema sa skladištenjem i nabavljanjem hladnjače, kao što bi imao, kad bi se radilo o, primjerice, jabukama. Ručno sam iskopao sve rupe i posadio vlastite sadnice, budući da ne moraju biti certificirane. Dakle sama investicija u tom pogledu nije bila velika.

Kod sadnje nasada oraha smiju se koristiti necertificirane sadnice

Razmak između redova i sadnica međusobno je osam metara i tako bez problema mogu zasađene površine održavati malčerom. No ispočetka malčer još nisam imao, pa sam između redova kosio traktorskom kosom, a između stabala u redovima, ručno i pri tome sam se stvarno znao naraditi. Jer barem dva puta godišnje morate pokositi kompletne površine”, priča nam Zlatko dodajući da je orah vrlo zahtjevna biljka, iako mnogi misle suprotno.

No želji ovog obiteljskog gospodarstva za bavljenje ekološkim uzgojem oraha, priroda prvih godina nije išla na ruku.Taman kad su se sadnice primile i počele rasti, 2014. godine došlo je do velike poplave, cijeli nasad je bio u vodi i OPG-u Dudaš je propalo preko 50% mladih stabala. Srećom, još su imali svoj sadni materijal, pa su uništene orahe zamijenili novim sadnicama. Godinu kasnije dio nasada su oštetili jaki mrazevi, a nevolje su kulminirale 2016., kad je od mraza stradalo čak 90% stabala.

“Jednostavno su se osušila. Opstala su samo ona malo veća i ona u zavjetrini. I tad sam stvarno ozbiljno razmišljao ima li smisla i dalje nastavljati s tim poslom. Opet, srećom, orasi su se sami dobro obnovili, kod donjih pupova potjerali su dva do tri mlada izbojka i polako se oporavili”, ističe Zlatko Dudaš.

Novcem iz podmjere 6.3 do traktora, solarnih panela i sadnica lijeske

U 2015. godini napravili su zahtjev za Podmjeru 6.3 iz Programa ruralnog razvoja, a investicija se odnosila na navodnjavanje pomoću solarnih panela te kupnju traktora i 165 sadnica lijeske. Prošli su, te im je odobreno nešto manje od 114 tisuća kuna.

I tako su prošle zime nasade upotpunili i s ljeskama.

“Razmak između redova i sadnica je četiri metra. No lijeske nisu sastavni dio ekološke proizvodnje. Navodnjavamo ih sustavom kap po kap, a energiju dobivam preko tri solarna panela na krovu stare kuće, dok “bazu” čini ručna pumpa za vodu, kakve je nekada na selu imalo svako domaćinstvo. U pripremanju dokumentacije za natječaj, puno mi je pomogao sin Vedran. Neću reći da je bilo toliko teško to sve ispuniti, već da se više puta moraju ponavljati i upisivati jedni te isti podaci, što usporava cijeli posao. Tim više nam je drago što smo prošli.

Orasi su stradavali od poplave i mrazeva, a sad su problem divljač i orahova muha

Nadam se da s nasadima, posebno onima s orasima, više neće biti problema, jer stabla su prilično narasla, pa moramo pričekati još dvije do tri godine kako bi počela dobivati plodove. Jer orah dolazi u rod 7 do 10 godina nakon sadnje. S obzirom da su u ekološkoj proizvodnji, orahe samo dva puta na godinu štitim fungicidom Cuprablau, što je dozvoljeno. Štetnici, posebno orahova muha, na njima se uglavnom javljaju početkom srpnja”, pojašnjava Zlatko.

Ipak, nasade je nemoguće u potpunosti zaštititi, jer ako ništa drugo, štetu radi divljač. Iako je mlada stabla omotao plastičnim navlakama, srnama ni to ne predstavlja problem. Stoga nema druge nego s vremena na vrijeme pregledati sva stabla i oštećena mjesta namazati voćarskim voskom kako bi se biljka što prije oporavila.

Na tržištu su sve traženiji zeleni orasi

“I orasima i ljeskama odgovara blago kiselo ili neutralno tlo. I prije sadnje dobro je napraviti kalcifikaciju tla. Ako sve bude u redu, lješnjaci bi mogli prvi, manji urod imati već sljedeće godine, a veće količine očekujemo za dvije. Budući da nisu u ekološkoj proizvodnji, kod njih planiram napraviti fertirigaciju odnosno prihranu vodotopivim gnojivima putem sustava za navodnjavanje”, ističe Peterančan Zlatko Dudaš.

Na pitanje kamo će plasirati urod oraha i lješnjaka, nakon što dođu u puni rod, ovaj podravski voćar kaže da još o tome ne razmišlja, ali i dodaje kako ima saznanja da su zeleni orasi vrlo traženi u farmaceutskoj industriji.

Što se tiče stanja u hrvatskoj poljoprivredi, aktualne promjene smatra pozitivnima i nada se da će se tako i nastaviti. Zaključuje da mi ovdje ne možemo stvarati Silicijsku dolinu, jer naša je zemlja bogata dobrom i plodnom zemljom, a hrana nužna za opstanak, pa zbog toga poljoprivredi svi moraju ozbiljno pristupiti. I političari i oni koji se njome bave.


37. Problema u poljoprivredi ima, ali ipak živimo pristojno

Poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo Matokanović jedno je do četiriju u Gornjem Varošu u Općini Stara Gradiška kojemu je odobren novac na natječaju za provedba operacije 4.1.2Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš. Matokanovići drže muzne krave.

“Prošli smo na natječaju, a novcem koji nam je odobren u iznosu 106 tisuća kuna (vrijednost investicije zajedno s PDV-om) nabavit ćemo cisternu i mikser za gnojnicu. Sada čekamo da nam naša poslovna banka odobri kredit. To vam je 90 posto ulaganja od strane Europske unije. Mi moramo osigurati samo 10 posto ukupnog iznosa plus PDV. Cisterna i mikser su nam potrebni radi prijevoza gnojnice od muznih krava i junica. Sada pregovaramo sa našom poslovnom bankom da nam kratkoročnim kreditom isfinancira nabavu opreme, a kada to ostvarimo, u roku od 60 do 90 dana trebali bi dobiti povrat novca od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju”, kažu nam nositeljica OPG-a Milka Matokanović i njezin suprug Dalibor, član gospodarstva.

Ističu da im je taj novac velika pomoć, jer u ovoj situaciji u kojoj je sada proizvodnja mlijeka, ne bi mogli sami vlastitim sredstvima financirati nabavu strojeva i priključaka potrebnih za zbrinjavanje stajskog gnojiva.

Stočarima pomogla i Općina Stara Gradiška

Veliku pomoć ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, kao i tri ostala OPG-a u selu, imalo je od strane općine Stara Gradiška, čiji im je načelnik Velimir Paušić pripremio kompletne zahtjeve za natječaj, tako da sami nisu gubili puno vremena oko tih poslova.

“Želja nam je da koliko-toliko pomognemo našim poljoprivrednicima, odnosno gospodarstvima koja se bave proizvodnjom mlijeka. Drago mi je da su prošli na natječaju i da će nabavom opreme na primjeren način zbrinjavati otpad iz staja. Mi smo u našem općinskom proračunu predvidjeli i sredstva za sufinanciranje projekata u poljoprivredi”, kaže općinski načelnim Velimir Paušić.

Selo Gornji Varoš nekada je bilo poznato po velikoj i bogatoj stočarskoj proizvodnji, što je mnogim obiteljima bio glavni izvor prihoda. Prije Domovinskog rata na okolnim velikim prisavskim pašnjacima bilo je čak sedam čorda krava, puno konja, svinja, gusaka… Matokanovići su i tada držali po nekoliko muznih krava, a ozbiljnije su se posvetili toj proizvodnji nakon petogodišnjeg progonstva koje su za vrijeme Domovinskog rata proveli u Novoj Gradiški.

Smanjili stado sa 30 na 10 muznih krava

“Kada smo se 1996. godine vratili u selo, morali smo se nečim baviti. Odlučili smo se za proizvodnju mlijeka. Zakupili smo od Općine parcelu zemlje od 13,5 hektara koju smo u međuvremenu kupili, a imamo i 10 hektara vlastite zemlje. Nabavili smo 7 muznih krava i širili matično stado, izgradili novu staju. Budući da je u to vrijeme proizvodnja mlijeka bila isplativa, dogurali smo do 30 muznih krava. Nažalost, kako se stanje u proizvodnji mlijeka pogoršavalo i postajalo sve neisplativije, smanjili smo na deset muznih krava”, priča nam Daliborov otac Mirko koji je sada u mirovini, a OPG je prenio na snahu Milku, budući da sin radi u Hrvatskim šumama.

Članica OPG-a je i Daliborova majka Đurđa koja se do rata bavila izradom ručnih radova, šlingeraja koje je, kaže, uspješno prodavala u Novoj Gradiški, Bosanskoj Gradiški, Srpcu i drugim mjestima. Sada se više time ne bavi u poljoprivrednoj je mirovini, mjesečno prima 800 kuna, a zajedno sa suprugom Mirkom bavi se obranom od tuče. Za vrijeme sezone koja traje oko pola godine mjesečno primaju po 650 kuna, čime upotpunjuju kućni proračun.

“Zbog blizine granice sa BiH, u akcijama obrane ne ispaljujemo protutučne rakete, samo aktiviramo prizemne generatore”, kaže Đurđa.

Krave na pašnjaku, navečer u staji

Matokanovići mlijeko isporučuju Vindiji. Nezadovoljni su niskom otkupnom cijenom koja se sa tvorničkom premijom po litri kreće oko 2,30 kuna za litru. Problem je što i isplate kasne 60 do 90 dana. Zbog toga se mnogo ljudi u selu prestalo baviti proizvodnjom mlijeka.

“Sada računajte, morate platiti struju, žena mirovinsko i zdravstveno, veterinarski troškovi su ogromni, “ubija” nas i to cijepljenje protiv kvrgavosti kože, još imamo zabranu od leukoze”, nabraja još neke probleme Dalibor.

Zanimljivo je da ova obitelj od proljeća do jeseni još uvijek drži krave na tradicijski način na pašnjaku Blata. “To nam je najeftinija proizvodnja. Krave otjeramo na pašnjak ujutru u pola osam, vraćaju se navečer oko pola osam, cijeli dan su na slobodnoj paši. To je prirodni način držanja.”

Osim paše, proizvode kvalitetne djeteline i silaže. Nažalost, na tom posavskom pograničnom području haraju divlje svinje koje čine velike štete na ratarskim kulturama, što je još jedan veliki problem koji muči tamošnje poljoprivrednike. Ponekad su te štete i od 50, pa gotovo do 100 posto na pšenici, kukuruzu, zobi.

Šalim se i pitam kako se snaha i svekrva slažu u istom OPG, mogu li zajedno?

“Mi smo već 14 godina zajedno. Da mi snaha nije dobra već bi se razišli. Četvero je djece tu, osmero nas je u kući, ona je preuzela OPG, najviše radi u štali, ja radim u kući, ujutro joj did i ja pomognemo u namirivanju u štali. Svi skupa radimo kad sin neće od nas. Lijepo mu je tu, mama kuha, izmišlja što će jesti…”, kaže Đurđa.

Može se živjeti na selu

“Nema neke posebne tajne, svi radimo i slažemo se. Uz svekrvu i svekra puno pomaže i muž kada se vrati sa posla, a sada, kada ne idu u školu pomažu nam i djeca, naše četiri kćeri: Magdalena (18) godina, Barbara (15), Maja (14) i Lana (10). Starije kćeri voze čak i traktor. Magdalena planira studirati agronomiju. Držimo i svinje za svoje potrebe, kokoši nesilice, obrađujemo vrt i najviše hrane proizvedemo si na vlastitom gospodarstvu”, dopunuje Milka.

Unatoč problemima koje su spomenuli Matokanovići ipak ne kukaju. Kažu, može se živjeti na selu.

“Mi živimo dobro, pristojno živimo. Živimo skupa, slažemo se, djecu školujemo, sretni smo što nam sin radi, to nam ipak daje neku veću sigurnost”, kaže Đurđa.