Obitelj Ramljak sagradila je jednu kuću za odmor, a namjeravaju graditi još jednu jer, kako kažu, planiraju turizam povezati s poljoprivredom.
Obitelj Ramljak je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a svoj hrvatski san ostvarila je doseljavanjem u Liku, u Kompolje Koreničko, nakon Domovinskog rata. Na starom ognjištu su se također bavili poljoprivredom uzgajajući više od 2000 kokoši nesilica. Rat su djed Frano i sin mu Dragan proveli na “baušteli” u Njemačkoj, a onda su došli u Liku, prvo u okolicu Brinja, a potom u Korenicu.
Gledajući nepregledne ličke pašnjake podno Plješivice, djed Frano sam je sebi rekao: “Grijeh je ovdje ne imati ovce, šteta je da to propada”. Izbjeglički karton im je donio od države na poklon jednu kravu, koju je dobila njegova suprugaDragica i pet ovaca kojih je stiglo na ime snahe Ljiljane. Osim volje i tih nekoliko grla životinja, imao je djed Frano uza se i vrijednog unučićaZdenu, koji je rastao kako su rasla djedova stada.
Zdeno je danas 32-godišnjak, nositelj OPG-a, a njegovo i didovo imanje sada je među najvećima u cijelom ličkom kraju, imaju 950 ovaca, no s janjcima stado naraste i na 1700 grla, stotinjak goveda koje hrane po sistemu krava-tele te 29 konja o kojima skrbe na 500 hektara zemlje, od čega 50 ha u njihovu vlasništvu.
Uz stada i imanje, bome je rasla i obitelj, koja sada broji ukupno 15 članova.
– Svu zemlju koju smo kupovali polako ćemo iz livada prenamijeniti u oranice, sijat ćemo lucernu i djetelinu, jer želimo dobiti na kvaliteti i količini. Ne prodajemo, čak i dokupljujemo još nešto žita za vlastite potrebe. OPG smo proširili na turizam, dobili smo 50.000 eura iz Programa ruralnog razvoja, tipa operacije 6.2.1, i napravili drvenu kuću za najam za osam osoba, radili smo jako dobro, pa ćemo izgraditi još jednu. Poljoprivredu smo zaokružili, a s ovim kućama radimo iskorak, jer planiramo turizam povezati s poljoprivredom pa ćemo gostima nuditi svoje proizvode – kaže nam mladi poljoprivrednik Zdeno Ramljak.
Pitanje kako je ovaj školovani kuhar završio u poljoprivredi, a da u struci nije odradio niti jedan dan, nema smisla kad znamo da je od malih nogu vezan upravo za obitelj, zemlju i stotine grla njihove stoke. Zimi je lakše, jer moraju samo hraniti stoku, a najgore je upravo sada kad im tu hranu moraju i pripremiti.
– Ja sam jutros morao riješiti servis za jedan motor, pa sam nosio papire na tehnički pregled za registraciju, djed je pustio ovce, brat i jedan od dvojice radnika čiste objekt u kojemu su preko zime bile ovce, a sada ćemo u njemu skladištiti sijeno. Moja supruga brine o kućanstvu i o papirima, sada je posvećena i našoj bebi Teni. Ostala djeca su na moru s bakom. Bratova supruga pomaže u domaćinstvu, brat je kod mene radnik, ali ima i svoj manji OPG. Tata još stigne raditi kao domar u Nacionalnom parku Plitvička jezera – upoznaje nas Zdeno s vrijednim članovima svoje obitelji. Diči se kvalitetom svojih proizvoda. Pitamo ga kako radi na toj kvaliteti.
– Kao prvo, mi imamo jako dobru i kvalitetnu pasminu – ličku pramenku koja je otporna na vremenske uvjete u Lici, a meso je ukusno. Vodimo računa o njihovu zdravlju, tretiramo ih redovito protiv parazita i šuge, važno je da bude zdrava, da ima na raspolaganju dobru pašu, vode i soli, pa uspjeh ne može izostati. Važno je također da ju se što ranije ujutro pušta na pašu, a što kasnije u večernjim satima zatvara – otkriva Zdeno.
Cijela obitelj morala se žrtvovati da bi uspjeli, a ponajviše on, jer mora brinuti o svemu. Slobodnog vremena gotovo nema.
– Odem godišnje na more četiri-pet dana, možda bih mogao i više, ali stišću me obveze, a vuče me i srce na farmu. Kada odlazim na dulje, sve moje obveze preuzima djed, mi smo tandem. Nekada se zamislim pa se pitam je li mi trebalo toliko obaveza u životu da praktički nemaš slobodnog dana, ali s druge strane pogledam svoje vršnjake, neki su završili fakultete i sada rade za male plaće ili su otišli u Njemačku, gdje više nije tako bajno. Čini mi se da ipak imam više slobode nego oni – zadovoljan je Zdeno.
Supruga Matea kaže da je neku večer servirala večeru u 23:30 sati, ranije nisu stigli. Ona je po struci hotelijerska tehničarka, no također ne žali što u njoj ne radi.
– Neka je čarolija u ovoj obitelj, povezani su svi i odgovara mi takva zajednica. Imamo kuću za odmor, a uskoro ćemo graditi i drugu, ja sam nositeljica te proširene djelatnosti, koja zadire u moju struku, tako da se nemam što žaliti – kaže nam Matea Ramljak.
Njihovim poljima i livadama ne vidi se kraja podno Plješivice, pa do djeda Frane idemo terencem. Ne čujemo ga i ne vidimo isprva od brojnih grla što mekeću po žbunju, a on ih je naumio istjerati iz hlada na pašu. Baš ovdje je, priznaje nam, i Zdeni najdraže biti.
– Najbolje mi je tu, doslovno možeš staviti mozak na pašu i uživati među njima. Tu je moj odmor – kaže gledajući u nebo i pitajući se hoće li pasti kiša, o čemu ovisi hoće li u košnju ili ne.
Uto nam prilazi djed Frano pa srdačno pozdravlja, stado je na tren ostavio vjernim psima, koji izviđaju teren i prate kretanje divljih životinja, štiteći stado od njih. Već su imali bliske susrete s divljim svinjama i vukovima.
Poljoprivrednom gospodarstvu Ramljak je kroz mjere Programa ruralnog razvoja isplaćena potpora od gotovo 1,8 milijuna eura, što je dodatan vjetar u leđa i garancija opstanka mlađih generacija u lijepoj Lici.
