Uspješne priče

U uzgoj goji bobica ušli kao “grlom u jagode”, učili na greškama, a sad stiže prvi pravi urod

U uzgoj goji bobica Vedran Hero i Lovro Uher ušli su kao potpuni laici. “Grlom u jagode”, kažu. No danas njihov nasad ulazi u četvrtu godinu, a prijavom i prolaskom na natječaju raspisanom putem LAG-a Terra liburna planiraju nabaviti i strojeve potrebne za održavanje plantaže.

Vedran Hero i Lovro Uher partnerski su krenuli u uzgoj goji bobica i premda je OPG registriran na Vedrana, sve je, kažu, zajedničko. OPG je registriran u Matuljima, u okolici Rijeke, a plantaža je u Istri u blizini mjesta Potpićan. Poznaju se, kažu, gotovo čitav život i uvijek je postojala želja za zajedničkim poslovnim poduhvatom.

“Dugo smo razmišljali i tražili područje koje ima tržišnog potencijala, ne zahtijeva prevelika ulaganja i u čemu bismo se obojica pronašli. Poljoprivreda se pokazala takvom. Krenuli smo istraživati koje kulture bi mogle biti profitabilne i pronašli goji bobice. Oduševila nas je njihova nutritivna vrijednost, a doznali smo da su na našem tržištu prisutne gotovo isključivo sušene goji bobice uvezene iz Kine. Prepoznali smo to i kao mogućnost da ponudimo svježe bobice koje su nutritivno bogatije od sušenih“, objašnjavaju.

Zaključili su da bi uz dobru promidžbu potražnja trebala rasti. “Nismo se prije bavili poljoprivredom i znali smo da nas čekaju izazovi. Problem je bio i što o njihovu uzgoju gotovo nema informacija. Nailazili smo na savjete koji su se u praksi pokazali pogrešnima. No, uz puno rada, edukacije i ispravljanja grešaka uspjeli smo podići nasad i on sada u idealnom stanju ulazi u četvrtu godinu te prvi put očekujemo veće količine kvalitetnog ploda“, kažu i dodaju da su podnijeli zahtjev za registraciju ekološke proizvodnje.

Najveći im je problem u uzgoju muha Drosophila Suzukii te su nabavili zaštitnu mrežu. Vrijeme im je najviše štete napravilo u prvoj godini. Mjesec dana nakon sadnje, plantažu su pogodili grmljavinski pljuskovi tijekom kojih je palo gotovo 500 mm kiše. Nisu imali odvodne kanale te su izgubili veći broj biljaka. Inače su, navode, goji bobice prilično otporne. Biljka izdržava ljetne vrućine, ali i temperature ispod -20 stupnjeva.

“Naučili smo da je poljoprivreda kompleksniji posao nego što se čini. Mora se znati sve o uzgoju, o marketingu, prodaji, propisima i pravilnicima, a mi smo u sve to ušli kao potpuni laici, kako bi se reklo ‘grlom u jagode’. U tri godine shvatili smo da ne postoji problem koji se uz trud i rad ne može riješiti. Naprave se i greške, ali iz tih grešaka se uči, stječe znanje i one se više ne ponavljaju. No i najbolji rezultati, najveće količine najkvalitetnijeg ploda ne vrijede ako se plod ne zna prodati. I to je ono što je većini pa i nama, donekle problematično“, priznaju Vedran i Lovro koji nude i prerađevine: džemove, marmelade i sokove.

Površina koju imaju je 7.000 m2, a pod goji bobicama zasad je 5.000 m2. “Iako nije riječ o velikoj površini, imamo 1.100 biljaka i ove godine očekujemo 3-4 kg ploda po biljci“, navode dodajući da se bobice beru ručno. Kako bi si olakšali zacrtani put, odlučili su se prijaviti na natječaj Lokalne akcijske grupe “Terra liburna“ za provedbu tipa operacije 1.2.1. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava“ gdje iznos potpore po projektu iznosi 15.000 eura, s intenzitetom potpore 100%. Riječ je o tipu operacije 6.3.1. Programa ruralnog razvoja.
“Sredstva koja smo dobili, 15.000 eura, uložit ćemo u nabavu strojeva koji su neophodni za održavanje plantaže te za nabavu rashladne komore, operativne troškove i manjim dijelom za promidžbu“, kažu.

Kada je u pitanju Program ruralnog razvoja, smatraju kako bi bilo dobro da se i buduća sredstva u većoj mjeri dodjeljuju putem LAG-ova. “Ljudi koji ondje rade više su u kontaktu i upućeniji u potrebe poljoprivrednika, a uz adekvatnu kontrolu raspodjele sredstava, vjerojatno bi veći broj uspijevao napredovati, zapošljavati pa i potaknuti druge na bavljenje poljoprivredom”, zaključuju.