Novosti

U požaru im izgorjela gotovo sva oprema, obitelj Šarar pčelama su vratila EU sredstva

Ništa ne dodajemo, što je u košnici, to završi u tegli i tako je od prvoga dana, kažu Tihomir i Mara Šarar čiji obiteljski posao su u život vratila sredstva Programa ruralnog razvoja.

Pčelarstvom se Tihomir Šarar bavi od djetinjstva, nastavio je i sa suprugom Marom, no jedna nezgoda prije par godina, dovela je cijeli posao u pitanje. Naime, u požaru je obitelji izgorjela gotovo sva oprema.

Srećom, kažu, LAG Vinodol objavio je u ožujku 2018. godine prvi Natječaj za provedbu tipa operacije 1.1.3. “Razvoj i održivost malih poljoprivrednih gospodarstava”, koja je usklađena s tipom operacije 6.3.1. iz Programa ruralnog razvoja RH 2014.-2020. Prijavili su se i OPG-u Šarar Tihomir odobrena su sredstva u visini 15.000 eura u kunskoj protuvrijednosti za kupnju nove opreme: vrcalica, frižider, kristalizator, mješalica, korito za otvaranje saća, topionik voska, klima uređaj.

“Prolazak na natječaju i dobivena sredstva omogućili su nam da kupimo vrhunsku opremu za naš rad s pčelama, ali i da se uopće možemo nastaviti baviti pčelarenjem”, ističe Tihomir dodajući da je novac stigao u trenutku kada im je bio najpotrebniji i nemaju dovoljno riječi hvale kojima bi izrazili svoje zadovoljstvo.

“Moji su desetljećima imali pčele koje sam kasnije naslijedio. U obitelji postoji tradicija bavljenja pčelarstvom minimalno 160 godina, vjerojatno i više, no toliko daleko mi ne znamo”, kaže Tihomir otkrivajući da je u Mirošima, seocetu nedaleko Grižana gdje danas žive, zadnji pčelar umro davne 1979. godine. On i supruga Mara, prvi su pčelari nakon njega.

Kao mladi otišli su trbuhom za kruhom i nakon 40 godina vratili se živjeti u zaleđe Crikvenice, u pitomo seoce, dovoljno blizu i dovoljno daleko od gradske vreve. Krenuli su sa samo dvije košnice, no kasnije su uz pomoć kredita kupili novih 40 društava. 2005. godine otvorili su OPG i danas imaju stotinjak košnica.

“Naš stil i tempo života nije klasičan umirovljenički. Imamo nemiran duh koji nas tjera da neprestano nešto stvaramo. I kada god pomislimo usporiti, ljubitelji naših proizvoda nas uspiju od toga odvratiti”, otkriva Mara.

Pčele sele na kadulju u zaleđe Novog Vinodolskog i u goranske šume tako da imaju izvrstan medun, ali i šumski med. Eventualno nude med od vrijeska ako ga bude u rujnu ili listopadu. Prodaju i druge proizvode na bazi meda: propolis, pelud, kombinaciju propolisa i peluda (za jačanje imuniteta), vosak, likere, medicu, travaricu, smokovaču.

“Općenito su najtraženiji medun i med od kadulje, a turistima se najviše sviđa medica”, otkrivaju i dodaju da u okolici ima kuća za odmor i apartmana, a i oni su jedno vrijeme iznajmljivali apartman. Turisti vole kupiti domaći i provjereni proizvod tako da im se svake godine vraćaju.

“Od samoga početka radimo ozbiljno – bitna nam je kvaliteta. Ništa ne dodajemo, što je u košnici, to završi u tegli i tako je od prvoga dana. Ono što kupcima na štandu dam za probu to im i prodam. Kupci to prepoznaju pa nam se iz tog razloga i vraćaju. Naravno da svaka godina po kvaliteti nije ista, ali oni znaju da dobiju najbolje što je u danom trenutku moguće”, opisuje vrijedna Mara koja je kupce odlučila privući i ambalažom.

“Dosta ulažemo u ambalažu čime dodajemo vrijednost proizvodima pa ih turisti znaju kupovati kao suvenire i poklone za bližnje. Naravno da to traži više uloženog novca, rada i vremena, ali nas veseli”, govori.

Inače, otkrivaju, u svom su posjedu imali unikatnu ručno rađenu vrcaljku iz 1925. godine koja je u požaru izgorjela. Prežaliti ne mogu niti ručno rađene satne osnove iz tih davnih vremena koje su doživjele istu sudbinu. Dodatna zanimljivost je da imaju med iz 1978. godine koji je još uvijek jestiv. Naravno, izgubio je određena svojstva, promijenio boju (potamnio), ali tko god ga je probao, nitko nije rekao da je pokvaren.