Novosti

Tomislav Haršanji, vlasnik Agro HAHA – U poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo

”Voćarstvo, višnje, eko proizvodnja? Neodrživo je, čupat ćeš voćnjak. EU fondovi?! Kakvi novci, nema kruha bez motike”, dio je onoga što je, tražeći savjete, slušao Tomislav Haršanji, vlasnik Agro HAHA, obrta u poljoprivredi. Sad na vlastitom primjeru želi pokazati i dokazati suprotno.

Za razliku od onoga što je kao mladi poljoprivrednik doživio tražeći savjete i pomoć, Tomislav Haršanji, vlasnik Agro HAHA, obrta u poljoprivredi, odlučan je mijenjati stvari. Na vlastitom primjeru pokazati da se od poljoprivrede može živjeti, a da su sredstva europskih fondova dostupna svima.

“Nažalost, u poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo. Voćarstvo, višnje, eko proizvodnja? Neodrživo je, čupat ćeš voćnjak, nema tu novaca. EU fondovi? Ma daj, nema kruha bez motike”. Apsolutno sam bio destimuliran sa svih strana”, prisjeća se početaka kada je odlučio svijet komunikacija zamijeniti poljoprivredom.

Taj Đakovčanin, tad zaposlen u Osijeku, suprug i otac četvero djece, nije se dao obeshrabriti već je 2014. s obitelji doselio u Kućance Đakovačke iskoristiti ono što je njegov otac dobio u nasljedstvo.

Višnjik na 2,5 hektara preuzeo je 2015. kada je registrirao OPG HAHA i prešao u eko proizvodnju. Za Program ruralnog razvoja čuo je slučajno i to za podmjeru 6.3. “Bio sam kod knjigovođe i on me pita: jesi vidio ovih 15.000 eura? Rekoh, jesam, ali prekratak je rok. A ovih 50.000?”, otkriva kako je krenula njegova priča s prijavama na natječaje.

„Čitam pravilnik o podmjeri 6.1. “Potpora mladim poljoprivrednicima” i iz njega sve jasno, dobivam novce 100%, mlad, eko proizvodnja, lokalna jedinica izrazito nerazvijena”, opisuje prvu prijavu na natječaj za tip operacije 6.1.1. još 2015. godine. Dobivene novce uložio je u traktor, prikolicu za stajnjak i frezu.

Prijavio se i na podmjeru 6.2. “Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području” odnosno tip operacije 6.2.1., opet prošao i dobio novih 50.000 eura. “I prije nabave novog, imao sam traktor što je dida kupio 1976. koji mi je bio dovoljan, ali rekao sam sam sebi bavit ću se tom djelatnošću godinama i nema smisla da radim s mehanizacijom starom 40 godina. Odlučio sam početi s uslugama. Shvatio da svoje obradim brzo, a imam potencijal obrađivati puno veće površine. Nabavio sam i malčer, frezu, podrivače, tresač, ralicu,
bušač, sve što sam vidio za uporabu”, objašnjava.

Priču zaokružuje prolaskom na natječaju za tip operacije 4.1.1. “Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava”. “Riječ je o podizanju nasada lješnjaka i rekonstrukciji nasada te kupovina novog traktora – 70% povrata, vrijednost ulaganja preko milijun kuna. Ukratko, dižem nasade, dio čupam, podižem nove lješnjake i proširujem površine na novih 5 hektara nasada”, opisuje planove dodajući da je zbog prolaska na mjeri 4 morao registrirati obrt.

“Krenuo sam sad u tri pravca – proizvodnja višanja i lješnjaka, prerada višnje u likere i vino te davanje usluga. Slijedi mi period sazrijevanja – da vidim je li to proizvodnja, prerada ili usluge”,
otkriva Tomislav kojemu je tek 27 godina, ali vrijedno iskustvo.

Uz uspješne prolaske na natječajima iz mjera 4 i 6, kao eko proizvođač je i korisnik IAKS mjere 11. točnije, podmjere 11.2. “Plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja”. “To je ta priča o HAHA. Mora biti ha-ha, a konvencionalna proizvodnja nije bila. U ekološkoj su ti ta sredstva nagrada. Nemam manje posla, ali sam opušteniji. Mogu prskati dan prije berbe jer nije toksično.

Više motiv za ove u konvencionalnoj da prestanu koristiti herbicide“, kaže i zaključuje: „Novac dođe i ode, a ono što ostaje je karakter i pozitiva koju moraš prenositi na djecu gdje su, po meni, svi poljoprivrednici poklekli. Nisu se uspjeli izboriti s nesigurnošću, na sve načine mlade destimuliraju, a djeca imaju kapital, mogla bi i žele raditi“.