Jelenci i strizibube, živi šumski dragulji koji se kriju ispod krošnje visokih stabala nestaju u Republici Hrvatskoj.
Jelenci (Lucanidae) (slika 1.) su kukci kornjaši koji žive po cijelom svijetu, a poznato je oko 1.500 vrsta. Većinom obitavaju u bukovoj i hrastovoj šumi, zbog čega je rasprostranjenost vrsta ove porodice kukaca ograničena upravo na bjelogorične šume.
Slika 1. naziv ”Mužjak i ženka jelenka”, autorica fotografije: Tina Mojaš
Jelenci nisu štetni za ljude. Ličinke se hrane odumrlim drvetom u različitim fazama razgradnje uslijed djelovanja gljivica i drugih organizama ksilofaga. Zbog toga jelenci čine dio skupine organizama koji se nazivaju saproksilofazi. Imago se hrani biljnim sokovima i smolom s oštećenog drveća.
Jelenci su aktivni u sumrak, a danju se zadržavaju na drveću. Pojavljuju se u ljetnim mjesecima od lipnja do srpnja.
Mužjaci se razlikuju od ženki po tome što su veći i što imaju velike čeljusti, koje se nalaze na prednjem kraju glave te podsjećaju na jelenovo rogovlje po čemu su i dobili naziv. Rogove ne upotrebljavaju radi prehrane, nego za borbu u bitkama u vrijeme parenja. Imaju krila za letenje koja su funkcionalna, a gotovo isključivo lete mužjaci.
Ženke obično ostaju vrlo blizu mjesta preobrazbe u odrasle kukce. Razvoj ličinki vrlo je dug, a život imaga traje od 15 do mjesec dana.
Uzrok sve manjem broju jelenaka je urbanizacija, uklanjanje starih i odumrlih stabala iz šuma i prekomjeran lov u njihovom prirodnom staništu. Nestajanje starih šuma, koje čine idealan ekosustav, za posljedicu ima znatno smanjenje broja primjeraka populacije jelenaka.
Strizibube (Cerambycidae) su kukci kornjaši koji žive po cijelom svijetu, a poznato je oko 20.000 vrsta od kojih je u Europi nekoliko stotina. Najugroženije vrste su: alpska strizibuba (Rosalia alpina) (slika 2.) i velika četveropjega strizibuba (Morimus asper funereus) (slika 3.). Rasprostranjene su u južnoj Europi i sjevernoj Africi. Žive u planinskim predjelima u bukovim šumama, ali mogu nastanjivati i mješovite šume hrasta, javora ili brijesta.
Alpske strizibube i velike četveropjege strizibube nisu štetne za ljude, a njihove ličinke obitavaju hraneći se odumrlim drvetom te su također saproksilofazi. Imago se hrani sokom drveća, ponekad lišćem ili peludom.
Alpske strizibube su aktivne danju te posebno za sunčana vremena. Pojavljuju se u ljetnim mjesecima od lipnja do rujna ovisno o području i nadmorskoj visini na kojoj se nalaze.
Slika 2. Mužjak i ženka alpske strizibube, izvor fotografije: (www.cerambyx.uochb.cz/rosalia_alpina.php)
Mužjaci alpskih strizibuba imaju duga elegantna ticala, koja su mnogo dulja od samoga tijela dok ženke imaju kraća i deblja ticala, koja nikada ne prelaze duljinu tijela i krupnije su od mužjaka. Mužjaci i ženke ističu se zbog svoje čelično plave boje i šest crnih poprečnih pjega preko pokrilja te imaju krila za letenje koja su funkcionalna. Razvoj u stadiju ličinke je tri do četiri godine, a život imaga traje od 15 do mjesec dana.
Velike četveropjege strizibube pretežno su noćni kukci, ali se mogu zateći i po danu kako miruju na deblu ili panju. Pojavljuju se u ljetnim mjesecima od ožujka do listopada.
Slika 3. Mužjak i ženka velike četveropjegave strizibube; izvor fotografije: (www.cerambyx.uochb.cz/morimus_funereus.php)
Mužjaci velikih četveropjegih strizibuba kao i kod alpskih strizibuba imaju ticala dulja od tijela, dok ticala kod ženki nikada nisu dulja od tijela i krupnije su od mužjaka. Mužjaci i ženke ističu se zbog svoje svijetlo do tamnosive boje i četiri crne poprečne pjege preko pokrilja. Ova vrsta ne može letjeti jer im je sraslo pokrilje. Razvoj u stadiju ličinke je tri do četiri godine, a život imaga traje do dvije godine.
Uzrok sve manjem broju strizibuba je intenzivno korištenje bukovog drva i degradacija njihovih staništa. Sječom stabala prije nego li dosegnu starost i veličinu pogodnu za razvoj ličinki te uklanjanjem gotovo svog starog i trulog drveta iz šume, gube se pogodna mikrostaništa za razvoj strizibuba (slika 4.).
Slika 4. naziv „Tragovi strizibube u hrastu kitnjaku“; autorica fotografije: Tina Mojaš
Akcija „Jeste li ih vidjeli?“ koju Ministarstvo zaštite okoliša i energetike provodi s ciljem uključivanja javnosti u određivanje rasprostranjenosti kornjaša te podizanja svijesti o važnosti njihovog očuvanja, održava se i dalje kojom bi pomogli očuvati ove vrste kukaca.
Svi zaljubljenici u prirodu koji kada opaze jelenka (Lucanus cervus), alpsku strizibubu (Rosalia alpina) i veliku četveropjegu strizibubu (Morimus asper funereus), mogu njihovu fotografiju poslati putem obrasca ili na adresu e-pošte: jelenak@mzoe.hr (uz fotografiju potrebno je navesti datum, vrijeme i lokaciju viđenja te ime i prezime opažača).
„Otkrij ljepotu šume u toplom ljetu, žive dragulje kornjaše koji obogaćuju naš život.“
