Novosti

OPG Dragica Valenčić: Preko peradi i mliječnih krava do hladnokrvnjaka

Iako je uzgoj peradi, a kasnije i mliječnih krava ostavio gorak okus, ne odustaju od poljoprivrede. Kada čovjek živi na određeni način cijeli život, drugačije niti ne zna, kaže jedan od sinova obitelji Valenčić koja danas drži konje, a posao razvija i uz pomoć sredstava Programa ruralnog razvoja.

Obitelj Valenčić iz mjesta Škalnica u općini Klana trenutno ima osam konja hladnokrvnjaka, starog i mladog pastuha te šest kobila. To znači da bi već druge godine broj trebao narasti na 12-13, a za tri godine planiraju doći do 20-25 komada. Majka Dragica je glavna u ovom obiteljskom poslu, ali o konjima brinu svi članovi obitelji. Sinovi Dorijan i Danijel su ti koji odrađuju fizički teže poslove.

“Mama je cijeli život bila u poljoprivredi i nekako je bilo logično da brat i ja nastavimo u tom smjeru. Odlučili smo se isprva za stočarstvo i tad za najgoru opciju – mliječne krave. Novaca nikada nije bilo dovoljno pa smo 2006. uzeli kredit u francima. Kuću naših roditelja stavili smo pod hipoteku, kupili 15 junica iz inozemstva, a trebalo je nabaviti i sve što ide uz krave. Sve u svemu, radilo se o ogromnoj investiciji, najgori teret bila je hipoteka”, priznaje Dorijan.

Krave su držali 6 godina, a kada je njegov brat Danijel stradao u prometnoj nesreći i završio u komi, no srećom danas trpi samo blaže posljedice – s kravama su stali. “Vidjeli smo da sve više tonemo i s vremenom počeli rasprodavati stoku samo da je se riješimo. Izgubili smo volju na neko vrijeme, ali kada čovjek živi na određeni način cijeli život, drugačije niti ne zna. I tako smo krenuli iz početka i odlučili uzgajati konje hladnokrvnjake”, nastavlja Dorijan.

Uzeli su prvog konja koji je zapravo bio mješanac, ali tada to nisu znali. Počeci su bili nespretni, no s vremenom su se ‘posložili’, a pomogli su i poticaji na zemlju koju imaju s očeve strane. “Radi se od jutra do sutra, ali mi smo takvi da ipak jedva dočekamo ono najnapornije, vrijeme košnje. Čovjek se nauči na određene poslove i nezamislivo je i meni i bratu da se godina okrene, a mi nismo odradili košnju. No, za to opet treba imati mehanizaciju, traktor, balirku”, nabrajaju i dodaju da konji čiste zarasle površine pa je, od kad ih drže, manja mogućnost požara.

Upravo radi nabave mehanizacije, OPG Valenčić prijavio se na natječaj iz Programa ruralnog razvoja što im je omogućilo kupnju traktora kojega, kažu, ne bi uspjeli sami isfinancirati. Točnije, prijavili su se na prvi natječaj LAG-a Terra liburna za tip operacije 1.2.1. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava”, a koji je sukladan tipu operacije 6.3.1. iz Programa ruralnog razvoja, otvorenom u travnju 2018. godine. Ostvarili su pravo na 15.000 eura čime su nabavili rabljeni traktor i novu kosilicu s tim da priznaju kako su morali uložiti i puno vlastitih sredstava.

Mlađi članovi obitelji smatraju da se u Hrvatskoj danas poljoprivreda dobro potiče. “Moglo bi biti i bolje, ali ne možemo reći da je loše. Što se tiče natječaja od strane Europske unije, oni su dobra stvar, a poljoprivrednici su ti koji bi se trebali malo pokrenuti. Nitko ne zna sve pa tako ni oni, ali postoje konzultanti koji profesionalno odrađuju poslove oko projekata i ljudi se ne bi trebali ustručavati upuštati u nove stvari. Zašto ne pitati za pomoć oko onoga čime se inače ne bavimo? Naravno da treba nešto i platiti, ali to nije nepremostiva prepreka”, pozivaju ostale da prebrode nelagodu i strah.

Osim toga, uvjereni su da će ovakvi poticaji dovesti do toga da se nabavi novija mehanizacija što je našim poljoprivrednicima itekako potrebno.

Majka Dragica, pak, za sebe kaže da je ‘ziheraš’ jer je svašta u životu prošla, ali mlade snage razmišljaju drugačije i imaju više hrabrosti upustiti se u nove izazove. Inače, s poljoprivredom je u obitelji krenulo još 1983. godine kada su bili kooperanti peradarske industrije iz Slovenije. Raspadom bivše države, završena je i suradnja.