Uspješne priče

Na OPG-u Marije Borić uspješno spojili ekološki uzgoj ličke pramenke i aroniju

Poljoprivreda nikada nije bila laka i nije se na njoj brzo bogatilo. Ako se ikada bogatilo. No mislim da se rad, trud i upornost ipak isplate, kaže Marija Borić koja svoj OPG na kojemu se bavi ekološkim uzgojem aronije i ličke pramenke razvija i kroz mjere Programa ruralnog razvoja.

OPG Marija Borić nalazi se u netaknutoj prirodi srca Banovine. U Donjem Viduševcu, pored Gline, od 2016. kada je osnovan OPG, bave se ekološkim uzgojem ovaca ličke pramenke i aronijom. “Odluka o uzgoju aronije prošla je duga promišljanja. Imali smo komad zemlje koji nije bio pogodan niti za jednu tradicionalnu kulturu, a analiza tla je pokazala da je idealan za aroniju i tako smo krenuli u tom smjeru. Odluku o uzgoju ovaca donijeli smo puno lakše. Prije svega jer u široj obitelji svi, osim mene, vole janjetinu. Lička pramenka je relativno laka za uzgoj, otporna, a kvaliteta mesa je neupitna. Uzgajamo ju u matičnom stadu koje je pod selekcijom”, otkriva nam Marija Borić kojoj na gospodarstvu pomažu suprug i njihovo dvoje djece.

Kako dodaje, u njezinoj je obitelji poljoprivreda od “pamtivijeka”. “Otkad znam za sebe radim u polju, sa stokom, peradi. Imamo vlastitu zemlju i strojeve, doduše stare, ali služe. Uzgajamo na površini od oko 6 hektara. Aronija je zasađena na oko 0,5 ha. Ostalo su oranice na kojima sijemo kukuruz i žitarice za hranu za stoku, livade i pašnjaci. Na dijelu oranica zasađene su i povrtne kulture koje prerađujem u zimnicu, prije svega ajvar“, navodi i kaže da su rezultatima zadovoljni jer što proizvedu prodaju, a zarađeno ulažu dalje u proizvodnju.

Aroniju prerađuju u sok, čaj, pekmez i liker. Dosad su plaćali preradu soka, a ostalo radili u neadekvatnim kućnim uvjetima. No, onda su se odlučili prijaviti na natječaj za podmjeru 6.3. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava”, tip operacije 6.3.1. Programa ruralnog razvoja. “Budući da smo prošli na natječaju te nam je odobren iznos od 15.000 eura, krećemo u uređenje prostora za preradu sa svim potrebnim aparatima. Preša za sok i kotao za kuhanje pekmeza uvelike će unaprijediti naše gospodarstvo jer nećemo plaćati za te usluge i moći ćemo povećati kapacitet ponude”, zadovoljno iznosi planove Marija Borić.

Uz prolazak na tipu operacije 6.3.1., Marija je korisnica i IAKS mjera 10 i 11 odnosno tipa operacije 10.1.9. Očuvanje ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja za ličku pramenku te podmjere 11.2. Plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja za aroniju. “Smatram da su potpore potrebne i vrlo korisne u našim uvjetima proizvodnje. Ekološka proizvodnja je skuplja, teža i traži više fizičkog rada i time se poskupljuje proizvodnja, a mi proizvođači ne možemo tražiti veću cijenu krajnjeg proizvoda jer je kupovna moć stanovništva slaba, već nudimo jeftinije u rangu konvencionalno uzgojene hrane, i time smo na gubitku. Ovom mjerom nam se barem malo nadoknadi taj gubitak.

Tip operacije 10.1.9. isto je tako vrlo koristan. Smatram da je potrebno poticati uzgoj autohtonih pasmina jer se njima održava raznolikost i čuva ljepota prostora. Malo je problem papirologija i evidencije koje moramo voditi, ali ako uzmemo u obzir da se ovce janje jednom do dvaput godišnje, nije strašno. Pohvalne su i nacionalne potpore u stočarstvu koje su prijeko potrebne”, kaže Marija dodajući da im kao i svima probleme stvaraju vremenske neprilike, ali i divlje svinje te povećana pojava čagljeva i vukova na njihovom području. „Ne treba odustati. Poljoprivreda nikada nije bila laka i nije se na njoj brzo bogatilo. Ako se ikada bogatilo. Ni sada nije lakše iako imamo strojeve, tehnologiju, preparate. Danas je lakše proizvesti nego prodati. No mislim da se rad, trud i upornost ipak isplate tako da tko god ima svoju zemlju i kakve-takve strojeve, uz vlastiti rad može ostvariti dodatan prihod, ako ne i živjeti od poljoprivrede”, optimistična je Marija Borić.