Uspješne priče

Motar, kapari, maslinovo ulje i marmelade, obitelj Mardešić spojila poljoprivredu, turizam i trgovinu

Supružnici Ivanka i Vicko Mardešić iz Podhumlja nedaleko Komiže spojili su turizam, poljoprivredu i trgovinu. Maslinovo ulje, marmelade, likeri ali i mediteransko bilje motar i kapari, dio su njihove delikatesne ponude, a “pomoć na putu” realizacije svojih ideja dala su im i sredstva iz PRR RH.

Poljoprivredu, trgovinu i turizam spojili su supružnici Ivanka Jović Mardešić (54) i suprug joj Vicko (58) iz Podhumlja u Komiži na otoku Visu, i pokazalo se živjeti se od toga može doduše uz dosta rada. Onaj tko od njega bježi ne bi mogao opstati. Tvrdi to naša sugovornica Ivanka koja je svojedobno dala otkaz u pošti i krenula u vlastiti obiteljski posao ustrojivši sa suprugom, inženjerom poljoprivrede obrt “Kamenice”, po imenu tamošnjeg im dijela plaže.

Proizvodi ta komiška obitelj svoje ekstradjevičansko maslinovo ulje od domaćih sorti maslina (oblica, lastovka, levantinka) i talijanskih (pendolino, leccino), a broje 200-njak stabala svojeg maslinika dok stotinjak imaju u dugoročnom najmu. Pedeset im je maslina, kažu, izgorjelo u požaru pa čekaju njihovu obnovu. Mardešići nisu u eko proizvodnji, ali svoje biljno blago ne tretiraju pesticidima, već ga “puštaju na volji majci prirodi”.

Godišnje proizvedu od 250 do 700 litara maslinovog ulja. Prodaju ga u omanjoj unajmljenoj trgovini gdje su i drugi njihovi proizvodi poput marmelada što ih spravlja radišna Ivanka. Ima tu okusa dunje, naranče, limuna, domaće sitne višnje, tamnih šljiva, smokve, kupina… Osim po marmeladama zamiriši dom vrijedne žene i ušećerenim limunovim koricama, bademima, likerima ali i mediteranskim biljem i nekadašnjom hranom ribara motarom i kaparima. Motar zvan i Petrovac sakupljaju po uvalama na Biševu (Porati) i stijenama istočno od plaže Kamenice. To je posao supruga joj i jednog od sinova koji s ocem već u pola pet ujutro malom brodicom odlazi po tu “ribarsku” biljku. Kada se iskrcaju, na stijenama se beru zreli listovi motara koji moraju biti debeli i “tusti” a ne tanki. Kapare beru od kraja svibnja do kraja lipnja, ali i taj posao ovisi o godini.
Po starinskoj jednostavnoj recepturi motar i kapare stavljaju u razblaženu “kvasinu” jer bi je jača izgrizla pa bi bili gnjecavi. Sve što proizvedu i prodaju, (nositelji su priznanja i oznake Hrvatski otočni proizvod), a u cijelom poslu pomažu i sinovi, Deni (27) i mlađi Marino (25).

Kuća im je 7 km od Komiže u Podhumlju, smještena uz cestu i nije tik do mora, ali ima bazen pa je osvježenje uvijek dostupno. Izgradila ga je obitelj svojim novcem i uz potporu Ministarstva turizma od 50.000 kuna, a za svoj zaokruženi posao, od HBOR-a dobili su kredit od 700.000 kuna uz dva posto kamata na 10 godina.
Prošli su i mjeru Ruralnog razvoja 6.3 od 15.000 eura bespovratnih sredstava od čega obitelj namjerava izgraditi kušaonicu, u kojoj će plasirati i kupcima na licu mjesta nuditi svoje proizvode. Rok iskoristivosti tih sredstava im je tri godine. Potpora  od 85 posto su sredstva Europske unije, od čega je 15 posto izdvojila Hrvatska.
“Financijska nam je potpora iz Programa ruralnog razvoja svojevrsni “vjetar u leđa” i „pomoć na putu“, kaže naša . „Dobro je i to da je u svim našim administrativnim i birokratskim sporostima netko ipak mislio da se do sredstava uspije doći nekomplicirano”, zaključuje.