Godinama su slali med na ocjenjivanje po Hrvatskoj, ali te ocjene su bile bez relevantne težine. S druge strane na međunarodnim natjecanjima Denisov med ostvario je značajne uspjehe i okitio se zlatnim medaljama.
Prije 27 godina dječaci su za osmi rođendan uglavnom htjeli nogometnu loptu, bicikl ili dres Zvone Bobana. S druge strane Denis Namjesnik poželio je i dobio – košnicu s pčelama. Djed mu je kupio idealan poklon. I dan danas, kad ima 450 košnica, jednako se veseli svakoj novoj. Denis i pčele zajedno su učinili čuda: osvojili pet zlata na Svjetskoj izložbi meda u Parizu, tri zlata na istoj izložbi dvije godine ranije u Londonu. Ima livadni med, bagremov, lipin, šumski i amorfu.
Denis Namjesnik četvrta je generacija pčelara u obitelji, pradjed Pavao bavio se poljoprivredom i imao je nekoliko košnica za gušt, dok su djedu Slavku pčele već bile posao. On je započeo biznis, povećao broj košnica na 150 i živio od pčelarstva, isto kao Denisov otac Mladen, a danas i Denis. Otac je došao do 300 košnica, kad se u posao uključio i Denis došli su do današnje brojke od 450 košnica. Mladen je vlasnik OPG-a, Denis je zaposlenik, ali za njih je to samo birokratska formalnost. Rade zajedno i ravnopravni su partneri. Denis ima i svoj OPG koji je naslijedio od djeda.
Iako je završio studij informatike Denis se nikad njome nije bavio. U pčelama i proizvodnji meda je, kaže, vidio budućnost, “žao mi je bilo ostaviti sve to, što su stvarale tri generacije dotad”.
On je otišao i dalje od proizvodnje meda. „Ne proizvodim samo med, nego i razne pripravke od meda, recimo med s cimetom, miješani med s peludom, propolis, mednu rakiju, svijeće….dosta toga.“ – govori nam Denis. Od meda se, kaže, može živjeti, ali i napominje da je to težak posao.
Kiosk s proizvodima OPG-a Namjesnik na živopisnoj varaždinskoj tržnici, bilu grada, jedan je od rijetkih preostalih dućana domaće radinosti u gradu. Ima Varaždin i Trg tradicijskih obrta, ali ondje se trži u drvenim kućicama/štandovima.
„Osim na Varaždinskom placu sve iz našeg asortimana plasiramo u nekoliko trgovina zdravom hranom u Hrvatskoj. Sve što proizvedemo to se i proda, supruga me često zna danima tražiti da joj donesem med, valjda su u postolara zaista najgore cipele. Djeca vole jesti med, svima nam je najslađe zagrabiti ga žlicom iz staklenke. Med na kruhu mi nije nešto, nikad ga tako ne jedemo. Jasno da je djeci med jako fin i moram ih sprječavati da ne pojedu previše. Med je, znamo, izuzetno zdrav i služi mnogočemu, ali ne smije ga se jesti previše. Kao i u svemu drugome ključ je umjerenost. Prava mjera su dvije jušne žlice dnevno.“ – kaže nam mladi pčelar i nastavlja – „Da, da, dvije jušne žlice, ne više. Aha, mislite da je to puno? Ne, nije, to je taman mjera da čovjek pokupi sve dobrobiti iz meda.“ – „Na tržištu je sve više krivotvorenog meda, odnosno šećernih smjesa kojima se samo doda potrebna količina peludi za određenu sortu, a to nije to. Nema načina, na žalost, da kupac prepozna “lažni med”, osim analizom.“ – upozorava Denis.
Denisa smo zatekli dok je s ocem selio pčele na novu ispašu, s Petrove gore na Plitvička jezera. Pčele se, saznajemo, sele noću, kad sve uđu u košnicu. „Selimo ih od Slavonije do Knina. Cijela je zemlja pokrivena pašnim povjerenicima koje zovete kad želite negdje ostaviti pčele na ispaši. Nazovete povjerenika tog područja, date mu koordinate i on kaže je li ta pozicija slobodna. To uvijek treba biti u dogovoru s vlasnikom parcele. Ostavimo ih i odemo, za dva tri tjedna ih selimo. Govorim, jasno, o sezoni koja traje od sredine travnja do sredine listopada. Preko zime se košnice stacioniraju, dio kod nas, dio na Lonjskom polju i kod Zadra.“ – govori Denis.
Rado se Denis sjeti one prve košnice i sreće koju je osjećao kada ju je dobio od djeda. O oko 80.000 pčela koliko ih na vrhuncu sezone bude u košnici, brinuo je djed, ali bile su i njegove, pomagao je, učio i tako je krenulo. Od tada do danas pčele su ga ubole “mali milijun” puta. „Ubodi pčela su neizbježni, svaki put kad dođem k pčelama, teško da barem dvije tri njih ne ubodu, radi li se nešto više, zna biti i 50-tak uboda.“ – kaže Denis Namjesnik.
Iz OPG- a Namjesnik su godinama slali med na ocjenjivanje po Hrvatskoj, ali te su ocjene bez relevantne težine. U London su poslali tri uzorka, sva su tri ocjenjena zlatom. „Bili smo radoznali kako stojimo u međunarodnom srazu pa smo u Pariz, na Paris International Honey Award, poslali sve vrste meda koje imamo i svi su zlatni. Ta je izložba za pčelare kao svjetsko prvenstvo u nogometu, poslano je 250 uzoraka iz 50 zemalja svijeta. Pariška se izložba ističe kao vrlo važna za reputaciju pčelara kao vodećih proizvođača meda.“ – pohvalio se Denis.
OPG Namjesnik i Denisov OPG dosad su se javili na dva natječaja iz mjere 6 Programa ruralnog razvoja 2014. – 2020. i povukli ukupno 65.000 eura koje su uložili u turizam i marune. Kroz tip operacije 6.3.1 Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava uložili su 15.000 eura u nasad kestena (maruna) te sitnu mehanizaciju, a kroz tip operacije 6.2.1 Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području uložili su 50.000 eura u turizam na OPG-u. Sada imaju tri godine stari nasad maruna od 1100 komada, cilj je dobiti plod, a kao sekundarni proizvod i med od kestena. Investicija je to vrijedna 120.000 eura, a prinosi bi trebali biti vidljivi za pet godina. „Bit će to, koliko ja znam, jedini med od maruna u Hrvatskoj. Cijeli projekt je ekološki i vjerujemo da ćemo stvoriti vrhunski proizvod.“ – zaključuje ponosno Denis Namjesnik.
OPG Namjesnik i Denisov OPG ne prepuštaju ništa slučaju, pa su tako i korisnici mjere 17 Upravljanje rizicima, a nasad kestena je i u mjeri 11 – potpori za ekološke poljoprivrednike.
