Uspješne priče

Luka Mikić: Imam 7 ha, ali dan na selu bolji mi je nego ijedan trenutak u gradu

Luka Mikić mladi je poljoprivrednik koji je otvorio OPG još dok je išao u srednju školu, a sada je uz pomoć sredstava Europske unije nabavio nove poljoprivredne strojeve.

“Druga su dobra, ali uh, ovo mi je dosta kiselo!”, prokomentirao je domaćin Luka Mikić na početku naše posjete. Nije bila riječ o vinu, već o rezultatima analize tla koja je provedena uz pomoć Općine Sopje, kojoj i pripada.

Luka Mikić mladi je poljoprivrednik koji je još za vrijeme pohađanja srednje škole otvorio vlastiti OPG. Ima 21 godinu, no vrlo ozbiljno se prihvatio njemu najljepšeg posla – poljoprivrede. Trenutno na svom gospodarstvu obrađuje sedam hektara zemlje. Ove godine ušao je u sustav PDV-a kako bi si olakšao rad, kaže.

“Radim s roditeljima, pomažemo jedni drugima. Poljoprivredom se bavi moj otac, a bavio se i djed. Tako sam naučio od malena i ne vidim se nigdje drugdje nego ovdje. Bavimo se uzgojem ratarskih kultura; kukuruza, pšenice, raži, ječma…, a uzgajamo i svinje – prasce te svinje za tov. Ove godine počeli smo i s proizvodnjom silažnog kukuruza, koji je u ovom kraju sve popularniji”, ispričao nam je Luka.

Selo Sopje u Virovitičko-podravskoj županiji, smješteno uz rijeku Dravu, obiluje plodnim tlom pogodnim za brojne kulture, pa tako Mikići proizvode i krumpir, doduše, ove godine tek na pola hektara. “Krumpira smo ove godine imali na oko pola hektara, imali bi i više kao prije, ali njegova cijena nije stabilna i teško je konkurirati cijenama iz velikih trgovačkih lanaca. Postoji tržište, samo se treba dobro izboriti. Prinos nije bio loš, imali smo oko, ako bi gledali na hektaru, nešto više od 10 tisuća kilograma. Krumpir je kultura koja je visokodohodovna, a budući da nemam puno zemlje, dobro je uzgajati takve kulture pa se na manjoj površini može ostvariti i veći prinos odnosno veća zarada”, optimističan je Luka koji sebe ne vidi nigdje drugdje osim na selu, u poljoprivredi.

Mnogi su mu vršnjaci otišli van zemlje, no on ne želi. “Meni je dan proveden baveći se poljoprivredom bolji nego ijedan trenutak u gradu. Ne mogu ni zamisliti kako bih živio u gradu i imao posao u uredu, a pogotovo da odem van, kao većina mojih prijatelja”.

Upravo zato odlučio se boriti te se prijavio na mjeru 6, odnosno tip operacije 6.3.1. Programa ruralnog razvoja “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava”. Mjeru je prošao te je odobrenim sredstvima u visini od 15.000 eura odlučio kupiti novu poljoprivrednu mehanizaciju. “To nije neki veliki novac, ali meni je dobro za početak. Odlučio sam se za kupnju novih strojeva; plug s 3 brazde, tanjuraču s 32 diska te rasipač za gnojivo, a planiram kupiti još tri stroja – sjetvospremač, kultivator i prskalicu”, dodaje Luka.

Ima još zanimljivih mjera, ističe Luka, na koje se u budućnosti misli prijaviti: “Zainteresiran sam i za tip operacije 6.2.1. “Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima” iz Programa ruralnog razvoja. Time bih si mogao kupiti traktor za primjerice usluge prijevoza silaže ili novi kombajn za uslužno kombajniranje.”

I Luku, kao i mnoge mlade u njegovoj okolici, brine nedostatak poljoprivrednog zemljišta: “Mlad sam i želim tu raditi, ali ako se nema dovoljno zemlje, sedam hektara je vrlo malo, teško je. Nadam se da će na našem području pronaći neko rješenje da se nama mladima osigura koji komad grude da ovdje možemo ostati i nastaviti se baviti poljoprivredom.”

Luka živi u mnogobrojnoj obitelji, ima još šest braće i sestara, od kojih četvero još uvijek idu u školu: “Tako da uz sav posao koji imam, tu su i oni pa ne brinem samo o sebi, već pomažemo svi jedni drugima“, zaključuje mladi poljoprivrednik.