Uspješne priče

Lički krumpir, kupus i luk s 900 metara nadmorske visine – Vrankić j.d.o.o. uz kvalitetu, ima i riješeno tržište

Mlada tvrtka Vrankić j.d.o.o. nastala je prije četiri godine, no već sada je uspješna u proizvodnji ličkog krumpira, kupusa i luka. Poslovanje su si olakšali i prijavom na mjeru 3 Programa ruralnog razvoja.

Jedno je imati kvalitetan proizvod, posve drugo imati i sigurno tržište. Upravo oboje, a što je želja svih poljoprivrednika, uspjelo je jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću za poljoprivredu i trgovinu Vrankić. Nastala prije četiri godine, tvrtka Vrankić j.d.o.o. na čelu s direktoricom Sanjom Jonjić, uzgaja lički krumpir, kupus i luk i to na 900 metara nadmorske visine na području Općine Saborsko.

Na površinama u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Plitvička jezera uspijevaju im vrhunske povrtnice, prije svega lički krumpir – naš brand zaštićen na europskoj razini, koji je svoje mjesto pronašao upravo na meniju Nacionalnog parka, ali i jednog trgovačkog centra. Naime, upravo oni u potpunosti otkupljuju sav urod Vrankić j.do.o. čija je pakirnica, kao i sjedište tvrtke, smještena u Plaškom.

Lički krumpir, kupus i luk “Na šest hektara uzgajamo lički krumpir, na jednom hektaru kupus i na jednom hektaru luk. Kad govorimo o urodima, ove smo godine imali 18 do 20 tona krumpira, ali onog za prodaju jer oštećeni ne brojimo. Kupusa je bilo 64 tona, a luka 13“, otkriva nam Marinko Vrankić, savjetnik u Vrankić j.do.o. koji se niz godina bavi poljoprivredom te je, kaže, odlučio znanjem pomoći društvu. “Ni sam ne znam kako bih sebe nazvao, svoju funkciju, ali kada imate jednu mladu, sposobnu, odlučnu osobu kakva je Sanja Jonjić i koja je uložila znatna sredstva u otvaranje firme, jednostavno morate pokušati prenijeti znanja i pomoći“, hvali Marinko Vrankić mladu direktoricu.

Ove godine, otkriva nam, bilo je dosta problema u proizvodnji luka jer ga je napala alternarija. Ostalo je dobro rodilo premda su uvjeti proizvodnje u njihovom području prilično zahtjevni. Kada je riječ o ličkom krumpiru, 70% posla obavlja se ručno, a jedno je, dodaje M. Vrankić, saditi krumpir i vaditi ga s ravnih njiva, a drugo u području na kojem je njihova proizvodnja.

S obzirom na to da je riječ o vrhunskom, zaštićenom proizvodu, ove godine su se okušali i prijavili na podmjeru 3.1. „Potpora za novo sudjelovanje u sustavima kvalitete“, tip operacije 3.1.1. „Potpora za sudjelovanje poljoprivrednika u sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode“. I prošli! Riječ je, naime, o potpori koja se odnosi na troškove ulaska u sustav kvalitete; godišnji troškovi sudjelovanja u sustavu kvalitete; troškovi stručne kontrole i certifikacije ovlaštenog kontrolnog tijela. Odobren im je iznos od 84.500 kuna.

To je sasvim u redu. Mi se ne žalimo“, smije se Marinko Vrankić objašnjavajući da je riječ o tome da će idućih pet godina imati plaćen nadzor količina i proizvodnje ličkog krumpira. Dakle, oko 17.000 kuna godišnje, što bi i inače morali platiti, će platiti, ali će im Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u roku 60 do 90 dana vratiti te novce. A navedeni iznos moći će iskoristiti za nešto drugo.

U planu širenje proizvodnje Svaka je pomoć dobrodošla, kaže, i sigurno je da će se u narednom razdoblju okušati i na drugim natječajima, ne samo mjerama Programa ruralnog razvoja, koji drže dobrim, već i na drugim. Naime, nedavno su ih zvali iz Karlovačke županije koja pokreće program sufinanciranja sa 120.000 eura kupovine nove i polovne mehanizacije pa itekako razmišljaju o tome.

Kad malo zahladi, sjest ćemo i početi se baviti papirima. No, nećemo mi sami pisati već definitivno pronaći konzultantsku firmu koja se bavi pripremom dokumentacija jer s razlogom postoje ljudi koji se bave tim stvarima. Mi se bavimo proizvodnjom, oni papirologijom“, dodaje Marinko Vrankić otkrivajući da je u planu svakako širenje proizvodnje. Hektar, dva svake godine. Polako, ali sigurno.