Obitelj Dražana Krole, nastanjena u Kaštelima, održava vinarsku tradiciju već više od 300 godina. Dražan često odlazi u Strmendolac, naselje udaljeno četiri kilometra od Trilja. Smješteno je na 341 metar nadmorske visine. U selu postoji 18 izvora pitke vode, što je bio jedan od preduvjeta za uspjeh poljoprivrede, posebno vinogradarstva i voćarstva.
Dražan se prije dosta godina posvetio vinogradarstvu i vinarstvu, a danas je vlasnik poznate tvrtke Vinarija Krolo. S proizvodnjom vina počeo je u svom rodnom Strmendocu prije svega zbog obiteljske tradicije. Danas vina Vinarije Krolo imaju više nagrada, a Dražanu umnogome pomaže i supruga Karolina, koja je od prvog dana potpuno u ovom obiteljskom projektu.
Posjetili smo Strmendolac baš u vrijeme rezidbe vinograda i razgovarali s Dražanom kako bismo prenijeli iskustva njegove uspješne obiteljske priče.
Koliko hektara vinograda imate sada u Strmendocu?
– Sada imamo oko šest hektara vinograda. Udio je, po sortama vinove loze, sličan. Imamo bijeli chardonnay i pošip, dok od crnih imamo cabernet sauvignon, merlot i kaštelanski crljenak. Imamo dva vinograda, ali bitniji nam je trenutačno ovaj stariji, koji ima 20 godina, dok je mlađemu pet godina. Želim ovdje istaknuti kako mnogi od nas ne bi uspjeli da nije bilo potpora iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2014. – 2020. – kaže nam Dražan.
Dakle, bitno vam je pomoglo povlačenje sredstava iz Programa ruralnog razvoja, kakva su vaša iskustva?
– Mnogi sumnjaju da će se isplatiti sva sredstva. No, ja vjerujem kako je sve dobro osmišljeno i uz dobru pripremu projekata realizacija je neminovna. Mi smo aplicirali na natječaj za podmjeru 4.1 – Potpore za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, na kojem smo za ulaganje u podizanje vinograda u Strmendocu ostvarili potporu u iznosu od 1.579,541.02 kune. Potpore iz Programa ruralnog razvoja Ministarstva poljoprivrede su iznimno korisne i moja je preporuka da se svaki trud isplati. Prijavili smo i projekt u sklopu kojeg namjeravamo kupiti nove tankove i nove bačve. Mjera Programa ruralnog razvoja na koje možemo aplicirati je zaista mnogo, od onih najmanjih za ulaganja u primarnu proizvodnju do onih namijenjenih izgradnji kušaonica (podmjera 6.2), o čemu također razmišljamo.
Ima li problema s isplatom za sve što je aplicirano?
– Ne sumnjam da će novac biti isplaćen onima koji su s projektima prošli i koji će izrealizirati sve što je definirano ugovorom o financiranju između Agencije za plaćanja i korisnika. Međutim, trebalo bi korisnicima mjera koji su krenuli u proizvodnju skrenuti pozornost da moraju slijediti daljnja ulaganja, inače će propasti prethodno uloženo.
Vi živite u Kaštelima, ali često ste ovdje?
– Rođen sam u Strmendocu pa me povukla želja da ovdje dolazim za vikend. No, onda se dogodila i ljubav prema vinu. U početku i nije bila ideja da baš bude profesionalno, ali je preraslo u profesionalni posao.
Imate i narudžbi za vina, razlikuju li se po pojedinim sortama?
– Odlučili smo se u početku, dok je loza rasla i jačala, raditi na kvaliteti vina, to je najvažnije. Onda smo krenuli s proširenjem podruma. Mi smo proizvodili vino osluškujući zahtjeve tržišta. Imamo “problema” s kaštelanskim crljenkom, njega nam uvijek nedostaje. Međutim, ne možete proizvesti crljenka više nego što ga imate, a tako je i s pošipom. Okrenuli smo se i prema vani, izvozimo vina u Kanadu, Nizozemsku i Njemačku, koje nam je najbitnije izvozno tržište. Trebam istaknuti i cabernet sauvignon, odlično nam uspijeva ovdje u Strmendocu, kao i merlot i chardonnay. Caberneta proizvedemo oko sedam, osam tisuća butelja godišnje, a toliko i prodamo.
Koliko crljenka proizvedete?
– Oko sedam tisuća butelja. Sad ćemo nešto više. Ovaj vinograd počeli smo saditi 2003. godine i mi smo prvi od vinara koji smo posadili crljenak na području Strmendoca. On ne pripada ovom prostoru, on je rana sorta u mediteranskom dijelu, a ovdje je kasna sorta. I prvih pet, šest godina imali smo s njim velikih problema. Kako su se počele javljati narudžbe, uložili smo dodatni trud. Iako smo ga u početku, prvih pet godina, čak htjeli izvaditi iz vinograda. Međutim, cijena tog grožđa porasla je i on sada daje najbolje rezultate. Isto je i s pošipom, koji je rana sorta na Mediteranu. Ovdje je bio rizik hoće li svake godine uspjeti doći do kraja. Otoci su mu domovina. Problem se javlja na samom početku. Ako je zakasnio s cvatnjom i uđe u rujan sa zrenjem, kad već dolazi hladniji zrak, dolaze kiše, sve to onda utječe na kvalitetu grožđa. No, zasadili smo pošip i sad uz puno truda i s njim imamo vrhunske rezultate – za kraj naše priče kaže Dražan Krolo.
Piše: Joško Dadić
Fotografije: Josko Ponos/Cropix
