Od 1996. do 2000. došao sam do 220 hektara državne zemlje zato što se na natječaje nitko nije ni javljao osim mene jer još nije bilo poticaja, kaže Marijo Puškarić koji će proizvodnju povrća dodatno unaprijediti sredstvima mjere 4.1.1. Programa ruralnog razvoja. K tome, osigurao je usjeve kroz M17.
Marijo Puškarić, vlasnik vrlo uspješnog poljoprivrednog obrta Agro Puškarić iz Kaniške Ive kod Garešnice pomalo je, kaže, slučajno “zalutao“ u poljoprivredu. “Moja obitelj imala je malo seosko gospodarstvo s 4 hektara zemlje, nekoliko krava… Ja sam završio Srednju šumarsku školu u Karlovcu, otac se baš u to vrijeme razbolio, pa sam se vrlo rano počeo baviti poljoprivredom i – zaljubio u taj posao. Nisam do tada nikada mislio da ću se baviti poljoprivredom na ovaj način.
Bio sam sudionik Domovinskog rata, a budući da nakon rata nisam mogao dobiti posao, bavio sam se malo šumom i usput počeo ozbiljnije baviti poljoprivredom. U to vrijeme ljudi su ostavljali dosta neobrađene zemlje, jer im se, kao, nije isplatilo. Propao je i PIK pa sam uzeo u najam prvu tablu od 50 hektara. O 1996. do 2000. došao sam do 220 hektara državne zemlje zato što se na natječaje nitko nije ni javljao osim mene.
Kada su krenuli poticaji, svi su se počeli javljati, tako da mi koji stvarno radimo i želimo raditi nemamo dovoljno zemlje“, kaže. Danas je njegov obrt vjerojatno najveći proizvođač krumpira u Hrvatskoj, a proizvodi i značajne količine drugog povrća. “Ove godine pod različitim usjevima imamo 400 hektara, od toga je 150 hektara pod krumpirom, imali smo 50 hektara češnjaka, 30 hektara crvenog luka, 20 hektara cikorije, a na ostalim površinama po pedesetak hektara soje, pšenice i kukuruza. Prije svake sjetve i sadnje ugovorimo plasman, ne proizvodimo ništa napamet. Mogli bismo isporučivati više, zaposliti još ljudi, ali nam nedostaju površine”.
Ništa ne prepuštaju slučaju. Kada nema dovoljno kiše navodnjavaju kompletnu proizvodnju. “Mislim da se od ratarske proizvodnje ne bi moglo živjeti da nema novčanih potpora. To me prisililo da promijenim strukturu proizvodnje kako bih postigao nekoliko ciljeva. Jedan je povećanje vrijednosti po jedinici površine, a drugi da možemo zaposliti ljude. Danas imamo 13, nagodinu ćemo imati 18 stalno zaposlenih“, kaže Marijo.
Uskoro će obilježiti završetak investicije vrijedne više od 16 milijuna kuna. Radi se o ulaganjima u dogradnju i rekonstrukciju skladišnih kapaciteta za crveni luk i češnjak i pakirnicu, te ulaganje u novu mehanizaciju: najsuvremeniji kombajn za krumpir, novu samohodnu prskalicu kapaciteta 10 tisuća litara, sadilicu za češnjak i druge strojeve i priključke. “Ovo je prvi put da ćemo ostvariti i značajna bespovratna sredstva od oko 7.400.000 kuna kroz mjeru 4.1.1. Programa ruralnog razvoja. Prije se zbog loših natječajnih uvjeta nismo mogli prijaviti i kandidirati. Sada su ti uvjeti, hvala Bogu, promijenjeni i taj novac nam je uvelike pripomogao. Gotovo svi strojevi su nam isporučeni, a očekujemo da će za oko mjesec dana biti završeni građevinski radovi i opremanje na skladištu u Garešnici i da ćemo moći podnijeti zahtjev za konačnu isplatu uloženog novca“, zadovoljan je.
Natjecao se i za podmjeru 17.1. Programa ruralnog razvoja. Riječ je o osiguranju poljoprivrednih usjeva. “To sada napokon ima smisla. Što ona zapravo znači? Za štetu od 20 do 100 posto mi plaćamo 30 posto, a ostalo Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Dakle, kada Agenciji predamo papire i dokaze da smo platili naš dio za policu, APPRRR izravno plaća osiguravatelju 70 posto iznosa od ukupnog iznosa druge police. Našem obrtu je to vrlo značajna pomoć“, ističe Marijo ponosan na sina Filipa studenta Agronomskog fakulteta. “Ja sam veliki zaljubljenik u poljoprivredu, ali Filip je još ozbiljniji od mene, on me već sada nadišao“, hvali sina koji je velika potpora obiteljskom obrtu u kojemu je zaposlena i supruga Lidija.
