Uspješne priče

Diplomirala menadžment, otvorila OPG i prva u Hrvatsku uvezla britansku mliječnu ovcu

Danas 24-godišnja Slavica Zorić prije tri godine pokrenula je OPG koji uspješno vodi, a njena je priča dobila novi zamah kada je iz Programa ruralnog razvoja, kroz podmjeru 6.1., povukla 50.000 eura.

Diplomirala je menadžment, no 24-godišnja Slavica Zorić iz Markušice, nedaleko Vinkovaca, karijeru ipak nije odlučila graditi u menadžerskim vodama već se, nakon završenog studija, vratila u svoje selo i okrenula poljoprivredi. Prije tri godine pokrenula je OPG, a njena je priča dobila novi zamah kada je iz Programa ruralnog razvoja, kroz podmjeru 6.1., povukla 50.000 eura.
“Završila sam menadžment u sportu, zdravstvu i turizmu, no odabir mi je poljoprivreda kojom se moja obitelj bavi dugi niz godina. U prosincu 2016. pokrenula sam OPG. Počela sam s 15 hektara zemlje i 18 krmača. Prodaja je išla vrlo teško, cijene su bile niske, a onda se pojavila i bolest Aujeszkoga, poznata i kao lažna bjesnoća. Riječ je o akutnoj virusnoj zaraznoj bolesti, zbog čega su moje krmače morale u klaonicu“, prisjeća se početaka.

No, nije odustajala. Već početkom 2017. prijavila se na natječaj iz Programa ruralnog razvoja. “Svoju sam priliku prepoznala u podmjeri 6.1. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava“ odnosno tipu operacije 6.1.1., koja je od velike pomoći mladim poljoprivrednicima. Prijavila sam se i prošla. Sredstva koja sam povukla odlučila sam uložiti u kupnju ovaca iz Engleske. Naime, na internetu sam pronašla, u Hrvatskoj još nezastupljenu, pasminu ovaca. Riječ je o pasmini British milk sheep odnosno britanskoj mliječnoj ovci”, pojašnjava.

Kada su joj stigle prve ovce, oduševljene je postalo još veće. “Te su ovce posebno divne i brižne majke, a imaju mnogo janjaca. U više slučajeva smo imali trojke pa čak i jedne četvorke. Trenutno imam stado od 97 ovaca o kojima brinem sama. Iako su mnogi zaprepašteni što sve poslove oko stada radim sama, nakon iskustva koje sam stekla, mogu poručiti da za jednu djevojku od 24 godine to nije niti malo težak posao. Kada zatreba, u sezoni janjenja, oko janjaca mi pomogne brat, koji se još školuje. Od početka sezone janjenja do sada već imamo oko 85 janjaca, ali sezona još uveliko traje tako da se njihov broj iz dana u dan povećava“, kaže mlada menadžerica koja s povećanjem posla planira i zapošljavanje. “Osnovni kriterij bit će da moji zaposlenici, baš kao i ja, vole životinje te da su spremni stalno učiti i usavršavati se u ovom poslu“, kaže.

Ulaganja su velika, posebno ako se, kao što to ona čini, želi postići visoka kvaliteta. “Uz jako puno uloženog truda i ljubavi, što je u ovom poslu najvažnije, ovce zahtijevaju i kvalitetnu hranu, vitamine, smještaj u kojem su higijenski uvjeti na vrlo visokoj razini. Potrebna su i znatna financijska sredstva, a meni su od velike pomoći sredstva od poticaja za zemlju i ratarsku proizvodnju. Nadam se i da će prodaja janjadi ići dobro te da će kupci prepoznati kvalitetu. Što se tiče isporuke ovčjeg mlijeka, potpisala sam ugovor s mljekarom kojoj svaki dan isporučujem oko 80 litara mlijeka od 50 ovaca koje se trenutno muzu“, kaže Slavica.

Kao jedini problem koji za sada vidi je problem sa zakupom zemljišta. “Privatno se zemljište najčešće može zakupiti na kratak rok pa bi mi bilo lakše kada bih poljoprivredno zemljište dobila u višegodišnji zakup od države. Tek tada bih mogla ozbiljnije razmišljati o povećanju broja grla jer bih mogla i proizvesti dovoljnu količinu hrane“, kaže. Slavica naglašava i da se sav uloženi trud višestruko isplati jer joj činjenica da je sama svoja šefica, daje neprocjenjivo dobar osjećaj. „Svima bih, a posebno mladima, poručila da se bore za sebe i rade ono što vole, jer nema ništa ljepše od trenutka kada shvatiš da ti se sav uloženi trud isplatio i da je budućnost pred tobom upravo ovdje“, zaključuje.