Novosti

Davor Martinović: Nadamo se da će iza ove krizne, za vinare poteći slađe godine

Korak naprijed vidimo u dovršetku Pelješkog mosta, a puno očekujemo i od vinske ceste, kaže jedan od trojice vlasnika poznate vinarije Terra Madre iz najmlađeg vinogorja u Hrvatskoj koja za razvoj posla koristi i IAKS mjere Programa ruralnog razvoja.

U vinariju Terra Madre investirano je preko 20 milijuna kuna i baš kada se uloženo počelo vraćati, jedan je virus sve zaustavio.

“Nažalost, posljedice pandemije najviše će se odraziti upravo na vinski sektor. Situacija je već sada jako teška. Dolazak posjetitelja u vinariju je na oko 10 posto od broja dolazaka koje smo imali u ovo vrijeme prošle godine. Kao direktna posljedica i prodaja vina je na znatno nižoj razini jer neki od vodećih hotela i restorana još uvijek nisu otvorili svoja vrata“, kaže nam Davor Martinović, jedan od trojice vlasnika poznate vinarije.

Sa svoja dva prijatelja, Damirom Dominikovićem i Stipom Dominikovićem, već gotovo tri desetljeća vodi tvrtku Poljopromet iz Metkovića, u kojoj su zaposlili pedesetak ljudi. U zajedničkoj vinariji zapošljavaju još šest radnika, a po potrebi, u vrijeme rezidbe, pljevidbe i berbe, angažiraju i sezonce.

No, dobra vijest, u moru sumornih prognoza, je da se ove godine u vinogradima očekuje sjajan urod. “Urod će, ne bude li nekih nepovoljnih vremenskih utjecaja, ove sezone biti odličan, a očekujemo i izvrsnu kvalitetu“, naglašava.

Vinarija smještena u Komarni, najmlađem vinogorju u nas, koje se nalazi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, bavi se ekološkom proizvodnjom u koju ulažu i sredstva Programa ruralnog razvoja. Naime, korisnici su IAKS mjere 11 odnosno podmjere 11.2. “Plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja”, ali i mjere 13 “Plaćanja područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima”. “Da, prijavili smo se i korisnici smo mjera 11 i 13 o kojima imamo pozitivno mišljenje. Sva sredstva pomažu i treba ih koristiti”, kaže direktor vinarije i dodaje da su dosad putem brojnih natječaja ‘povukli’ oko 6 milijuna kuna, većinom iz takozvane Vinske omotnice. Uz kapitalna i vlastita, ulaganja prelaze 20 milijuna kuna.

“Izgradili smo modernu vinariju, povećali broj zaposlenika i osuvremenili proizvodnju. No, vezano uz Program ruralnog razvoja, moram naglasiti da su ta sredstva samo jedan dio od uloženog jer da biste dobili povrat novca iz EU fondova, obično morate investirati dvostruko ili čak tri puta više“, napominje dodajući da im je trenutno zanimljiva podmjera 6.4. “Ulaganja u razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima” odnosno tip operacija 6.4.1.

Počeci nisu bili laki. Da bi “divlje“ tlo postalo pogodno za uzgoj, teren, na kojem je bila šuma i makija, najprije je trebalo raskrčiti teškom mehanizacijom, a potom izravnati pa tek nakon detaljne pripreme tla, saditi. U vinogorju koje je nastalo melioracijom krša, prva loza je zasađena 2008. godine, prva berba bila je 2011., a od 2013. vina s tog područja dobila su i ekološki znak.

Danas je ondje pod lozom čak 100 hektara te se proizvede pola milijuna boca vina. Čak 90 posto nasada čine autohtone, dalmatinske sorte: 75 posto je plavac mali, po 10 posto pošip i syrah, dok 5 posto čine chardonnay i cabernet.

U obradi tla ne koriste herbicide, većina poslova odvija se ručno, tlo se tretira isključivo ekološkim, certificiranim gnojivima, a loza isključivo bakrom i sumporom. Vina izvoze u Švicarsku, Finsku, Njemačku te kroz brend K-7 (zajednički brend sedam vinarija u Komarni) u SAD.

Iako ova godina ne obećava mnogo, budućnost poslovanja i dalje vide u razvoja turizma.

“Komarna je samo 70 km udaljena od Dubrovnika i isto toliko od Splita, do Neuma je 10 km, a do Međugorja 40 km. Korak naprijed vidimo u dovršetku Pelješkog mosta, a puno očekujemo i od vinske ceste, koja će povezati svih sedam vinarija na Komarni”, kaže Martinović, nadajući se da će, iza krizne 2020., poteći neke slađe godine.