Novosti

Autohtone pasmine svinja, stare sorte kukuruza i eko lijeska recept su za uspjeh Maria Juretića

Stodanac, osmoredac, crveni i starinski kukuruz, ali i crne slavonske, turopoljske, banijsku šaru i svinje mangulice uzgaja obitelj OPG Juretić koja je razvoj svoje poljoprivredne priče prepoznala i u mjerama Programa ruralnog razvoja.

Čak četiri pasmine autohtonih domaćih svinja uzgaja obitelj Juretić na svom OPG-u u Kapelici kod Garešnice u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Prije 15-ak godina kupili su dvije krmače crne slavonske svinje, a danas uz njih imaju i turopoljske, banijsku šaru te mangulice. Uzgajaju i gotovo zaboravljene stare sorte kukuruza: stodanac, osmoredac, crveni i starinski, a na 2,5 hektara podigli su ekološki nasad lijeske.

“U isto vrijeme kad smo mi uzeli crne slavonske, susjed je kupio dvije ženke i nerastića tako da smo imali uzgoj u donekle čistoj liniji”, priča nam Mario Juretić, nositelj istoimenog gospodarstva osnovanog 2001. godine kada se počelo baviti tovom junadi, no zbog lošeg iskustva neplaćanja, preorijentiralo na svinjogojstvo.

Inače zaposlenik Srednje škole “August Šenoa” iz Garešnice, na Visokom je gospodarskom učilištu u Križevcima, kaže, stekao osnove i smjernice ratarstva i stočarstva. Tako su im sada osnovne djelatnosti svinjogojstvo, proizvodnja hrana za svinje i voćarstvo. Uz njega na gospodarstvu, koliko mogu, pomažu i najmlađi: kći Mirna i sin Luka na što je iznimno ponosan.

Razvoj svoje poljoprivredne priče, prepoznali su i u Programu ruralnog razvoja. Posebice kada je riječ o IAKS mjerama 10, 11 i 13. Naime, korisnici su tipa operacije 10.1.1. “Obrada tla i sjetva na terenu s nagibom za oranične jednogodišnje kulture” (godišnja potpora 141 EUR/ha), TO 10.1.12. “Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki” (293 EUR/ha), Podmjere 11.1. “Plaćanja za prijelaz na prakse i metode ekološkog uzgoja” i podmjere 13.2. “Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima” čija visina potpore iznosi 119,85 EUR/ha.

No, OPG Juretić prošao je i na 3. natječaju za tip operacije 6.3.1 “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava” u sklopu koje je ugovorena potpora u iznosu od 111.187,50 kuna.

“Dijelom novca iz ovog projekta financirali smo podizanje ekološkog nasada lijeske, sorte istarski duguljasti i rimski okrugli lješnjak. Kupili smo i malčer za međurednu košnju, koji će nam puno pomoći u održavanju nasada, a planiramo i kupnju atomizera, te podizanje manjeg nasada s različitim vrstama voća s orijentacijom na stare sorte”, otkriva nam naglašavajući da su sva ta bespovratna sredstva jako dobar vjetar u leđa svima koji se odluče za poljoprivredno poduzetništvo. “Potrebno je puno rada, mudrosti, znanja, iskustva i malo sreće kako bismo mi koji se bavimo ovim poslom i uspjeli “, dodaje.

Kako nam priča, u današnjoj intenziviranoj poljoprivredi trka za novčanom dobiti istisnula je domaće stare pasmine iz uzgoja. Njegova obitelj ipak ima drugu računicu. Dok na modernim farmama tovljenici za 6 mjeseci moraju ići u klaonice, kod domaćih pasmina taj uzgoj traje puno duže razdoblje.

“U ekstenzivnom i prirodnom uzgoju iz hranidbe svinja izbacujemo skupu hranu koju bismo morali kupiti. Među ostalim i sojinu sačmu, kao i krmne smjese. Svoje hranimo s kukuruznim šrotom, ječmom, travom i misiračama, tome dodamo stočni grašak koji kao mahunarka blagotvorno djeluje na tlo fiksirajući dušik tako da imamo dvostruku korist”, pojašnjava.

Plan im je oformiti matično stado od 10-tak krmača i brendirati se kao “slowfood“ proizvođač. Kaže i da bi sve stare sorte kukuruza, žitarica, voća i povrća trebalo determinirati i registrirati za sjemensku proizvodnju zbog genetske različitosti i adaptabilnosti našem području. Zbog toga im je želja i sljedeći korak upis u Upisnik proizvođača sjemenarske proizvodnje. Podnijeli su zahtjev Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu i sada čekaju odgovor.