Andrijina poljoprivredna priča počela je kada mu je još dok je bio dječak ujak poklonio gajbu za kuniće.
Od prodaje kunića Andrija je zarađivao za džeparac, a tu se njegova priča s poljoprivredom nastavila u smjeru formalnog obrazovanja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer animalne znanosti, te proizvodnja i prerada mesa. No obzirom da je smatrao da će s kunićima biti previše posla za njegovu majku dok je on odsutan na studijima, odlučio se prebaciti na ratarstvo, točnije na uzgoj graha. Očekuje berbu od 15 tona niskog trešnjevca.
Andrija Škrlec je oduvijek znao da će se baviti poljoprivredom. Na zemlji su mu bili majka i otac, pomagao je, svašta naučio i bio radoznao naučiti još više. Kad je otac trebao birati između rada na polju ili u postolarskoj radionici, izabrao je potonje jer lakše se hranila obitelj popravljanjem cipela nego ratarstvom, čime se tada bavio.
„Iako smo kratko vrijeme stali s obradom zemlje, moj interes nije splasnuo. Ipak sam odmalena bio oko traktora, roditelji su nas u sve uključivali“ – priča Andrija.
Starinske sorte
Kad je prodao kuniće, pospremio gajbu, otišao učiti i vratio se s diplomom, iako je završio animalne znanosti, posvetio se ratarstvu. Radio je prvo nakratko i u mesnoj industriji, sijao je bijeli kukuruz, uvjeren da će ta, puno zdravija biljka od sveprisutnog žutog kukuruza prolaziti dobro kod pekara, ali…
„Prevario sam se, domaća starinska sorta sjemena nije ih zanimala. Bilo im je to tada preskupo, puno su više zarađivali na običnom kruhu. Mislim da bi se sad, kad su ljudi osvješteniji i posvećeniji zdravim namirnicama, to isplatilo, ali tada sam odustao. Prešao sam na konvencionalni kukuruz, hibrid i sa žaljenjem razmišljao kako pokraj prave, sasvim domaće sorte ljudi biraju hibrid. No takvi smo.“ – kaže.
Još dok je u drugom razredu srednje škole radio s kunićima obitelj je igrom slučaja počela sijati grah, kojem je posvećen i danas. Sve što radi, uz njega je Ines, buduća supruga.
„Krenuli smo s 300 kvadrata koje smo posijali samo za naše potrebe, ali rodio je ekstremno pa smo višak prodali. I shvatili da bi to moglo proći pa smo sljedeće godine zasijali malo više. Otad svake godine rastemo površinom.“ – kaže nam Andrija.
Od uzgoja kukuruza uz grah je odustao zbog divljih svinja, koje su istu noć kad ga je posijao izrovale šest hektara nasada i nanijele veliku šteta. Ne vidi mogućnost da se izbori protiv njih.
„Jako ih je puno, svake godine sve više, nikad nije bilo tako. U šumama nemaju mira, ove koje uništavaju naše nasade gravitirale su Ivančici, ali sad im je previše quadova, rušenja šume i jednostavno nemaju mira pa su se spustile. Odavde do Konjščine ogromne su šumske površine gdje se zavlače i noću izlaze na polja. Lovostaja na njih zbog afričke kuge nema, ali lovci se baš ne angažiraju. „– pojašnjava nam situaciju. Zbog epizoda sa svinjama odlučio se sasvim posvetiti grahu, pa presijao šest uništenih hektara i posijao još.
Tatina ideja
„Grah je bio planiran na pet hektara, sad ga imamo na 10. Isto toliko imamo i pšenice i dva hektara kukuruza. Neke su parcele ostale prazne. Kukuruz smo davali u otkup, a grah prodajemo sami, na kućnom pragu.“– naglašava naš mladi sugovornik.
Ispričao nam je i da su 80 posto graha prodali po preporuci, usmenom predajom, kao i očevim mušterijama iz postolarske radionice, te da do sada nisu imali nijedan prigovor. Narudžbe za novu berbu su već zaprimili, a probno su posijali i kanadski, crveni grah, slavonski zelenček i bijeli niski grah. Planiraju i širenje proizvodnje te imaju velike planove za budućnost.
Nužna mehanizacija
Kako Andrija nikad ne miruje, već je napravio planove za površine pod mahunama, češnjakom i bučama od čijih se koštica radi ulje. Može li se živjeti samo od poljoprivrede, još ne zna jer nije morao tako živjeti. Otkaz u mesnoj industriji dao je 26. svibnja.
„Ako grah finaliziramo kako smo zamislili i još malo povećamo površinu pod povrćem, može se. Samo se treba posložiti mehanizacijski. Ranije smo dosta toga radili ručno i ubijali se od posla. Dva hektara graha mama i ja smo dva mjeseca ručno svakodnevno plijevili. Užas. Uz mehanizaciju ćemo, međutim, sve to puno lakše odraditi.“ – govori Andrija. Mehanizaciju o kojoj govori polako prikuplja. Prošao je na natječaju iz podmjere 6.1. Potpora mladim poljoprivrednicima i iz EU fondova dobio je sredstva kojim je kupio međuredni kultivator za okopavanje graha, a sam je kupio češljastu drljaču koja ukopava unutar reda, između biljaka. A korisnik je i potpora za plaćanja na područjima s prirodnim ili ostalim posebnim ograničenjima u iznosu 2281,55 eura godišnje.
„Kupili smo i prikolicu od 10 tona, rezač graha koji ga podiže iz zemlje i stavlja u gredu i kombajn za grah. Ukupno je naša mehanizacija sada vrijedna oko 130.000,00 eura. Za polje smo se opremili, sad nam za skladište treba jači selektor i hladnjača. Naš grah ne tretiramo protiv žiška i moramo ga zamrznuti na tjedan dana. Bez toga žižak u vrlo kratkom roku sve pojede.“ – govori Andrija.
Do sada im je iz Programa ruralnog razvoja od odobrenih 50.000 eura, isplaćeno 35.000 eura, a preostalih 15.000 eura dobit će po završetku projekta. Projekt se planira završiti sljedeće godine u lipnju.
