Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
Europa ulaže u ruralna područja

Hr EU

Novosti

Uz mjeru 6 do farme 21. stoljeća

 Domagoj Zlatar već je treća generacija poljoprivrednika u obitelji Zlatar. Iako je završio Visoko gospodarsko učilište u Križevcima kao i smjer agrobiznis i ruralni razvitak na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, kaže kako je onu prvu i najvažniju diplomu dobio kod kuće, radeći uz oca, majku i sestru na farmi muznih krava u općini Gola, u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Gola je jedno od rijetkih područja u Hrvatskoj gdje se ljudi još uvijek bave uzgojem muznih krava i gdje se mladi ljudi odlučuju nastaviti rad svojih roditelja, modernizirati farme i pokušati ih uvesti u 21. stoljeće“, kaže Domagoj s kojim sam se našla u osam sati ujutro u jednom zagrebačkom kafiću, nakon čega je odjurio na svoj prvi posao u jednoj konzultantskoj tvrtki.

Život na dva kolosijeka

Život vodim na dva kolosijeka, u Zagrebu i Goli. Imam sreće pa u Zagrebu radim s ljudima koji imaju puno razumijevanja za moj posao na farmi. Dok je u tijeku sjetva kukuruza, radi se više doma, a zimi, kad je manje posla na farmi, zapne se više u uredu u Zagrebu“.

27-godišnji Domagoj je još u osnovnoj školi uz poljoprivredu najviše volio brojeve i matematiku, pa je sretan što je našao posao koji spaja te dvije ljubavi.

Uvijek je znao da će se baviti poljoprivredom

Još kad sam bio dijete, znao sam da će poljoprivreda biti moj posao. Ovo što radim kao konzultant, pomagajući drugim ljudima ostvariti svoje snove, samo je jedan lijepi bonus“.

Općina Gola smjestila se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na lijevoj obali rijeke Drave, u području Prekodravlja, na samoj granici sa susjednom Mađarskom. Upravo u tom “raju na obali Drave”, kako stanovnici tepaju sami sebi, obitelj Zlatar ima 25 ha zemlje i farmu s dvadesetak muznih krava.

Mlijeko otkupljuje Dukat

Imamo sreće pa već godinama prodajemo sve svoje mlijeko Dukatu. Nažalost, otkupna cijena mlijeka je već godinama niska pa je bilo i teških godina, ali ide se“.

Iako su se srcem i dušom posvetili uzgoju muznih krava, samo od toga ne mogu živjeti pa Domagoj radi u Zagrebu, a njegov tata kao profesor u srednjoj školi.

Trebalo bismo imati barem pedesetak muznih krava da bismo mogli živjeti samo od toga. Nažalost, još uvijek smo daleko od toga i pitanje je kada ćemo uopće postići taj cilj.”

Korak bliže ispunjenju sna uz mjeru 6

Ipak, zahvaljujući Programu ruralnog razvoja, i obitelj Zlatar je došla korak bliže ispunjenju svog sna. Naime, Domagoj se početkog studenoga 2015. godine prijavio na podmjeru 6.1. Programa ruralnog razvoja, potporu za pokretanje poslova mladim poljoprivrednicima.

Odluku da sam prošao na natječaju dobio sam nekih godinu dana nakon toga, krajem listopada prošle godine. 20 dana nakon toga poslao sam prvi zahtjev za isplatu, a mjesec dana nakon toga na račun mi je uplaćena prva rata, 15 tisuća eura“.

Domagoj je u sklopu podmjere 6.1. dobio 50.000 eura koje je namijenio za kupnju poljoprivredniog zemljišta i poljoprivredne mehanizacije.

Mehanizacija prijeko potrebna za konkurentnost

Kako je poljoprivredno zemljište u našem kraju dosta skupo, planiramo kupiti oko četiri hektra zemljišta, nakon čega ćemo krenuti u kupnju poljoprivredne mehanizacije koja nam je prijeko potrebna kako bismo bili konkurentni na tržištu“.

Iako kao konzultant ima i više nego dovoljno iskustva u pripremi projekata u sklopu Programa ruralnog razvoja, Domagoj je ipak potrošio dosta vremena na pripremu cijelog projekta – najviše zbog toga što je morao prijaviti sve svoje zemljišne knjižne izvatke, njih čak tridesetak.

Ljudi su se čudili kad su vidjeli da sam došao s 500 kuna biljega samo za katastar“, smije se. “Nadam se da će Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uskoro promijeniti to pravilo i da više nećemo sami morati skupljati te papire već će oni sami sve moći povući iz sustava“.

Planira se prijaviti i na mjeru 4

Nakon što finalizira ovaj projekt, Domagoj se planira prijaviti na mjeru 4 Programa ruralnog razvoja, ulaganja u fizičku imovinu. “Naša farma, ovakva kakva jest, jednostavno nije primjerena 21. stoljeću. Još uvijek nismo sigurni hoćemo li modernizirati staru ili krenuti s izgradnjom posve nove. U svakom slučaju, nova mehanizacija je nužna jer puno toga radimo ručno što se u EU već odavno ne radi“.

Poljoprivrednici u Koprivničko-križevačkom kraju već desetljećima pomažu jedni drugima kako bi bili i ostali konkurentni na tržištu.

Osim što jedni drugima pomažemo radom, zajedno s par obitelji dijelimo poljoprivrednu mehanizaciju, kad je riječ o strojevima koji se na koriste svaki dan kao što je to sijačica.”

Pitam Domagoja koji su njegovi planovi za budućnost, gdje se vidi za 10 godina.

Za 10 godina nadam se da ćemo još uvijek postojati. Ozbiljno, nadam se da ćemo modernizirati farmu i kupiti još zemljišta. Isto, iako znam da nikad više vjerojatno nećemo dosegnuti razinu proizvodnje mlijeka iz 2008. godine, ali nadam se da je ono najgore iza nas i da će 2019. po svemu biti bolja.”