Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
Europa ulaže u ruralna područja

Hr EU

Novosti

Uspješna priča: Mladi i ambiciozni, voćnjak razvijaju kroz fondove

U ova krizna vremena kada mnogi mladi Slavonci napuštaju svoje domove i gospodarstva u potrazi za boljim životom kao melem na ranu dođu i rijetke pozitivne priče. A ova o dvoje mladih ljudi, supružnicima Ivani (25) i Matiji Panić (27) iz Vrbove u Brodsko-posavskoj županiji svakako to jest.

U braku su tek 2,5 godine, a već su zajednički napravili puno na proširenju svog OPG-a čiji je nositelj Ivana, a koji su osnovali prošle godine. Još dok su, kažu, hodali, prije prije četiri godine posadili su prvu plantažu sa 1.000 stabala dunja i prvu plantažu lijeske koju su do sada proširili na 4 hektara.

Agilna supruga zarazila ga poljoprivredom

U međuvremenu su podigli još jedan nasad od 1.000 stabala dunja. Imaju i stariji nasad šljiva, tako da sada pod voćem već imaju 7,5 hektara i planiraju idalje širiti voćnjake. Ovi mladi i ambiciozni ljudi planiraju dio dunja prodati u svježem stanju, počeli su proizvoditi voćne rakije, a planiraju i preradu tog voća u marmelade, kompote, sokove. Pomalo se bave i stočarstvom, žele ostati na selu i živjeti od svoga rada. Na posljednjem natječaju kroz Podmjere 6.1.1. Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima Programa ruralnog razvoja odobreno im je nepovratnih 50 tisuća. Ta financijska potpora Europskog fonda za ruralni razvoj dao im veliku nadu da će uspjeti u svojim nastojanjima.

Planiraju registrirati i rasadnik

Matija kaže da je za sve kriva njegova agilna supruga Ivana koja je inzistirala da se bave poljoprivredom, čime je i njega zarazila. Shvatio je da u nedostatku stalnog posla od kojeg bi se moglo živjeti, nema sreće od sezonskih poslova i potucanja po bijelom svijetu.


Panići imaju 4 hektara lijeske

U početku nisam bio toliko zainteresiran za poljoprivredu dok nisam krenuo s Ivanom. Počeli smo najprije uređivati ribnjak s prekrasnim okolišem koji je Ivana naslijedila nakon smrti njenog tate. Od toga je sve krenulo. Prvo sa dunjama i lješnjacima i onda smo počeli širiti površine da bi danas-sutra od toga mogli živjeti. Planiramo registrirati i rasadnik za proizvodnju sadnica lijeske, a možda i sadnica ostalog voća“, kaže Matija.

Očevo naslijeđe

Ljubav prema zemlji, voćkama i prirodi naslijedila sam od pokojnog oca Ivice Pelana, koji se nakon povratka sa rada na norveškim i američkim brodovima posvetio držanju životinja: jelena lopatara, muflona, nojeva. Podigao je i manje nasade, voća, borova, izgradio prekrasan ribnjak na kojemu smo planirali organizirati rekreativno pecanje, ali zapelo je u Hrvatskim vodama gdje su nam izgubili zahtjev i sve papire koje smo pripremali 4 mjeseca i sada nas zavlače već nekoliko mjeseci“, žalosna je Ivana što do sada nisu ostvarili taj projekt koji je već mogao zaživjeti, ali nije čini se zbog nemara i aljkavosti mjerodavnih.

Dogovor kuću gradi

Ivana i Matija hrabro su zakoračili u poljoprivredu, u tom poslu vide svoju šansu, ne boje se posla i vjeruju da će uspjeti od toga živjeti. Matija je po zanimanju tehničar vuče – strojovođa. Školu je završio u Zagrebu i budući da se, kao i mnogi njegovi vršnjaci, nije uspio zaposliti, radio je različite poslove da bi nešto zaradio.


Glavninu dunje će prerađivati

Išao sam raditi za dnevnice, otišao sam u Austriju, tamo sam naučio raditi keramiku. Nakon toga vukao sam se po raznim bauštelama, radio sezonske poslove, konobario na Jadranu i shvatio da to nije za mene, da od toga nema velike vajde, jer te u većini slučajeva svi ti poslodavci i gazde uglavnom maksimalno iskorištavaju sezonce. U dogovoru s Ivanom, njezinom mamom i sa svojim roditeljima koji su nas jako podržali, odlučili smo se za bavljenje voćarstvom“, kaže Matija i tvrdi da u Njemačkoj, Austriji, Irskoj i drugim državama ne teku med i mlijeko, kako to neki mladi zamišljaju napuštajući svoja ognjišta u potrazi trbuhom za kruhom.

Mnogi tamo vani rade dva posla da bi preživjeli. Mi smo ovdje kod kuće također spremni puno raditi, ali barem smo svoji na svome.”

Zašto su odlučili posaditi dunje?

Na pitanje zašto su se u voćarstvu među ostalim odlučili za veće nasade dunja, voća kojeg, za razliku od nasada lijeske, baš i nema u tom dijelu Slavonije, Ivana i Matija odgovaraju.

Za dunju smo se odlučili zato što smo vidjeli da u Hrvatskoj nema puno intenzivnih nasada tog voća, a znamo da svaka roba ima svoga kupca. Braća Gabrijel i Ivan Babić iz Godinjaka koji imaju veliki voćnjak i registrirani rasadnik voćnih sadnica, savjetovali su nam i preporučili sadnju dunje. Prvo smo planirali saditi aroniju, ali smo onda ipak odlučili za dunju jer ona je rijetko stradava od ovih kasnih mrazeva (što je posljednjih godina sve učestalija pojava), zato što kasno procvjeta.


Mladi, zaljubljeni i ambiciozni

Čini nam se da je ona otpornija na bolesti od ostalih intenzivnih voćnih vrsta, pa traži manje zaštite. Zanimljiva je i zato što rano prorodi, a osim prodaje u svježem stanju pogodna je za preradu u rakije, likere, sokove, kompote, marmelade. U našim voćnjacima zastupljene su dvije sorte: 90% leskovačke i 10% vranjske dunje. Sadili smo ih na međuredni razmak od 4 metra, a razmak stabala u redu je 2 metra.

Novac EU velika pomoć mladim poljoprivrednicima

Mladi bračni par pun je planova i radnog elana, osobito nakon što je njihov projekt prošao na posljednjem natječaju Podmjere 6.1.1. Programa ruralnog razvoja za što im je odobreno nepovratnih 50 tisuća eura.

Prijavili smo se na tu mjeru 6.1. za mlade poljoprivrednike. Čekali smo odgovor oko 12 mjeseci i na kraju smo prošli. Bili smo u sredini, na 155. mjestu, imali smo 55 bodova što nam je bilo dovoljno za predviđeni iznos od 50 tisuća eura. Europska unija sufinancira 90 posto, a Hrvatska 10 posto. U sklopu našeg projekta planirali smo nabavu jačeg traktorskog malčera, kupnju novog traktora, pumpe i cijevi za navodnjavanje. Dijelom odobrenog iznosa financirali smo doprinose i Ivanino školovanja za voćara. Odobrena sredstva snažan su nam vjetar u leđa i znatno će nam olakšati radove na održanju i modernizaciji voćnjaka.


Šire i stado ovaca

Inače, tih 50 tisuća eura podijeljeno je u tri rate: 114 tisuća kuna dobili smo u prvoj rati i za to smo kupili traktorski malčer, pumpu i cijevi za navodnjavanje. Nedavno smo poslali zahtjev za drugu ratu u iznosu 190.500 kuna, za kupnju traktora. U međuvremenu ostvarili smo treću ratu od 20% ukupnog iznosa, to je 10 tisuća eura koje smo morali osigurati sami.”

Banka im odobrila kredit za tjedan dana

Ivana i Matija razmišljali su kako osigurati taj dio novca: od poticaja ili vlastitih sredstava. Otišli su u banku, pokazali odluku Ministarstva poljoprivrede da im je odobren projekt i u roku od tjedan dana poslovna banka im je odobrila kredit od 10 tisuća eura. S tim će, kažu, završiti projekt. Kada im Agencija za plaćanje u poljoprivredi vrati taj novac oni će ga vratiti banci.

Super smo zadovoljni ovom mjerom Programa ruralnog razvoja, jer je je naš program sufinanciran u cijelosti, nismo imali nikakvih prevelikih troškova: oko 11,500 kuna platili smo konzultantsku kuću što smo financirali iz odobrenog iznosa, a imali smo još oko 5.000 kuna raznih drugih troškova (papirologija i slično). U nastojanju da proširimo naše površine i programe prerade, javljat ćemo se na još neke Programa ruralnog razvoja, kada se za to steknu uvjeti.

Ponajviše nas zanima mjera 4.1.“, kaže Matija dok nam sa suprugom Ivanom pokazuje gospodarstvo. Osim voćnjaka, imaju i nasad borova uz ribnjak, a ponose se i sa svojim manjim stadima ovaca i koza. U šumi iza ribnjaka uzgajat će crne slavonske svinje. Već imaju tri krmače i nerasta.

Ugodno je razgovarati s mladim hrabrim ljudima punih planova, koji se možda malo razlikuju od većine svojih vršnjaka. Oni svoju budućnost vide u poljoprivredi i ostanku na selu. Kažu da se unatoč puno posla, uvijek nađe vremena i za odmor, opuštanje i uživanje na njihovu lijepom gospodarstvu koje raste iz godine u godinu.